ponedjeljak, 21. travnja 2014.

Problemi sa krvnim tlakom

Zdravlje, 21.04.2014. (08:52) Autor: Conny Petö Đeneš
Ilustracija: chinesemedicineliving.com
Ilustracija: chinesemedicineliving.com
Krvni je tlak onaj koji pritišće stijenke krvnih žila i tako čini da krv njima teče. Pumpa krv koji se povisuje kad ga ono izbacuje (sistola), a snizuje kad ga ulijeva (dijastola).
Normalan krvni tlak iznosi 120/80 (mmHg – milimetara stupaca žive). Gornji tlak je sistolički (prvi zvuk u slušalicama stetoskopa), dok je donji dijastolički (zadnji zvuk).
Mijenja se ovisno o vanjskoj temperaturi (kada je toplo pada, a kad je hladno raste), fizičkom naporu, stresu, zdravlju, okolišu, srčanoj snazi, funkciji bubrega i štitnjače.
Postoje 3 problematična tlaka sa kojima se ljudi bore: visoki, niski i varijabilni.

Visok krvni tlak ili hipertenzija

Visok krvni tlak dovodi do oštećenja krvnih žila, i jedan je od glavnih uzročnika srčanog i moždanog udara. Lagano visok je oko 140/90, umjereno visok 165/105 i jako visok 180/110 i više.
Visok krvni tlak još se naziva i "tihi ubojica", jer osoba zbog navikavanje tijela na njega često ne prepoznaje znakove bolesti.
Istraživanja pokazuju da je hipertenzija češća u muškaraca nego u žena, a najčešća u starijih osoba i biznismena. Simptomi mogu biti glavobolja, šum u ušima te lupanje srca.
Uzrokuju ga jaki akutni i kronični stres, višak tjelesne težine, nagle hormonalne promjene, šećerna bolest i povišene masnoće u krvi.
Visokotlakaši moraju voditi smiren način življenja, redovno prakticirati vježbe opuštanja, zdravo se hraniti bez mnogo masnoća i soli (oko 1-2 grama maksimalno), piti minimalno litra do litra i pol vode dnevno, obavezno iz upotrebe izbaciti alkohol i cigarete (samo jedna cigareta povećava broj srčanih otkucajan 20-30%), svakodnevno se šetati u prirodi, vježbati yogu, plivati, plesati ili obavljati neku drugu, ne odveć napornu tjelesnu aktivnost.

Nizak krvni tlak ili hipotenzija

O niskom krvnom tlaku ili hipotenziji se manje govori nego o visokom, jer ne vodi ozbiljnim bolestima, mada zagorčava život onima koji ga imaju. Lagano nizak je oko 110/70, umjereno nizak 90/60 i jako nizak 70/50 i manje. Bez obzira na brojna istraživanja, još uvijek nisu poznati uzroci hipotenzije.
Nizak tlak je češći među djecom i mlađim odraslim osobama, te sportašima (fizički napor snizuje tlak). Manifestira se kao omaglica, vrtoglavica, gubitak svijesti, umor, malaksalost, poremećaj sna, anksioznost, osjećaj slabosti, osjećaj gubitka ravnoteže i sl. Okidači niskog tlaka su naglo ustajanje, gubitak kilograma, vježbanje koje se provodi duže vremena, dehidracija, depresija, obilna krvarenja i drugo.
Niskotlakaši pate od glavobolje, bolova u mišićima, umora, lako gube snagu, muti im se vid, teško dišu, teško se kreću i promjenjivog su raspoloženja. Trebali bi dnevno piti oko dvije litre vode, unositi u organizam barem 5-6 grama soli (po mogućnosti himalajske), te jesti 5-6 manjih obroka bogatih kalijem i vitaminom C. Od namirnica za njih su pogodne kupine, maline, borovnice, jagode, crni ribiz, banane, kivi, agrumi, breskve, višnje, trešnje, integralna riža, kukuruz, krumpir, cikla, rajčica, peršin, špinat, brokula, salata i dr. Preporučuju se zeleni čaj, ružmarin, kopriva, imela, sladić i glog. Kava se ne preporučuje, unatoč općem uvjerenju da je "lijek" za niski tlak, jer najnovija istraživanja pokazuju da kofeinski napici ne pridonose zdravoj regulaciji krvi, jer potiču povećano izlučivanje tekućine iz tijela.

Varijabilni krvni tlak

Varijabilni krvni tlak je onaj o kojem se najmanje zna, a zadaje najviše muka pri liječenju, jer se radi o izmjeni niskog i visokog tlaka. On u sebi sadrži zbroj simptoma hipotenzije i hipertenzije, a ljudi koji pate od njega često, kad im nije dobro, nisu sigurni muči li ih visoki ili niski tlak u određenom trenutku, pa ne znaju kako postupiti. Npr. povećan unos soli će pomoći ako je tlak nizak, ali ako je visok stvorit će još veći problem. Stoga takve osobe tlak moraju mjeriti više puta dnevno. Liječenje je izuzetno zahtjevno i individualno, zato se ništa ne smije poduzimati na svoju ruku, odnosno bez dogovora sa liječnikom.
Ovaj tlak može biti jako opasan kada dođe do približavanja sistoličkog i dijastoličkog tlaka (kada gotovo nema razlike među njima), jer se tada srce ne može puniti krvlju.
Preporučuje se oko dvije litre tekućine dnevno i prosječan unos soli (2,4 grama dnevno), prehrana bogata svježim voćem i povrćem te duge i lagane šetnje u prirodi.


Sve savjete koji su opisani u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalnu verziju članka pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44329

ponedjeljak, 14. travnja 2014.

Ayurveda – najstariji medicinski sustav

Zdravlje, 14.04.2014. (10:13) Autor: Conny Petö Đeneš
Ilustracija: janeshvaidya.com/retreat
Ilustracija: janeshvaidya.com/retreat
Ayurveda ili majka medicine je drevni sustav liječenja, koji se u Indiji koristi već preko 5.000 godina. Sanskrtska riječ Ayurveda (Ayur = život, Veda = znanje) znači znanje o životu. Ona predstavlja prvu znanost o životu i liječenju.
Ayurveda promatra bolest i zdravlje u cjelini, razmatra odnos osobnog i kozmičkog, energije i tvari. Pomaže zdravom čovjeku da održi zdravlje, a bolesnom da ga povrati. Primjena Ayurvede namijenjena je razvitku sreće, očuvanju zdravlja i stvaralačkom rastu.
Zapadnjačka biomedicina sklona je generalizaciji i kategorizaciji pojedinca (npr. ono što je uobičajeno za većinu ljudi smatra se normalnim), dok Ayurveda drži da ono što je normalno mora biti i osobno potvrđeno. Na Zapadu ključ za razumijevanje je u pitanjima, analizi i logičkom zaključivanju, a na Istoku u prihvaćanju, promatranju i iskustvu. Zapadnjački princip uglavnom se povodi za objektivnim mjerilima, dok istočnjački više naglašava subjektivnost.

Yoga, Ayurveda, Jyotish i Tantra

Yoga, Ayurveda, Jyotish i Tantra drevna su znanja o životu i skladnom življenju koja se tisućljećima prakticiraju u Indiji. Yoga je znanje o jedinstvu s Božanskim (s Istinom), Ayurveda je znanost o životu i liječenju, Tantra je nejneposrednija metoda iskustvenog sjedinjenja sa energijom Božanskog, dok Jyotish predstavlja oči Veda i Svjetlo koje nam osvjetljava put.
Sva su ta četiri znanja u duhovnom rastu i razvoju čovjeka primjenjiva u praksi svakodnevnog življenja i pomažu pojedincu u postizanju dugovječnosti, pomlađivanju i samoostvarenju.
I Jyotish i Ayurveda su sastavni dio cjelovitog sustava kojeg nazovamo Yogom, a cilj im je samorealizacija i dostizanje stanja Jedinstva. Zbog toga se ponekad nazivaju 'Yogijska astrologija i Yogijska medicina'. Kada se sve 3 discipline koriste zajedno (Jyotish, Ayurveda i Yoga), postižu se najbolji rezultati, jer kroz njih koristimo najbolje tehnike za rad na fizičkom, astralnom i kauzalnom tijelu. Ayurveda osigurava temelj za zdrav život kroz pravilnu brigu o fizičkom tijelu. Jyotish nam pokazuje kako da neutraliziramo i optimiziramo energiju karme, koja se odnosi na naše astralno tijelo. Yoga nam pomaže da osvijestimo našu dušu i koristimo puni potencijal našeg kauzalnog tijela.

Zdravlje i bolest prema Ayurvedi

Prema Ayurvedi, zdravlje postoji kada je probavna vatra (Agni) u stanju ravnoteže, kada su tjelesne doše (Vata, Pitta & Kapha) u ravnoteži, kada se 3 izlučevine/mala (urin, stolica, znoj) eliminiraju normalno, kada 7 tjelesnih tkiva/Dhatu (Rasa, Rakta, Mamsa, Meda, Asthi, Majja, Shukra) funkcioniraju normalno, i kada um, osjetila i svijest rade zajedno u harmoniji.
Kada je ravnoteža tih sustava poremećena bolest počinje.
Ugrožene doše proizvode tupost u Agniju (želučane ili druge vatre) kroz koje Ama (nezrela, neprobavljena hrana) stvara Amadošu koja putujući kroz tijelo zaglavi i začepi kanale cirkulacije i tako se stvara bolest. Intrinzični uzrok bolesti Ama je toksin kojeg treba izbaciti. Pančakarma to najbolje čini.
Panchamahabhuta siddhanta (princip)
Tijelo je sačinjeno od 5 osnovnih elemenata ili Mahabhuti – Prithvi (zemlja), Aapa (voda), Agni (vatra), Vayu (zrak), Akasha (prostor). Kada je ravnoteža Mahabhutas u tijelu poremećena čovjek obolijeva.
Tridosha siddhanta (princip)
Vata, pitta i kapha su 3 osnovna čimbenika fiziologije u Ayurvedi, koji su u stanju ravnoteže odgovorni za održavanje normalnih funkcija u tijelu. Kada su u neravnoteži, stvaraju bolest. Prema njihovim individualnim svojstvima, njihov poremećaj se povećava ili smanjuje.
Ilustracija: janeshvaidya.com/retreat
Ilustracija: soniawelch.co.uk
Prakriti (tjelesna konstitucija)
Svaki psihosomatski temperament ili tjelesna konstitucija pojedinca je određen sa te tri doše u vrijeme začeća. Kada se embrio formira, tjelesna konstitucija ili prakriti je određena. Postoje 7 osnovnih konstitucija prema Ayurvedi: Vata, Pitta, Kapha, Vatapitta, Pittakapha, Kaphavata, Vatapittakapha. Svaka pojedinačna konstitucija ima svoju osobnu ravnotežu Vate – Pitte – Kaphe. Ravnoteža VPK je prirodni poredak. Vata predstavlja princip tjelesnog zraka i kretanja (načinjena je od etera i zraka). Pitta se prevodi kao vatra i upravlja metabolizmom, varenjem, apsorpcijom hrane, tjelesnom temperaturom, bojom kože i sl. (načinjena je od vatre i vode). Kapha je biološka voda, koja spaja elemente u tijelu stvarajući građu za fizičku strukturu (načinjena je od zemlje i vode).
Gune (mentalno ustrojstvo)
Tri gune (ili svojstva), koje djeluju na mentalnoj i astralnoj razini, podudaraju se sa tri doše. U Ayurvedi tri gune daju osnovu za određivanje ljudskog temperamenta i individualnih razlika u psihološkim i moralnim sklonostima, one su: (1) Satva (ljubav i suosjećanje, jasnoća, čistoća, razumijevanje i bitnost), (2) Rađas (ekstravertnost, kretanje i agresivnost – djeluje na razini osjetila), (3) Tamas (tromost, neznanje i tupost).
U Ayurvedi, bolest se uvijek promatra kao neravnoteža u doša sustavu. Dijagnostički proces teži ka otkrivanju koje doše imaju smanjenu aktivnost, a koje preveliku. Ayurveda uglavnom nudi tri vrste tretmana - kroz Ayurvedske lijekove, dijetu i kontrolirani životni stil, te pancha karmu. Ayurvedski lijekovi uglavnom su načinjeni od pudera, tableta, esencijalnih ulja i dr., koji su pripravljeni od biljaka i minerala. Pancha karma se sastoji od raznih ayurvedskih terapija uključujući detoksikaciju, terapijsko čišćenje i regeneraciju tijela, tretmani za razna kronična stanja.

Puls dijagnostika

Puls dijagnostika je drevna umjetnost i znanost otkrivanja trenutnog stanja tijela, uma i duše pojedinca. Ona daje informaciju o stanju doša, tjelesnih funkcija, zdravlja šrota (mikrocirkulacijskih kanala). Obavlja se pomoću 3 prsta, koji predstavljaju 3 doše Vata, Pitta & Kapha. Prvi prst osjeća Vatu, drugi Pittu, a treći Kaphu.
Ilustracija: janeshvaidya.com/retreat
Ilustracija: yatan-ayur.com.au
U površinskom pulsu svaki prst može skupiti informaciju o svakoj doši. Dubinski puls otkriva genetske informacije, i govori o tome kako su ljudi jedinstveni i kako se međusobno razlikuju (ovdje je riječ o tjelesnoj konstituciji ili prakriti).

Cilj Ayurvedskog tretmana

Ayurvedski tretman je kombinacija raznih tretmana koji zadovoljavaju individualne potrebe – prilagođeni biljni pripravci, terapeutska masaža, relaksirajući uljni tretmani, pancha karma (5 postupaka čišćenja) i još mnogo toga.
Cilj ovog sustava je prevencija bolesti, iscjeljenje bolesti i očuvanje života. Možemo to sumirati:
  • Očuvanje zdravlja i produženje života (“Swasthyas swasthya rakshanam”)
  • Eliminacija bolesti i disfunkcionalnosti tijela (“Aturasya vikar prashamanamcha”)


Sve savjete koji su opisani u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija.

Izvorni članak pročitajte na: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44224

ponedjeljak, 7. travnja 2014.

Nenasilna komunikacija - mirno rješavanje konflikata

Zdravlje, 07.04.2014 (05:00) Autor: Conny Petö Đeneš
Foto: Tobias Wolter/Wikimedia Commons
Foto: Tobias Wolter/Wikimedia Commons
Konflikt je sudar suprotnih uvjerenja, vrijednosti i potreba. On nastaje zbog toga jer drugi ljudi nisu kao mi. Druge ljude procjenjujemo u odnosu na to koliko se uklapaju u naš sustav vrijednosti. "Ako ja nešto smatram ispravnim, tvoj način gledanja je pogrešan." Konflikt može postojati u odnosu s drugim ljudima (vanjski konflikt), sa samim sobom i sa Bogom (unutarnji konflikti).
U konfliktu ljudi se ne bave utjecajem svojeg ponašanja na druge ili njihovim potrebama, već zadovoljenjem svojih potreba, iz uvjerenja da su njihovi sustavi vjerovanja i njihove moralne vrijednosti ispravne. I tako su uvjereni da su eksperti za to što s drugima nije uredu, te se koriste alatima: postavljanje dijagnoza, kritiziranje, uvjeravanje, vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje, nabijanje osjećaja krivnje i sl.
Na različite načine se nosimo s konfliktom – neki jedva čekaju priliku za svađu, nadmetanje i "pobjedu" ("Vidiš da sam ja u pravu! ili Ja valjam, ti ne valjaš!" ili "Moraš to uvidjeti i počet razmišljati i osjećati kao ja!"), dok drugi bježe od konflikta jer u njima budi strah, tugu i patnju, pa pate u sebi bez da izraze ono što uistinu osjećaju.
Na konflikt se može gledati kao na nešto loše jer se povezuje s agresijom, svađom, sukobom i patnjom, ili pritiskom i nemoći (ako se radi o unutarnjem ili latentnom konfliktu koji je neizražen – nemanifestiran). Međutim, konflikt možemo iskoristiti i kao priliku za promjenu i osobni rast i razvoj. Možemo se preispitati i pogledati duboko u sebe (umjesto da upiremo prst u druge ljude) te otkriti svoja pogrešna uvjerenja i njihovo porijeklo. Mi nikada ne reagiramo na ono što čujemo, već na naše tumačenje i doživljaj onoga što smo čuli. Vrlo smo vješti u kreiranju vlastite verzije stvarnosti i ispravnosti, čime postajemo zarobljenici svoje subjektivne percepcije i osuđujemo se na bol, patnju i negativne emocije.

Prihvaćanje različitosti

Ne možemo mijenjati druge ljude, niti njihove doživljaje i uvjerenja. Ako nekome (s najboljom namjerom) govorite gdje griješi, on/ona se neće promijeniti, a vi ćete ili izgubiti živce ili se osjećati povrijeđeno. Ljudi često misle da osobi pomažu s uvjeravanjem u svoje vrijednosne sustave, međutim, kada odustanete od vraćanja osobe "na pravi put" desi se čudo! Kada uistinu prihvatite osobu takvu kakva jeste, počnete se drugačije ponašati prema njoj. Prestanu vas živcirati i boljeti njezini postupci, te vam se razvije nova percepcija. I kada promijenite gledanje na tu osobu (ili unutarnji konflikt) ona se počne drugačije ponašati prema vama, te nestaje ono što vas je mučilo. Dakle nije potrebno nešto raditi toj osobi, već samo ODUSTATI od potrebe da ju mijenjate (da mijenjate njezina uvjerenja, stavove, doživljaje...).
Foto: Tobias Wolter/Wikimedia Commons
Foto: Jeff Isom/Wikimedia Commons
Istinsko prihvaćanje je spontani čin – događa se samo od sebe i uvijek je popraćeno osjećajima suosjećanja, ljubavi i razumijevanja (prema sebi ili drugima). Ono je prirodno stanje mira, spokoja i duboke ljubavi. Emotivni otpor nestaje kao rukom odnesen kada prestanemo prosuđivati, ocjenjivati, uspoređivati i osuđivati. Kada negativne misli (posebice one koje govore "To nije uredu" ili "Ja sam u pravu") ne uzimamo za ozbiljno, tada one dolaze i odlaze, ali ne stvaraju emocije otpora ni unutarnji konflikt.

Strpljenje

Kaže se da vrijeme liječi sve rane. Duhovna učenja smatranju da je vrijeme naš najbolji učitelj – ono nam daje mudrost, pokazuje snagu naših osjećaja, ispravnost naših zaključaka te otkriva pravu narav naših motiva. Ključ strpljenja je povjerenje u vrijeme i u život, saznanje da će sve biti ok. Mnogi ljudi pokušavaju kontrolirati životne situacije u kojima se nalaze, i pokušavaju ubrzati njihovo razrješenje i odrediti krajnji ishod, no to je nemoguće, jer sve situacije se ionako razrješavaju točno onako kako trebaju biti razriješene i to baš u svoje savršeno vrijeme – no, većini ljudi to je teško za prihvatiti, pa se i dalje uzaludno bore protiv toga, a ta borba naliči na borbu protiv vjetrenjača. Um želi vjerovati da će nam promjena okolnosti donijeti mir i tjera nas da nešto činimo. Ali, istina je da se mi možemo savršeno opustiti u trenutnim okolnostima, kakve god da one jesu, znajući da će nam veliko strpljenje donijeti duboki mir i ozdravljenje. Zbog toga je mudro imati povjerenje u vrijeme, jer ono donosi uvide u smisao evolucije, uvide u narav stvarnosti i daje nam konačno oslobođenje od patnje...

Nenasilna komunikacija

Cilj nenasilne komunikacije je uspostava odnosa utemeljenih na iskrenosti i suosjećanju. Ona je izvan koncepta dobitnik/gubitnik. To ne znači odustajanje od sebe i svojih potreba, već zauzimanje za njih na nenasilan način. Ali bez suosjećanja, ovakva komunikacija nije moguća. Ono što blokira suosjećanje je: (1) zahtijevanje (moraš ovo, trebaš ono – direktna ili indirektna prijetnja kaznom i krivnjom ako se ne udovolji), (2) moralistička prosudba (ovo valja, ovo ne valja; ovo je prikladno, ono nije; ovo je stvar odgoja, ono je u skladu sa vjerom, rasom...; prema mojim argumentima ovo zbilja nije uredu), (3) uspoređivanje (sebe i drugih u odnosu na druge), (4) monolog (umjesto dijaloga – tipa "Jadan ja"), (5) okrivljavanje ("Ti si kriv/a što se ja tako osjećam", "Ti si me doveo/la u ovo stanje", "Zbog tebe sam bolestan/na" i sl.) i (6) poricanje odgovornosti (kada se uzrok vlastitih postupaka pripisuje stanjima, Bogu, nadnaravnim silama, tuđim postupcima i sl.).

Alati nenasilne komunikacije

1. Opažanje – se razlikuje od procjene. Opažati znači sagledavati ljude i njihove potrebe i ponašanja bez prosuđivanja, kritike i analize.
2. Izražavanje svojih osjećaja i potreba na asertivan način – bez agresije, osude ili kritike, sa pozitivnim zauzimanjem za sebe. Znati reći "ne" nerazumnim zahtjevima. Prekinuti odnos ako vidimo da daljnjim ostankom u odnosu povrijeđujemo drugog i sebe.
3. Empatija – ili slušanje srcem. Suosjećati s drugim i iskazivati poštovanje prema onome što drugi osjeća. Intelektualno razumijevanje i racionaliziranje blokira empatiju, baš kao i: davanje savjeta ("Trebao/la ili morao/la bi učiniti to i to..."), ispravljanje ("Ne, nije bilo tako", "Ne sjećaš se dobro"), podučavanje ("Najispravnije je učiniti to i to..."), prepucavanje ("Tvoja patnja je ništa naspram moje", "Meni su se gore stvari dogodile").
Temeljna prava svake osobe su:
  1. Ja postojim, ja jesam.
  2. Imam pravo na prihvaćanje takva/takav kakva/kakav jesam.
  3. Imam pravo na poštovanje.
  4. Imam pravo na ljubav.
  5. Imam pravo na mir i sigurnost.
  6. Imam pravo biti u krivu.
Svaki čovjek se treba zauzimati (ne boriti) za svoja prava na asertivan način pun suosjećanja i poštovanja prema sebi i drugima.

Temeljne ljudske potrebe (prema Maslovu):

  1. Biološke – fiziološke potrebe (hrana, voda, kisik, spavanje, seks, obavljanje velike i male nužde i sl.).
  2. Potrebe za sigurnošću (odjeća, obuća, krov nad glavom, stalnost, poredak, struktura, predvidljivost događanja i sl.).
  3. Potreba za pripadanjem i ljubavi (privrženost i odanost u obiteljskim i partnerskim odnosima).
  4. Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem (pozitivna slika o sebi, osjećaj doprinosa društvu, kvalitetni društveni položaj i pozitivni socijalni odnosi).
  5. Potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacija – korištenje svih svojih potencijala i talenata u punom svijetlu svojim mogućnosti i kapaciteta).
  6. Potreba sa samonadilaženjem (transcendiranje - u trenucima kada osoba doživljava vrhunska iskustva (peak experiences), poimanje sebe (selfa) se rasplinjuje u svjesnost većeg i šireg jedinstva sa svime što jest).
Prve dvije potrebe su tzv D potrebe ili potrebe iz nedostatka, dok su ostale 4 potrebe B potrebe ili metapotrebe (motivi rasta).
Motivacijski ciklus se sastoji iz 4 dijela – potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. On djeluje po principu homeostaze u kojem je najvažnija ravnoteža među potrebama.
Kada se ljudi nauče zauzeti za svoja prava i kada znaju kako ispuniti svoje potrebe (bez da od drugih očekuju da to učine za njih ili bez da u drugima vide ispunjenje svojih potreba), tada nestaju konflikti.

Sve savjete koji su opisani u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa liječnikom.Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologonja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija.


utorak, 1. travnja 2014.

IMEDIS Biorezonantna terapija – Kvantna medicina

Zdravlje, 31.03.2014 (06:50) Autor: Conny Petö Đeneš
BRT ili biorezonantna terapija je prirodna terapija koja se služi čovjekovim osobnim elektromagnetskim vibracijama u dometu od 10 do 500.000Hz. Vibracije se uzimaju sa površine čovjekove kože i iz neposredne blizine tijela (morfogenetskog polja), odgovarajuće obrađuju i potom opet vraćaju osobi. Ona i aparat tijekom terapije čine zatvoreni energetski krug koji organizmu pruža mogućnost da svojom vlastitom životnom energijom ”nadvlada” bolest.
Budući da elektromagnetske vibracije dolaze u rezonancu sa strukturom organizma, utjecaj je moguć na staničnoj razini, kao i na razini organa, sustava organa i cijelog tijela. Glavna zamisao o upotrebi rezonance u medicini bazira se na ispravnom odabiru frekvencije i vrste elektromagnetskog utjecaja, pri čemu je moguće pojačati normalne (fiziološke) vibracije i ublažiti patološke, tako da biorezonantni utjecaj može biti usmjeren na oboje – neutralizaciju patoloških i obnovu poremećenih fizioloških vibracija.
Većinu prednosti treba dati varijacijama IMEDIS BRT-a koje su bazirane na odabiru frekvencije i iscjeljujućeg signala, koji ima povratnu spregu sa odgovarajućim bioelektričnim aktivnostima različito strukturiranih u normalnim fiziološkim uvjetima organizma.
Trenutno razlikujemo dva tipa terapije:
  • endogena BRT je terapija koja na posebni način obrađuje pacijentove osobne vibracije
  • egzogena BRT je terapija koja pomoću vanjskih signala dolazi u rezonancu sa pacijentovim organima i sustavima.
Prema potrebi, između pojedinačnih terapija, za vrijeme BRT prave se (zapisuju) biorezonantni preparati (remedije) u obliku kapi ili globula – odnosno homeopatski pripravci priređeni prema tijelu i osobnim energijama čovjeka koji je na terapiji, koje osoba uzima nakon ili između BRT terapija.
IMEDIS biorezonantna terapija (BRT) je korekcija tjelesnih funkcija koje su pod utjecajem elektromagnetskih oscilacija određenih parametara.
Metodičke preporuke Ministartsva Zdravstka Ruske Federacije:
№2000/47 "Bioresonance therapy" su službena osnova za kliničku primjenu ove metode. http://imedis.ru/pages/145

Djelotvornost biorezonantne terapije

IMEDIS BRT se pokazala vrlo učinkovita kod jačanja imuniteta, hormonalnih i metaboličkih disbalansa, tumora i cista, kardiovaskularnih oboljenja, astme, bronhitisa, autoimunih bolesti, intolerancije na hranu, glavobolja i nesanice, kod tretiranja pred i post operativnih stanja i još mnogo toga...
Ova terapija je učinkovita, bezbolna, potpuno bezopasna i primjenjuje se na bebama, maloj i velikoj djeci, mladima, zrelim ljudima i starcima. Ovu vrstu terapije osmisli su Rusi u IMEDIS centru u Moskvi.

IMEDIS CENTAR

IMEDIS ili Center of intellectual medical systems nalazi se u Rusiji, u Moskvi. Više od 15 god. radi na usavršavanju uređaja, softwarea i medicinskih metoda liječenja u području energo-vibracijsko-informacijske medicine, ujedinjujući mogućnosti moderne kompjuterske tehnologije sa posljednjim znanstvenim istraživanjima sa kraja XX stoljeća.
Energo-vibracijsko-informacijska medicina je utemeljena na konceptu integracije ljudskog organizma, npr. potreba za uzimanjem u obzir unutarnju povezanost između organa i sustava. Procesi energo-vibracijsko-informacijske izmjene su temelji funkcioniranja organizma. Organizam se smatra kompleksom samoorganizirajuće strukture, koja ima sve što je potrebno za održavanje homeostaze. Srž energo-vibracijsko-informacijske medicine je u aktiviranju prirodnih mehanizama, usmjerenih na obnavljanje i održavanje zdravlja. http://imedis.ru/en

Osnovni principi biorezonantne terapije i njezino djelovanje

U ljudskom organizmu te njegovom neposrednom polju nalaze se elektromagnetski valovi određenih frekvencija koje on emitira. Stanice i organi u ljudskom tijelu međusobno komuniciraju putem tih valova.
Osim "zdravih" frekvencijskih vibracija, postoje i one "bolesne". Te vibracije odraz su biokemijskih procesa koji se odvijaju u tijelu. IMEDIS BRT aparat prepoznaje te valove u dometu od čak 10 do 500000Hz.
Kvantna fizika nas uči da sve što vidimo tjelesnim očima jest odraz stanja energetskog polja. Kada ”izliječimo” energetsko polje automatski se uspostavlja stanje zdravlja u tijelu.
Kvantna fizika nas još uči da se materija ponaša i kao čestica (tvar) i kao val (vibracija). Dok klasična, alopatska biomedicina radi sa tvarnim aspektom našeg tijela, energo-vibracijska medicina (biorezonantna terapija, homeopatija, Bachova cvjetna terapija) rade sa njegovim valnim aspektom. Ukoliko promijenimo val (frekvenciju), mijenjamo i tijelo.
IMEDIS BRT aparat prepoznaje i prikuplja patološke ("bolesne") frekvencije, prerađuje ih (invertira) i šalje natrag pojačane nove zdrave frekvencije te tako aktivira samoobnavljajuće snage u organizmu.
Jednostavnim riječima moglo bi se reći da aparat "reprogramira nezdrave frekvencije u zdrave" te istodobno emitira specifične oscilacije koje pomažu organizmu da lakše prebrodi bolesti i tako povrati zdravlje ili ojača imunološki sistem ukoliko bolest još nije nastupila.
Može se reći da za vrijeme biorezonantne terapije, energetski kanali –meridijani i nadiji, se pročišćavaju. Točke blokirane bolešću se iscjeljuju i ponovno dolazi dok prirodnog tijeka energije te se uspostavlja ravnoteža.
Razlika između akupunkture i BRT jest u tome što u akupunkturi terapeut radi samo sa određenim točkama na određenom meridijanu, dok s u biorezonantnoj terapiji obrađuje cijeli meridijan sa svim točkama. Može se raditi samo sa odabranim meridijanima, a može se raditi istodobno i sa svih 20 (12 po kineskoj medicini + 8 prema njemačkom dr. Voll-u), i to čini prednost.
Za vrijeme BRT prave se (zapisuju se) biorezonantni preparati u obliku kapi i globula, koje čovjek uzima nakon i između BRT terapija. Aparat zapisuje (pravi) homeopatsku remediju jedinstvenu za svaki pojedinačni organizam, načinjenu od vlastitih čovjekovih vibracija.
Osim toga, aparat može proizvesti i sve klasične homeopatske i druge energo-informacijske remedije (preparate).
Ideja o BRT, koja koristi slabe elektromagnetske vibracije naslijeđene u pacijentima, inicijalno je naveo i znanstveno dokazao F. Morell (1977). U normalnim fiziološkim uvjetima organizma postoji relativna sinkronizacija različitih vibracijskih (valnih) procesa, ali kada se pojavi patološko stanje promatramo poremećaje vibracijskih procesa. To se može odraziti na poremećaj u ritmu osnovnih fizioloških procesa.

Sve savjete koji su opisani u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologonja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija.


utorak, 25. ožujka 2014.

Kome i zbog čega treba psihoterapija ili seksualna terapija?

Zdravlje, 24.03.2014 (21:55) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija: ordedaycare.org
Ilustracija: ordedaycare.org
I dan danas, nažalost, postoje mnoge zablude o psihoterapiji, poput uvjerenja da je samo za "luđake" i "bolesnike" ili mentalno slabe osobe. Zbog takvih uvjerenja ljudi često odustaju od traženja psihološke pomoći. Imati "psihičke probleme" u nekim sredinama i dalje je "sramota". Na Zapadu je normalno da gotovo svatko ima svog psihoterapeuta, dok su kod nas ljudi nedovoljno informirani o mentalnom zdravlju i njegovu značaju.
Psihoterapija je liječenje riječima i predstavlja vrstu tretmana čiji je cilj pomoći osobama koje prolaze kroz teške životne krize ili situacije, koje imaju emocionalne probleme, puno briga (egzistencijalni problemi, gubitak posla, problemi na poslu, obiteljski i partnerski odnosi, razvod braka i sl.). Tu su, zatim, problemi odrastanja, bolna odvajanja, gubici, smrt voljenih osoba, traumatska iskustva, nemogućnost koncentracije pri učenju, tjeskoba i strahovi, nedostatak samopouzdanja i sl. Međutim, psihoterapija može služiti i za samorazvoj, učenje novih vještina, širenje vidika, kvalitetno strukturiranje vremena, bolje organiziranje i sl. Mlađe generacije su spremnije raditi na sebi i shvaćaju dobrobiti terapije, na koju gledaju kao na ulaganje u sebe. Općenito, ljudi koji su informirani o tome što je to psihoterapija, ne srame se govoriti o tome. Svi psihoterapeuti također imaju svoje psihoterapeute ili supervizore.
Uloga terapeuta je da pomogne klijentu bolje razumjeti svoju situaciju i unutrašnju prirodu, otkriti svoje osobne snage i sposobnosti u nošenju sa problemima i krizama, osvijestiti svoje obrasce ponašanja i razmišljanja (vjerovanja), naučiti preuzeti odgovornost za vlastite odluke i ponašanja, uvidjeti mogućnosti izbora pri donošenju odluka i sl.
Seksualna terapija je oblik psihoterapije usmjeren na prihvaćanje vlastite seksualnosti, na probleme s opuštanjem u seksu, kao pomoć u ostvarivanju međusobnog povjerenja i emocionalne povezanosti potrebnih za ostvarivanje seksualno zdrave veze, kao pomoć u ostvarivanju i/ili unapređivanju seksualne komunikacije, kao pomoć u prilagodbi situacije izazvanoj seksualnim problemom ili ograničenjem, kao pomoć kod seksualno zlostavljanih ili u izražavanju seksualnosti, kao edukacija o poboljšanju kvalitete seksualnog užitka, utemeljenog na znanjima Zapada i Istoka, kao način upotrebe seksualne energije za duhovni razvoj i sl.

Koje su različitosti u psihološkim zvanjima?

Postoje mnoge značajne razlike između psihijatrijepsihologije,psihoterapije seksualne terapije. Svaka se bavi različitim vrstama problema. One se preklapaju i imaju sličnosti u radu, međutim ipak se radi o različitim zanimanjima:
  • Psihijatri su kvalificirani liječnici klasične biomedicine, sa specijalizacijom u dijagnosticiranju i tretiranju mentalnih bolesti. Oni mogu prepisivati psihijatrijske lijekove.
  • Neuropsihijatri su specijalizirani liječnici koji se bave poremećajima centralnog živčanog sustava (mozak i leđna moždina).
  • Klasični psiholozi su socijalni znanstvenici koji proučavaju ponašanje i mentalne procese. Neki rade u područjima istraživanja, edukacije i komercijale. Psiholozi pružaju, administriraju i tumače psihološke testove i ocjenjuju ih.
  • Klinički psiholozi prolaze dodatni poslijedimplomski trening i kvalificiraju se za terapije riječima. Oni nisu liječnici i ne prepisuju lijekove. Klinički psiholozi rade na sličan način kao psihoterapeuti, iako u svojem radu mogu koristiti i psihometrijske testove, intervjue te direktno promatranje ponašanja, da bi ocijenili klijenta i odredili opciju terapije.
  • Transpersonalni psiholozi pokušavaju integrirati drevnu mudrost sa modernom zapadnjačkom psihologijom i prevesti duhovne principe na znanstveni suvremeni jezik. Transpersonalna psihologija bavi se širokim spektrom ljudskog psiho-spiritualnog razvoja – od naših najdubljih rana i potreba, preko egzistencijalne krize ljudskog postojanja, do najvišeg, transcendentalnog kapaciteta naše svijesti. Ona uključuje, vrednuje i integrira: psihološko i duhovno, mentalno zdravlje i patnju, uobičajena i neuobičajena stanja svijesti, modernu zapadnjačku perspektivu, istočnjačku perspektivu, postmoderne uvide, svjetonazore autohtonih tradicija, analitički intelekt, direktno iskustvo i kontemplativni način spoznaje.
  • Psihoterapeuti prolaze dubinski i iskustveni četverogodišnji poslijediplomski trening kako raditi sa različitim ljudima koji imaju široku lepezu emocionalnih poremećaja, psihičkih problema i poteškoća. Psihoterapeuti su obučeni u jednom ili više psihoterapijskih modaliteta.
  • Transpersonalni psihoterapeuti prolaze dodiplomski i poslijediplomski studij u kojem se obučavaju različitim oblicima savjetovanja ili psihoterapije sa naglaskom na transpersonalno, na transcedentne ili duhovne aspekte ljudskih iskustava. Krajnji cilj transpersonalne psihoterapije nije samo ublažavanje patnje, već integracija tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog aspekta dobrobiti. Ono uključuje istraživanje i fokus na klijentov potencijal i razvoj unutarnjih resursa i kreativnosti.
  • Psihološki savjetnici mogu savjetovati već nakon relativno kratke obuke, iako neki imaju mnogogodišnje iskustvo. Uobičajeno je da savjetnici pružaju kratkotrajnu terapiju, koja ne ide u preduboko "kopanje" po problemu, kao što je slučaj u psihoterapiji.
  • Seksolozi su stručnjaci koji se bave unapređenjem seksualnog zdravlja i liječenjem seksualnih poremećaja. Oni su školovani psihoterapeuti sa dodatnom edukacijom iz područja seksologije.
  • Alternativni seksolozi su stručnjaci sa interdiscipliniranim znanjima (Zapada i Istoka) o seksulanosti, koja usklađuju sa psihološkim i duhovnim vidicima seksualnosti. Njihov posao je odgoj, poduka i savjetovanje parova i pojedinaca.

Grane psihologije (prema Abrahamu Maslowu):

  • Bihevioralna i kognitivna psihologija – usmjerena je na otkrivanje psihičkih procesa koji se nalaze u osnovi ponašanja. Ona se razvila kao akademska znanost početkom 20. stoljeća, a utemeljena je na radovima Ivana Pavlova, John B. Watsona i B.F. Skinnera, te kasnije Ulrica Neissera i Donalda Broadbenta.
  • Psihodinamična i psihoanalitična psihologija – proizašla je iz istraživačkog rada Sigmuda Freuda, te se razvila daljnjim radom C. G. Junga, Fromma, Eriksona, Adlera, Renka i drugih značajnih psihologa. Ova grana najviše se bavi proučavanjem psihopatologije.
  • Humanistička i egzistencijalna psihologija – utemeljena je na radu Abraham Maslowa, Carl Rogersa i Rollo Maya te filozofskim razmišljanjima Martin Heidegera, Biswangera i Kierkegarrda, a inspirirana daljnjim radom Roberta Assagiolia, Wilhelm Reicha, Antonyja Suticha, Paul Tillicha i drugih značajnih psihologa. Bavi se pojmovima poput samoaktualizacije, ljubavi, kreativnosti, ljudskim motivima, potrebama i vrijednostima.
  • Transpersonalna psihologija – razvila se potkraj 1960-ih godina. Utemeljena je na spoznajama Williama Jamesa, Junga, Freuda, Abrahama Maslowa, Kena Wilbera i raznih drugih značajnih psihologa. Radi se o sofisticiranom modelu prikaza evolucije svijesti, koji integrira psihologije i filozofije Zapada i Istoka, od drevnih vremena sve do danas, od znanosti do duhovnosti. Za razliku od ostalih grana psihologije koje su usmjerene na terapiju simptoma, ovdje se pozornost teži preusmjeriti na cjelovit rast osobe, samorazvoj i ekspanziju svijesti.
  • Seksologija je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem seksualnih interesa, seksualnih problema, spolnih odnosa, izražavanja seksualnosti i funkcijama spolnosti. Ona je nastala kao zasebna grana znanosti nakon II. Svjetskog rata.
Ilustracija: ordedaycare.org
Abraham Maslow
Prva sila psihologije pokušavala je reducirati kompleksnost ljudske prirode na jednostavne principe kondicioniranja, međutim, bila je bezuspješna kada su u pitanju aspekti poput ljubavi, svjesnosti i osobne vrijednosti.
Druga sila uglavnom se bavi proučavanjem psihopatologije. Prema Sigmundu Freudu, nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjstva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su, primjerice, neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali bi se izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odrasloj dobi mogli svladati. Najveći nedostatak ovog pristupa je što klasično psihoanalitičko liječenje traje godinama.

Treća sila, koja se najviše bavila samoaktualizacijom, također je doživjela ograničenja na koja je Maslow 1968. godine upozorio. U svojim daljnjim istraživanjima on je otkrio mogućnosti koje nadilaze samoaktualizaciju. U trenucima kada osoba doživljava vrhunska iskustva (peak experiences), poimanje sebe (selfa) se rasplinjuje u svjesnost većeg i šireg jedinstva sa svime što jest. I upravo to područje je područje kojim se bavi transpersonalna psihologija, te ju je stoga Maslow nazvao ”četvrtom silom” psihologije. Pred kraj svojega života Maslow je na vrh svoje ljestvice nadodao i šestu potrebu – Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom), temeljem transpersonalne psihologije.


utorak, 18. ožujka 2014.

Prirodna rješenja za probleme s kandidijazom

Zdravlje, 17.03.2014 (11:01) Autor: Conny Petö Đeneš
Ilustracija: catholicvote.org
Ilustracija: catholicvote.org
Candida Albicans je gljivica koja raste u crijevnoj flori i živi u nama. Uglavnom ju nalazimo u ustima, grlu, probavnom i urogenitalnom traktu. Kod pada imuniteta, korištenja antibiotika, kortikosteroida, nekih kontraceptivih sredstava, nezdrave prehrane (posebice fast food i rafinirani šećer) candida se umnožava i stvara infekciju – kandidijazu – koja se može manifestirati kao sistematska i površinska.
Jednom kada osoba dobije kadidijazu stvara se začarani krug, a izlazak iz njega zahtijeva vrijeme, strpljenje, disciplinu i upornost. Kada je u porastu, Candida luči toksine koji narušavaju i slabe imuni sustav. Oslabljeni imuni sustav podložan je raznim infekcijama koje se liječe antibioticima, narušavaju crijevnu floru i uništavaju dobre probavne bakterije čiji manjak doprinosi još većem umnožavanju Candide. I tako se zatvara začarani krug.
Kandidijaza se javlja u žena, muškaraca, a ponekad i djece; njezini simptomi su sljedeći: umor, ošamućenost, vrtoglavica, bolovi u mišićima, bol u leđima, vratu i ramenima, infekcije mokraćnog sustava, bolne mjesečnice, depresivnost, tjeskobnost, iracionalni strahovi, nagla promjena raspoloženja, teško vam se pokrenuti, odugovlačenje u obavljanju stvari, teškoće pri koncentraciji, nefokusiranost, ''raspršenost'', problemi u ravnoteži (zanošenje pri hodu), probavne smetnje (zatvor ili proljev), neobjašnjiva osjetljivost i bol spolnih organa, stalna kiselost sline, često pucanje kože na pregibima prstiju stopala, uzdužno pucanje noktiju, pojačan gubitak kose, česti problemi sa zubima i desnima, alergije, intolerancija na hranu te artritis. Ako imate više od 3 navedena simptoma, a pri tome osjećate žudnju prema slatkom, kruhu, pivu ili alkoholnim napitcima vjerojatno je da imate prekomjernu količinu Candide u organizmu.
Kada dođe do pada imuniteta i gljivice se prekomjerno razmnože, mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Tako npr. intoleralcija na hranu, te razne alergije, često su posljedica prekomjerne Candide u organizmu. Spore Candide zbog propusnosti crijevne stjenke ulaze u limfu i krv, putem koje se šire po cijelom organizmu i nastanjuju na membranama pluća, sinusa i vagine, zatim na koži i noktima, uzrokujući infekcije, afte, ciste i alergije, a postoje i tvrdnje da uzrokuje i rak.

Povezanost Candide i raka

Neslužbena istraživanja Dr. Tullio Simoncini-a (talijanskog liječnika – stručnjaka u području onkologije, dijabetesa i poremećaja metabolizma) ukazuju da Candida može uzrokovati i karcinom. U svojim istraživanjima pronašao je poveznicu između raka i Candide – uočio je da sve izrasline raka imaju istu bijelu boju kao i Candida, te je shvatio da nastanak stanica raka nije "greška" u radu organizma, nego zaštitna reakcija organizma na preveliko širenje Candide.
„Gljivice, posebice Candida, preživljavaju i razmnožavaju se na takav način da se hrane tijelom svog domaćina. Zbog toga osobe koje boluju od kroničnog umora, koji u većini slučajevima nastaje zbog rasta Candide, užasno se osjećaju – kako fizički, tako i psihički.“ - dr. Mike Lambert
Budući da Candida počne napadati unutrašnje organe, reakcija imunog sustava je stvaranje obrane uz pomoć vlastitih stanica koje nazivamo rak.
Klasična biomedicina je stava da je širenje raka – metastaziranje – uzrokovano stanicama raka koje se šire dalje sa izvornog tumora, dok Dr. Simoncini tvrdi da je za širenje odgovorna Candida. U svakom slučaju, zdrav imunitet drži razinu Candide pod kontrolom, te sprečava nastanak maligniteta.

Kako se Candida prenosi?

Dobivanje kandidijaze nije dokaz da je partner bio nevjeran. U užem smislu ona ne spada u spolno prenosive bolesti. Gljivična infekcija se rijetko prenosi spolnim putem, tako da liječenje partnera uglavnom nije potrebno, ukoliko nema simptome balanitisa (nadraženost, crvenilo i peckanje penisa). Vulvovaginalna kandidijaza najčešće je uzrokovana vlastitim gljivicama, a ne pratnerovim.
Procjenjuje se da oko 75% žena iskusi probleme kandidijaze, a njih 10% pati od rekurentne vulvovaginalne kandidijaze (3 do 4, a ponekad i više upala godišnje).
Smetnje su najučestalije u žena sa hormonalnim disbalansom, posebice u PMS fazi i trudnoći zbog "divljanja hormona". Viskoka razina estrogena dovodi do povišene razine šećera, koji je osnovna hrana gljivicama. Također, dolazi do promjene u kiselosti rodnice, što pogoduje bujanju gljivica.
Trudnice sa prikrivenom kandidijazom prenose ju na novorođenče; tako se ona može prenositi s generacije na generaciju (majka – fetus), što je najveći uzrok kandidijaze u djece, koja se povezuje sa mnogim dječjim bolestima.
Kandidijaza nije ograničena na žene i vaginalni oblik infekcije (iako je najčešći), ona se jednako javlja i kod muške populacije, a raširena je i na organe probavnog trakta, pluća, krv, a u Francuskoj su je pronašli i u srcu.

Klasične metode liječenja

Klasična biomedicina još uvijek nema jasne odgovore kako mikroorganizam koji je sastavni dio mikroflore može izazvati infekciju i tolike probleme.
Za kandidijazu nema čarobne pilule, a raširenu Candidu je teško iskorijeniti. Unatoč sve većem broju lijekova protiv gljivica, učestalost kanididijaze sve više raste.
Infekcija Candidom (kandidijaza) može se podijeliti na: (a) površinsku – gljivična infekcija rodnice i/ili usne šupljine i/ili probavnog sustava, (b) sistematsku – prodor gljivica u krvotok, što može dovesti do životne ugroženosti i ozbiljnih zdravstvenih problema.
Najčešći oblik kadidijaze je infekcija rodnice, s kojom se bori veliki broj žena, a simptomi se manifestiraju kao sirasti bijeli iscjedak bez mirisa te neugodan svrab i peckanje intimnog područja (ponekad i anusa). Infekcije se često uzastopno ponavljaju i stvaraju noćne more ženama koje se pokušavaju izliječiti. Uzrok učestalosti je česta primjena antibiotika (koji djeluju samo na bakterije, ali ne i na gljivice i viruse), kortikosteroida (i drugih imunosupresiva) te kontracepcije.
U klasičnim metodama liječenja koriste se tablete, vaginalete, kreme i gelovi s antifungicidnim (protugljivičnim) djelovanjem (Canesten, Geonistin, Betadine, Plimicol, Nistatin, Rojazol i sl.). Neki od njih se dobivaju na recept, a neke možete kupiti u ljekarnama. Nuspojave kod tablete mogu biti mučnina, povraćanje, grčevi, proljev i alergijske reakcije. Kod gelova, krema i vaginaleta to mogu biti žarenje i peckanje. Učestala i neadekvatna uporaba krema, vaginaleta i gelova može razviti rezistentnu infekciju, koja pogoršava simptome i opće zdravlje spolovila. Stoga obavezno se savjetujte sa svojim ginekologom prije uporabe bilo kojeg lijeka. Isto vrijedi i ako ste trudni, dojite ili se prvi put susrećete s kandidijazom; zatim lako je zamijeniti bakterijsku i citolitičku vaginozu sa kandidijazom, zbog sličnosti pojedinih simptoma, pa budite sigurni u dijagnozu kandidijaze.

Prirodne terapije

Da li se liječiti klasičnom ili prirodnom medicinom ovisi o vašem izboru. Jak imunološki sustav i zdrava mikroflora su ključni u izlječenju od kandidijaze; to je razlog zašto se mnogo žena odlučuje za prirodne metode te zašto ih mnogi ginekolozi preporučuju.
Nije dovoljna jedna metoda, već kombinacija prehrane, uravnoteževanja kiselosti i lužnatosti u tijelu, usmjerenost na prestanak razmnožavanja i širenja Candide, te iscjeljenju infekcije. Vrlo efikasna je kombinacija sljedećeg:
Biorezonantna terapija je terapija sa elektromagnetskim vibracijama, koje dolaze u rezonancu sa strukturom organizma. Utjecaj je moguć na staničnoj razini kao i na razini organa, sustava organa i cijelog tijela. Ova terapija izvrsno jača imuni sustav te dovodi u ravnotežu hormonalni i metabolički sustav; ima i detoksicirajući učinak, potiče rad limfe i uspostavlja stabilizaciju crijevne sluznice te na bazi elektromagnetskih vibracija vlastitog tijela doprinosi u uklanjanju viška Candide iz tijela.
Homeopatija rabi lijek pod nazivom Candida Yeast Relief koja u sebi sadrži remedije: Baptisia tinctoria (ublažava osjećaj peckanja pri mokrenju), Thuja occidentalis (ublažava potrebu za čestim mokrenjem), Bryonia Alba (ublažava bolove u predjelu jetre), Echinacea angustifolia (ublažava bolove u donjem dijelu trbuha), Viscum album (ublažava bolove u predjelu jajnika), Candida albicans (kultura Candide u homeopatskom razrjeđenju – koja djeluje kao imunoterapeutik). Candida Yeast Relief možete pronaći u gotovo svim ljekarnama. Kod akutne infekcije koristite ga 10 – 14 dana, a kod kronične infekcije 2-3 mjeseca.
Ravnoteža vaginalne mikroflore -Laktobacili su vrsta bakterija koja stvarajući blago kiselo okruženje (pH 3,5-4,5) i zaštitni biofilm na vaginalnoj sluznici ne dopuštaju nepoželjnim bakterijama i gljivicama da se nasele u intimnoj regiji. Laktobacili su probiotici koji uravnotežuju ph vrijednosti lučeći mliječnu kiselinu, baktericin i H2O2 i obnavljaju normalnu floru, odnosno stvaraju medij nepovoljan za rast i razvoj štetnih bakterija i gljivica.
Vaginalete koje sadrže Lactobacillus acidophilus i Lactobacillus rhamnosus, te uspostavljaju ponovnu ravnotežu vaginalne mikroflore su: (a) ACIDOSALUS VAGINALETE (sadrže: Theobroma cacao butter, cera alba, Hypericum perforatum, Olea europea oil, propolis, Palmarosa oil, Melaluca alternifolia oil, Allium sativum oil, acetic acid (apple vinegar), Calophyllum inophyllum seed oil, Cymbopogon martini oil, Oat (Avena sativa) beta-glucan, inulin, Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus rhamnosus) i (b) LACTOGYN VAGINALETE (sadrže: probiotičke sojeve Lactobacillus rhamnosus, GR-1Ÿ, Lactobacillus reuteri, RC-14Ÿ, u ukupnoj količini od 109 živih bakterija i 4,5 mg 60%-tne mliječne kiseline). Možete ih naći u svim ljekarnama u slobodnoj prodaji.

Soda bikarbona - Budući da se Candida razmnožava u kiselom okružju, konzumacija sode bikarbone čini organizam lužnatim i na taj način sprečava daljnje razmnožavanje gljivica.
Potrebno je popiti jednu čašu vode pomiješanu sa žličicom sode bikarbone pola sata nakon doručka i jednu pola sata nakon ručka. Bitno je koristiti sodu bikarbonu bez aluminija. Možete ju pronaći u svim Bio & Bio trgovinama i nekim biljnim ljekarnama (kod nas u Poreču u Dietetici).
Klistir je metoda ispiranja crijeva preko anusa. Njome su se koristili i Drevni Egipćani, Indijci, Kinezi, Grci i dr. Francuski kralj Lui XIV napravio je klistir preko 2.000 puta u životu i smatra se da je zbog toga bio izvrsnog zdravlja. U to vrijeme u Francuskoj je čak bilo u modi raditi klistir poslije svake večere. Klistir se smatra i dobrom metodom liječenja kod zatvora, glavobolja, alergija, trovanja, kao pomoć kod čišćenja jetre, ali i kod problema sa Candidom. Kod liječenja Candide klistir je poželjno raditi 1x tjedno u trajanju od 2 mjeseca, na sljedeći način: u 1,5 litara sterilizirane srebrne vode (napravljene pomoću silverex tehnologije – pročitaj ovdje) pomiješajte sa velikom žlicom kantarion ulja u koje ste prethodno nakapali 10 kapi eteričnog ulja čajevca i 10 kapi eteričnog ulja lavande. Takvu mješavinu uspite u klistir aparat i očistite crijeva. Nakon toga, rektalno primijenite jednu LAKTOGYN vaginaletu. Prečesto korištenje klistira nije preporučljivo zbog mogućeg narušavanja prirodne mikroflore crijeva. Ovu metodu mogu koristiti žene i muškarci. Klistir aparat možete nabaviti u gotovo svim ljekarnama.
Alkalna prehrana je ključna u rješavanju problema sa Candidom. Bez pravilne anti-Candida prehrane, bez obzira koji način liječenja rabite, neće biti uspjeha.
3 su stvari ovdje ključne:
1. Crvejni grejp – svako jutro iscijedite i natašte popijte pola crvenog grejpa. Pijte ga svaki dan, najmanje 2-3 mjeseca. Konzumiran na ovakav način, znatno doprinosi svladavanju Candide. U sebi sadrži prirodna antibiotička, antioksidantna i antihistaminska svojstva te djeluje na široki spektar gljivica, bakterija i virusa. Na tržištu postoji i koncentrirani ekstrakt sjemenki grejpa pod nazivom Citrofit (dostupan u biljnim ljekarnama – više pogledajte ovdje: ).
2. Taheebo ili Lapacho čaj (Tabebuia impetiginosa) – ljekoviti čaj napravljen od kore drveta Pau d’arco iz južnoameričkih krajeva bogatih ozonom. Snažno, a blago djelovanje ovog čaja pomaže tijelu da se očisti od Candide. Stare Maje i Inke koru ovog drveta koristili su u liječenju mnogih bolesti, čak i ugriza zmije. Pripisuje mu se i jako antitumurozno djelovanje, pa se koristi i kod liječenja raka. Detoksicira organizam, jača imuni sustav, daje energiju i snagu, djeluje protiv upalnih procesa, posebno se preporučuju kod problema sa plućima, kožnih bolesti, Candide, herpesa, anemije, raka, kronične iscrpljenosti i upalnih procesa urogenitalnog sustava. Mjesec i pol dana pijte po 1l ovog čaja, nakon toga smanjite na 1 šalicu. Čaj se kuha 5 min u staklenoj, keramičkoj ili glinenoj posudi (jer pri dodiru s metalom gubi ljekovita svojstva), nakon toga pustite da odstoji još 20min prije nego ga počnete piti. Na 1l vode koristite 1 veliku žlicu čaja (kore drveta). Čaj je dostupan u svim običnim i biljnim ljekarnama.
3. Alkalna prehrana - maslinovo ulje, kokosovo ulje, laneno ulje, zeleno povrće, špinat, blitva, rajčica, krastavci, tikvice, rotkvice, grašak, klice, šparoge, masline, svježi češnjak, kelj, koštice bundeve, kelj, klice, peršin, zelena salata, sokovi od povrća, bademi, brokula, celer, cikla, đumbir, kupus, paprika, pasternjak, rikola, kesten, kivi, limun, grejp, jabuka, kupine, mineralna voda, biljni čajevi, nezaslađeni probiotički jogurti sa laktobakterijama, himalajska sol, razne sjemenke, integralni kruh (male količine).
Dodaci prehrani: vitamini C, A i B6, minerali selen, magnezij i cink, Aloe vera i spirulina.
Hrana koja se mora izbjegavati najmanje 3 mjeseca je: šećer, slatkiši, čokolada, bijelo brašno (kruh, tjestenina i sl.), mlijeko i mliječni proizvodi, meso (posebice svinjetina), konzervirana riba, namirnice koje sadrže kvasac, gljive, slatko voće, suho voće, alkoholna pića, muesli, majoneza, margarin, plodovi mora, pšenica, raž, riba, bijela riža, sojino zrno, tjestenina, zob, ječam, kava, kikiriki, maslac od kikirikija, med, bijeli ocat, orasi, pivo, vino, stolna sol, umjetni zaslađivači, voćni sokovi sa šećerom, ukiseljeno povrće.
Savjeti:
  • izbjegavajte cigarete i zadimljene prostore, jer zakiseljuju organizam.
  • Smanjite unos lijekova, u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem i dogovoru sa osobnim liječnikom, jer zakiseljuju organizam.
  • Donje rublje prati u prirodnim, ne-kemijskim deterdžentima za rublje (npr. Frosch ili Ecovear) i dobro ga isprati, jer kemijski deterdženti nadražuju i mogu izazvati svrab.
  • Pretjerana higijena intimnog područja narušava ravnotežu vaginalne flore.
  • Intimno područje uvijek perite losionima za intimnu njegu čija je pH vrijednost 4,6 (npr. Vagisal losion je vrlo učinkovit)
  • Rabite higijenske uloške isključivo od pamuka.
  • Nosite donje rublje od prirodnih materijala te izbjegavajte nošenje tanga gaćica.
  • Na metafizičkoj razini Candidu povezujemo sa osjećajima krivnje i zamjeranja, pa ako dugotrajno imate probleme sa Candidom bilo bi dobro da razmislite kada i u kojim situacijama zamjerate sebi ili drugima, i kada osjećate krivnju.