Himalajska sol – "bijelo zlato" – najzdravija sol

Zdravlje, 06.10.2014. (08:23) Autor: Conny Petö Đeneš

Himalajska sol (znana također kao kraljevska) najčišća je sol na Zemlji. Nježne je ružičaste boje, a kopa se u podnožju Himalaje i ručno melje kako bi ostale sačuvane sve njezine vrijednosti. Stara je preko 250 milijuna godina, podrijetlom iz pramora, vadi se iz nezagađenog ekosustava te sadrži 84 minerala i elementa u tragovima istom omjeru kao i u ljudskom organizmu.

Budući da je život nastao u slanoj vodi (moru) i da je ljudsko tijelo sastavljeno uglavnom od vode i soli, smatra se da je sol za život jednako značajna kao voda.

Ako se sjećate iz kemije, Periodni sustav sadrži 92 elementa, a u himalajskoj soli ih je prisutno čak 84. Upravo ti elementi sačinjavaju naše tijelo i važni su za izgradnju bjelančevina u njemu.

Sol je vrlo važna za rad ljudskog organizma, jer omogućuje osmozu, sudjeluje u metabolizmu stanica, premošćuje energetski deficit i još mnogo toga.

Alkemičari su himalajsku sol nazivali 'petim elementom' – uz vatru, vodu, zemlju i zrak – jer su njene osobine bile usporedive samo sa eterom, pravim petim elementom.

Zašto je obična bijela sol nezdrava?

Sol je esencijalna za život, jer dostatna količina minerala, elemenata u tragovima i elektrolita nužna je za očuvanje zdravlja. Sve tjelesne tekućine – krv, slina, suze i znoj su slane. S obzirom da ljudski organizam ne može proizvesti sol, moramo je unositi preko hrane. Bez soli, naš mišićni i živčani sustav prestao bi funkcionirati. Deficit soli ili njen neuravnoteženi unos uzrokuju promjene u tjelesnim funkcijama, zbog čega je "obična" bijela sol nezdrava.

Stolna sol sadrži 97,5% natrijeva klorida (NaCl) i 2,5% kemikalija poput joda. Sušena je na više od 650°C pri čemu se mijenja njena kemijska struktura, što znatno povećava rizik od zdravstvenih problema.

Naše tijelo NaCl doživljava kao višak kojime ne može raspolagati, pa je stolna sol kao hrana nutricionistički potpuno beskorisna i na organizam djeluje razarajuće.

Kristali stolne soli odvojeni su jedni od drugih. Neorganski NaCl ometa ravnotežu tekućina i plinova; da bi ga tijelo eliminiralo, treba uložiti veliku količinu energije, a uzeti mora vodu pohranjenu u stanicama, što rezultira njihovom dehidracijom. Za svaki gram NaCl kojeg tijelo ne može apsorbirati, ono koristi 23x više vode iz stanica da bi ga neutraliziralo. To za rezultat ima višak tekućina i plinova u ljudskom tkivu, što dovodi do stvaranja celulita, bubrežnog kamenca, kamena u mjehuru, reume, artritisa i gihta. Također se povezuje i sa visokim tlakom i oboljenjima srca.

Zatim, takva sol za razliku od himalajske ne sadrži nimalo elektrolita poput kalija, kalcija i magnezija koje gubimo primjerice pojačanim znojenjem tijekom velikih vrućina, tjelovježbe ili bolesti.

Morska i kamena sol su mrvicu bolji izbor u odnosu na stolnu. Međutim, zbog sve veće zagađenosti mora, morska sol se pročišćava i u kuhinju nam stiže rafinirana. Neovisno o tome što u sebi sadrži vrijedne minerale i elemente u tragovima, ona ima nepravilnu kristalnu strukturu, odvojenu od prirodnih elemenata, zbog čega naš organizam nema puno koristi od vrijednih sastojaka morske soli. Slično kao i kod stolne soli, tijelo mora uložiti veliku energiju da bi je apsorbiralo.

Kamena sol, također, ima nepravilnu kristalnu strukturu, te naše tijelo također nema koristi od nje.

Samo sol koja ima uravnoteženu kristalnu strukturu omogućuje da u organizam, uz NaCl, unesemo i druge brojne vrijedne elemente, a ono što soli omogućuje pravilnu kristalnu strukturu je dugotrajan tektonski pritisak.

Zašto je himalajska sol zdrava?

Za razliku od ostalih soli, čista himalajska sol ne sadrži otrove, uravnotežene je kristalne strukture, sadrži 84 minerala i elemenata u tragovima u omjeru jednakom kao i u ljudskom organizmu, zbog čega ima visoki koeficijent iskoristivosti. Pomiješana sa izvorskom vodom nudi sve prirodne elemente identične elementima u ljudskom organizmu (iste one elemente čije je postojanje otkriveno u pramoru ili prvobitnom moru).

Ona se vadi, pere i melje ručno.

U pradavna su vremena himalajsku sol nazivali i "kraljevskom soli", jer je bila rezervirana samo za članove kraljevske obitelji.

Poznata je i pod nazivom "bijelo zlato", jer sadrži ione iz pohranjene sunčeve svjetlosti. Budući je pod jakim tektonskim tlakom, daleko od ikakvog vanjskog utjecaja i zagađenja, sazrijevala više od 250 milijuna godina, njena jedinstvena struktura također sadrži prvobitnu vibracijsku energiju.

Svi prisutni kristali soli su toliko maleni da ih naše stanice mogu lagano apsorbirati. Ona ne otežava naše tijelo kao ostale soli. Red elemenata himalajske soli oblikuje spoj u kojem je svaka molekula međusobno povezana, što dopušta da titrajući sastavni dijelovi soli budu u skladu jedan s drugim i da utječu na ravnotežu soli.

Himalajska sol sa svom svojom vibracijski nedirnutom energijom, pomaže tijelu i živčanome sustavu postizanje ravnoteže i pomlađujućega učinka, obnavljajući tekućine i nadopunjujući zalihe elektrolita.

Dobrobiti himalajske soli su sljedeće:

• Regulira vodu u tijelu,
• Regulira kiselost u stanicama (posebno moždanim),
• Regulira san,
• Sprečava grčenje mišića,
• Pomaže kod izbacivanja šlajma iz pluća,
• Pomaže pri čišćenje sinusa,
• Djeluje kao prirodni antihistaminik,
• Pomaže u proizvodnji hidroelektrične energije u stanicama,
• Pomaže apsorpciju čestica hrane kroz crijevni sustav,
• Sprečava proširenje vena na nogama i bedrima,
• Stabilizira srčane otkucaje,
• Učvršćuje kosti,
• Održava libido.

Lampice od himalajske soli

Himalajska sol zagrijavanjem ionizira zrak i čini ga čišćim i zdravijim, zbog čega se od nje izrađuju svjetiljke i svijećnjaci. S obzirom da eliminira štetna elektromagnetska zračenja, takve je svjetiljke preporučljivo držati u blizini televizora i računala.

Zrak pokraj elektromagnetskih aparata zasićen je sa previše pozitivnih iona. Baš kao što se promjena ionizacije zraka u prirodi mijenja promjenom vremena ili nailaskom ciklona, pa pred oluju dolazi do naglog porasta broja pozitivnih iona, što jako loše utječe na meteoropate i kronične bolesnike, tako i povećanje negativnih iona nakon oluje osvježava, bistri i stimulira.

Himalajska sol zagrijavanjem (kao svjetiljka ili svjećnjak) emitira negativne ione, koji poboljšavaju psihofizičko zdravlje - vitaliziraju naše stanice, pojačavaju imunitet, povećavaju kapacitet kisika u krvi, koncentraciju i budnost, uklanjaju umor, iznimno dobro utječu protiv glavobolje, nesanice, depresije, alergija i astme, te poboljšavaju rad metabolizma.

Svjetiljke od himalajske soli stvaraju mikroklimu jednaku zraku uz planinski potok ili nakon proljetne oluje.

Uporaba himalajske soli

Uporaba himalajske soli je raznovrsna: kao začin za hranu, u terapeutske svrhe i kupke te ionizaciju zraka. Najkvalitetnije gromade melju se u sitnu jestivu sol. Krupnije mljevena sol koristi se za kupke i pilinge, gromade za svjetiljke i svijećnjake. Može se koristiti i za inhalaciju, koja je korisna kod problema sa sinusima, upale grla, astme ili bronhitisa.

Fresenius Institut, analizirajući himalajsku sol, dokazao je njen terapeutski učinak, te da sadrži mnogo važnih minerala i elemenata u tragovima. Među njima se ističu kalij, kalcij i magnezij, koji tijelu pomažu da postignu ravnotežu obnavljajući fluide i stvarajući zalihu elektrolitne tekućine kada se pojačano znojimo.

Pomoću kupki, zdravi minerali otopljeni u vodi ulaze u tijelo kroz kožu u obliku iona, što za rezultat ima prirodan razvoj stanica u sloju živih stanica, što je regenerirajuće za svaki organizam, a posebice kod ljudi sa reumom, astmom, alergijama, kožnim bolestima, ginekološkim bolestima, raznim infekcijama, nesanicom i sl.

Postoje spilje i salinariji (u Zagrebu) – slane sobe od himalajske soli, koje su zbilja čarobna mjesta, u kojima je mikroklima kakva se inače nalazi samo u prirodnim rudnicima ljekovite soli. Istraživanje u različitim rudnicima potvrdilo je uspješnost liječenja u takvom okružju, posebice kod problema sa bronhitisom, astmom, kašljem, alergijama, nesanicom i neurodermitisom. Olakšanje tegoba kod mnogih traje od nekoliko mjeseci do godinu dana. Spilja je pravo mjesto i za ljude koji trebaju oporavak ili predah od svakodnevnog stresa.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46671

Mitovi o seksu – koliko sam dobar/dobra u krevetu?

Zdravlje, 29.09.2014. (08:24) Autor: Conny Petö Đeneš

Postoje brojne zablude oko toga što znači biti dobar/dobra u krevetu, pa demisficirajmo neke od njih:

Mit 1 - Za dobar seks nužan je veliki seksualni apetit i izdržljivost.

Veliki seksualni apetit nema veze sa tim kakav ste ljubavnik ili ljubavnica, kao što ni velika glad ne čini osobu automatski izvrsnim kuharom.

Izdržljivost ima svoje prednosti, ali nema veze sa kvalitetom vođenja ljubavi, posebice ako je muškarac stalno skoncentriran na ovladavanje ejakulatornom funkcijom. Ovi čimbenici znače da ste često raspoloženi za seks, ali vam sami po sebi ne mogu osigurati senzibilnost, ni kvalitetu dobrog seksa.

Mit 2 - Zaljubljeni parovi seksaju se svaki dan

Istina je da se parovi u stabilnim vezama u prosjeku seksaju oko jednom tjedno. Ostatak zajedničkog vremena provode u šetnjama, raznim aktivnostima, odlascima u kino i sl.

Mit 3 – Lijepo tijelo, privlačno lice i mladost važni su za dobar seks

Bez sumnje je da vas mladost i dobar izgled čine privlačnim, ali oni vam ne osiguravaju umijeće u vođenju ljubavi, niti imaju veze sa vašom seksualnosti. Izgledati seksipilno ne znači posjedovati sve tajne užitka. Seksualne probleme imaju jednako i privlačne i manje privlačne osobe.

Mit 4 – Što više partnera, to je seksualno iskustvo bolje

Različita seksualna iskustva mogu vas podučiti onome što vam najbolje odgovara u seksu, ali to se može naučiti i s jednim partnerom.

Više partnera vam može pružiti bolju predodžbu o tome kakvog partnera želite za dugoročnu vezu, međutim, proteklo iskustvo često puta ne može ništa reći o potrebama sadašnjeg partnera/partnerice. Ponekad iskusan muškarac misli da je naučio sve što treba znati o seksu, pa se ne trudi istraživati sa trenutnom partnericom. Jednako tako, ponekad žena od iskusnog muškarca očekuje da treba točno znati što je njoj potrebno, bez da mu ukaže na to. Ako ono što je "palilo" s nekim drugim ne uspje sa trenutnim partnerom/partnericom, može doći do frustracije, ljutnje i razočaranja.

Mit 5 – Potrebno je biti seksualni majstor

Vlada opće uvjerenje da biti dobar ljubavnik/ljubavnica znači poznavati i primjenjivati sve varijacije spolnog općenja, međutim, to seks svodi na razinu tehnike, gdje se veća pažnja poklanja izvedbi, nego samom zadovoljstvu i spontanosti.

Seksualne tehnike, trikovi i pomagala sami po sebi ne mogu pružiti zadovoljenje, niti mogu pojačati bliskost. Spremnost na eksperimentiranje jesu pozitivni i mogu biti dobar začin seksualnom životu, ali treba imati na umu da tehnike mogu pojačati, ali ne i izazvati seksualno zadovoljenje.

Mit 6 – Muškarci vole isključivo francuske poljupce

Dobar poljubac ne mora uvijek podrazumijevati jezik. Dio predigre, kao i izražavanje ljubavi, dolazi kroz lagane i nježne poljupce usnama, što podjednako vole i žene i muškarci. Takvi poljupci izražavaju bliskost i zaigranost te emocionalnu povezanost, u čemu oba spola jednako uživaju.

Što ustvari znači biti dobar u krevetu?

1. Razumjeti svoje seksualne potrebe

Razumjeti svoje potrebe znači znati koje vas seksualno ponašanje uzbuđuje, što vas dovodi do orgazma i što volite da vam se događa kada seksualni čin završi. Ako ne razumijete svoje potrebe, nećete moći razumjeti ni partnerove.

2. Razumjeti potrebe svojeg partnera

Razumjeti potrebe partnerice/partnera čini vas izvrsnim ljubavnikom/ljubavnicom. Svaka osoba je drugačija i čim shvatite da su vaš partner ili partnerica drugačiji u odnosu na one sa kojima ste imali prethodna iskustva, na dobrom ste putu da postanete dobri u krevetu. Dobro upoznavanje partnerice/partnera, njezinih/njegovih želja, njezina/njegova tijela i erogenih zona vodi do zadovoljavajućeg seksualnog života.

3. Osjećati se dobro u svojem tijelu

Važno je osjećati se opušteno u svojem tijelu. Zabrinutost ili sram zbog nesavršenog izgleda ili "nedostataka", prenosi se i na seksualno iskustvo. Također, i opuštenost u odnosu na spolne organe je važna, jer ako ih smatrate "prljavima" ili vas asociraju na nešto neugodno, nemoguće je ostvariti zadovoljavajući seksualni odnos.

Tek kada u potpunosti prihvatite svoje tijelo sa svim nesavršenostima, moći ćete se osjećati seksualno slobodni, što je preduvjet za sposobnost "seksa bez zadrške", što vas čini dobrim/dobrom u krevetu!

4. Izgrađivanje zajedničke seksualnosti

Seksualano davanje i uzimanje mora biti podjednako. Ponekad se dogodi da se vaše seksualne potrebe podudaraju sa partnerovim, no dogodi se i da imate sasvim različite potrebe, pa je potrebno izgraditi seksualni život koji oboje zadovoljava. To zahtjeva fleksibilnost u odnosu na moguća odstupanja – način na koji volite seks, u koje vrijeme volite seks, količina i učestalost seksa koji su vam potrebni i sl.

5. Voljeti svog partnera/partnericu

Ljubav je najbolji afrodizijak. Snažni osjećaji prema partneru/partnerici čine vas prijemčivima i u vama stvaraju želju da zadovoljite partnera/partnericu. Seks bez takvih osjećaja svodi se na čin bez bliskosti i ne pruža cjelovito zadovoljstvo. Osim zadovoljenja tjelesnog apetita, bitni sastojci dobrog seksa su osjećaj opuštenosti, bliskosti, nadahnuća, želja da sa njim/njom provodite vrijeme i nakon seksa, želja za milovanjem i nježnosti...

6. Biti dobri i izvan kreveta

Na seksualni život utjecaj ima i ono što se događa između partnera u vrijeme između dva seksualna čina. Učestalo iskazivanje privrženosti načinom na koji se obraćate jedno drugome, kako se dodirujete, pažnja koju poklanjate jedno drugome, čini da se osjećate voljenima.

Ogromno zadovoljstvo krije se i u neseksualnom poljupcu, zagrljaju, milovanju, držanju za ruke, tapšanju, sjedenju u krilu, ležanju sklupčanim jedno kraj drugog – to sve ima vrlo dubok učinak na kvalitetu seksualnog odnosa.

Zatim, osjećaj "Volim te takvu/takvog kakva/kakav jesi" najbolje zbližava dvije osobe, te stvara još veću uzajamnu žudnju.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46590

O ljudskom egu: treba li nam jači ili slabiji?

Zdravlje, 22.09.2014. (09:26) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija: Lander consultancy blog

Kada je o egu riječ, obično nam prvo napamet padnu egoizam, taština, gordost, pohlepa, izrabljivanje, vlastodrštvo, nezasitna ambicija na uštrb drugih i druge slične neželjene ljudske značajke. No, ima li jaki ego uistinu sve te značajke?

Razmotrimo najprije karakteristike osobe slabog ega: ona ima potrebu da svoju prazninu (svoj nedostatak samosvijesti, osjećaja samo-vrijednosti, slabo samopouzdanje i nesigurnost u sebe) ispuni vanjskim potvrdama – nametljivim ponašanjem, neprestanim privlačenjem pažnje na sebe, iskazivanja moći nad drugima, netolerancijom, isključivošću, agresivnošću i sl.

Postavimo si, zatim, pitanje – kako se ponašaju ljudi koji "nemaju ego"?

Ego je sastavni dio naše osobnosti bez kojeg ne postojimo. On nam omogućuje da sebe razlikujemo od drugih, pa su osobe slabog ega povodljive jer nemaju čvrsti oslonac unutar sebe. To su nerealizirane osobe koje ne znaju tko su. Razlikujemo dvije vrste osoba sa slabim egom – ekstrovertirane i introvertirane.

Ove prve slabost ega izražavaju nadmoći i vlašću sa izrazitom potrebom isticanja u društvu pod svaku cijenu, dok druge slabost svog ega izražavaju povodljivošću i sljedbeništvom neke fanatične skupine, gdje se utapaju u masu.

Što je ego?

Sigmund Freud, početkom 20. stoljeća, utemeljio je psihoanalitičku teoriju ličnosti, prema kojoj psihu dijeli u tri područja: Id, Ego i Superego. Id se odnosi na biološko-animalističke nagone koji nastaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti društva (savjest osobnosti). Ego je posrednik između Ida i Superega, koji usklađuje potrebe Ida sa preduvjetima Superega. On predstavlja naše svjesno ja i, budući je središte odlučivanja, izvor je naše osobne moći. Pomaže nam da ostvarujemo ciljeve, izražavamo svoju jedinstvenost, zauzimamo željene pozicije, da se realiziramo u društvenom kontekstu.

Zdravi, uravnoteženi ego predstavlja čvrsti oslonac i odražava naše biće iz kojega i izranja.

Ilustracija (Jacobisrael.com)

Ego se formira između osme i desete godine života, paralelno sa razvojem svjesnosti. Postajemo svjesni svojeg "Ja", svoje jedinstvenosti i različitosti – svoje osobnosti. Osobnost i karakter se oblikuju pod raznim vanjskim utjecajima kojima smo bili izloženi u djetinjstvu. Pa tako, ako su nam roditelji u fazi odrastanja postavili visoke standarde i uvjetovali nas njima, zaključili smo da vrijedimo u onolikoj mjeri koliko zadovoljimo njihova očekivanja i da u skladu sa tim zavređujemo ili ne zavređujemo ljubav. Zaključci poput ovih vremenom se pretvore u programe, koji se urežu duboko u našu podsvijest (zbog nerazvijenog kritičkog segmenta uma u ranoj dobi), te uvjetuju naše ponašanje i životne odluke.

Transakcijska analiza polazi od pretpostavke da je svaka osoba sačinjena od parcijalnih osobnosti, nazvanih ‘ego stanja’, i da je komunikacija usmjerena na taj ego stanja. Budući sadrži socijalni element, transakcija korespondira sa onima gdje se razmjenjuju dva ili više ego stanja. Transakcijska analiza je pojam koji obuhvaća cjelovitu teoriju o ljudima i njihovom ponašanju, o odnosima koje stvaraju unutar sebe i sa drugim ljudima. U širem smislu obuhvaća filozofski pogled na ljude i njihove odnose, teoriju ličnosti i razvitka, psihoterapijski pristup i primjenu psihologijske znanosti u različitim područjima ljudskog rada i odnosa. U užem smislu znači analizu jedne transakcije. Transakcijom smatramo poticaj jedne osobe iz određenog ego stanja drugoj osobi koja odgovara iz svog ego stanja. Poticaj i odgovor predstavljaju jednu transakciju, a ona se smatra osnovnom jedinicom komunikacije.

Eric Berne (utemeljitelj TA) je pod pojmom ego-stanja podrazumijevao određene kategorije osjećaja i misli koji vode ka stavovima ili stanjima uma. Razlikuje tri ego stanja:

R – Roditelj ego stanje – proizlazi iz ponašanja naših roditelja ili autoritativnih osoba koje smo preuzeli i pohranili u našem mozgu. Kada smo u Roditelj ego stanju, djelujemo kao naši roditelji, ili oni koji su imali tu ulogu u našem odrastanju, na način kako su nas odgajali. Roditelj ego stanje može biti stav naših vlastitih odluka koji se odnose na vrijednosti i opredjeljenja ili stavova koji ne predstavljaju rezultat naših vlastitih razmišljanja i nezavisnih odluka; to su preuzeta misljenja: u tom slučaju nismo autonomni u roditelj ego stanju. Roditelj ego stanje kažnjava i hvali, kritizira i ohrabruje, odgovorno je za edukaciju, tradiciju, vrijednosti, etiku i svjesnost.

O – Odrasli ego stanje – je misleno, ali bez emocija, bez mašte, to je trijezni dio osobnosti. To je praktično stajalište koje je orijentirano na objektivno registriranje stvarnosti. U Odraslom ego stanju informacije se skupljaju i analiziraju, te donose odluke u skladu s tim. Promatraju se tradicionalna mišljenja i sudovi koja su preuzeta iz Roditelj ego stanja, i pokušavaju se osloboditi djelovanja od teških emocija iz Dijete ego stanja.

D – Dijete ego stanje – Dok Roditelj ego stanje registrira vanjske utjecaje, dijete ego stanje pohranjuje unutarnje doživljaje. Ono je temeljni obrazac ponašanja zadržan iz djetinjstva kojeg razotkrivamo odrasloj dobi. U Dijete ego stanju izraženi su osjećaji, impulzivnost, spontanost i intuitivno ponašanje.

Slamanje ega – učenje kroz bol

Patnja je nužna dok ne shvatite njezinu bespotrebnost, rekao je Eckhart Tolle (veliki duhovni učitelj modernog doba), i bio je upravu, jer nezadovoljene potrebe ega uzrokuju bol. Tako primjerice, ako unatoč našem silnom trudu, da udovoljimo partneru i kroz njega/nju nadoknadimo nedostatak ljubavi iz djetinjstva ne urodi plodom, osjećat ćemo se nevoljeno, neželjeno, odbačeno i da nismo vrijedni ljubavi, te će to uzrokovati veliku bol.

Ilustracija (lastfm.ru)

Ljudima koji nemaju jak, zdrav i uravnotežen ego ta će bol biti neizdrživa, jer je neće biti u stanju otpustiti, zato jer odbacivanje boli znači i odbacivanje ega iz kojeg je nastala – odbacivanje našeg "slabog (lažnog) Ja". Budući ego predstavlja jednu vrstu našeg identiteta, onoga što nas određuje kao pojedince, teško ga je otpustiti. Mnogo vremena i truda je uloženo u njegovo formiranje, te je on kod mnogih ljudi postao temelj postojanja. Odricanje od slabog ega (nerazvijenog ili lažnog) predstavlja čin gubitka sebe i svega onoga oko čega je osoba izgradila svoj život, sam temelj postojanja. Ponekad se čini da je otpuštanje takvog lažnog ega ravno smrti i zato se ljudima teško odlučiti za takav čin, pa čine sve kako bi ga sačuvali, unatoč boli koju uzrokuje. Iz tog razloga, jedino se u boli lažni ego može slomiti. Tek kroz jaku bol zastanemo i zapitamo se tko smo i kuda to ustvari idemo. Sloj po sloj, lome se i otpadaju lažni dijelovi nas, te polako na površinu izranja naše biće, naša prava iskonska priroda, naš bitak, naša duša. Prestaje identifikacija sa lažnim egom te nestaje bol. Tek tada dobivamo priliku stvoriti novi identitet, izgraditi i ojačati zdrav i uravnotežen ego. Zahvaljujući uravnoteženom, zdravom i jakom egu napokon počinjemo percipirati ljepotu postojanja, te smo u prilici razviti i koristiti svoj puni potencijal.

Slomiti ego znači otpustiti uvjetovanost prošlošću i dozvoliti sebi izgradnju novog identiteta bez uvjetovanosti.

Slomiti ego znači prestati se identificirati sa sa našim mislima, emocijama i tjelesnim senzacijama. Mi nismo naše tijelo, ni misli, niti emocije – oni su dio naše osobnosti, a ne naša srž.

Slomiti ego znači propasti u stanje duboke praznine, okrepljujuće tišine, potpunog mira i spokoja, te neopisiva blaženstva i ljubavi – u stanje Ja Jesam, stanje Bitka. Iz tog stanja gradi se ego koji u potpunosti reflektira naš Bitak, našu dušu.

Razvitak zdravog ega

Da bismo imali zdrav ego, moramo ga ojačati, razviti i uravnotežiti. Dakle, moramo stvoriti ravnotežu unutar osobnosti koja je sastavljena od misli i emocija. Stoga je, paralelno sa razvitkom ega, važno razvijati i pozitivne misli i osjećaje.

Osoba koja je emocionalno preosjetljiva mora razviti stabilnost uma. U takvom slučaju preosjetljivost zasjenjuje ponašanje i aktivnosti, jer osoba (zbog jačine osjećaja) nije u stanju nadzirati izražavanje osjećaja, što može dovesti i do tjelesne slabosti ili čak zdravstvenih problema.

Sve sastavnice naše osobnosti moraju biti razvijene – moramo imati vitalno i snažno tijelo (koje se razvija zdravom prehranom, vježbama disanja i tjelovježbom), smiren i stabilan um (koji se postiže meditacijom i tehnikama za smirivanje mentalne aktivnosti), te uravnoteženo emocionalno ustrojstvo.

Gdje god se pojavi neravnoteža, trebamo raditi na našoj najslabijoj točki i uspostaviti ravnotežu. Dakle, ne treba slabjeti ego, već paralelno sa njim razvijati i ostale dijelove naše osobnosti, te doći do stanja u kojem ego reklektira naše biće, naš bitak.

Suosjećanje, tolerancija i poštovanje tri su značajke osobnosti koje najbolje uravnotežuju jak ego. Ako ih imate u izobilju, ne morate brinuti da će vas ego odvesti krivim putem...

Božanski ego i duhovna indoktrinacija

U duhovnim vodama ego je postao omražen pojam. Ako se pozabavite duhovnom literaturom, u mnogim ćete knjigama pronaći da se riječ ego navodi kao najveći problem samorazvoja, najveći neprijatelj svijesti i duhovnog rasta. Također se navodi i kako ga treba smanjiti, kontrolirati i uništiti, jer duhovni razvoj moguć je jedino bez ega – da bi osoba bila produhovljena ego mora nestati! Hmm...

Osjećaj jedinstva s drugim (unity consciousness), o kojem govore mnoga duhovna učenja kao jednom od najuzvišenijih ciljeva duhovnog razvitka, je moguć samo ako imamo razvijen i uravnotežen ego, jer kako možemo postati jedno s drugom osobom ako nas nema? A da bismo bili, moramo imati ego, jer on predstavlja identifikaciju naše osobnosti.

Zatim, drevne vedske izreke poput: "Aham Brahmasmi", prevedeno sa sanskrta "Ja sam Svemir", predstavljaju cilj evolucije svijesti, ili, "Shivoham" – "Ja sam Shiva (Bog)", ili "Brahmoham Brahmoham Brahma Swarupoham" — "Ja sam Brahman, sveukupnost, sve".

Zatim Biblijski izričaj: "Ja sam koji Jesam".

"Kad spoznaš sebe, osjećaj za Ja nestaje ti znaš da ste ti i Bog jedan te isti"- govori iskustvo velikog šeika Muhyiud-Din Arabija, čuvenog islamskog mistika.

Kakav ego mora imati osoba da bi izjavila - "Ja sam Bog (ili Svemir)" ili "Ja sam sve što postoji"!? Božanski ego mora imati... Takav ego imaju duhovno zrele osobe. Kako bi moj dragi prijateljAdrian Kezele rekao: "Božanski ego je toliko velik da obuhvaća sve što postoji. Ali, on nije u neravnoteži. Jer, božanski ego prati i božanska razina suosjećanja, božansko znanje i mudrost, božanski kanali stvaranja i sve drugo jednako tako božansko."

Moramo prvo spoznati sebe, razviti svoj ego i uravnotežiti ga, da bismo mogli razviti božanski ego i spoznati božansku svijest.

Dakle, zbog čega bi razvitak ega bio prepreka duhovnom razvoju?

"Ukoliko se borite protiv ega, nikad nećete postići ravnotežu. Već sama zamisao da je ego loš, stvara u nama frustraciju. Ne možemo ga se osloboditi, jer je to nemoguće, budući da je ego upravo ono po čemu se razlikujemo od okoline i drugih zasebnih stvorenja. A ako ga smanjimo, nastat će neravnoteža. I ne samo to, taj smanjeni, zakržljali dio nas, neće dozvoliti ostalim dijelovima da rastu. Bit će to vječni hendikep.

Stoga su tvrdnje o borbi protiv ega vrlo štetne za duhovni razvoj. Stvaraju frustraciju u tražiteljima i ne dovode ih nikuda. U konačnici, one su jednim dijelom izraz političko-indoktrinarne potrebe za manipulacijom i sljedbeništvom, a drugim dijelom izraz tragične pogreške u tumačenju izvornog znanja." - Adrain Kezele

Voljeti sebe

Puno ljudi misli da vole sebe, međutim tome baš nije uvijek slučaj.

Voljeti sebe znači živjeti sebe u potpunosti, sa punim srcem prema drugim ljudima i bićima.
Voljeti sebe znači biti slobodan i postići autonomiju.
Voljeti sebe znači prestati dozvoljavati drugima da se hrane vašom energijom, da vas blokiraju i iscrpljuju.
Voljeti sebe znači osloboditi se krivnje da ste odgovorni za tuđe brljotine i "krive Drine".
Voljeti sebe znači ne zamjerati sebi što ne nosite cijelu tugu ovoga svijeta na svojim ramenima, iako ćete sigurno pri tome biti suosjećajni.
Voljeti sebe znači razlučivati svoje misli i emocije od tuđih (ili roditeljskih).
Voljeti sebe znači dozvoljavati si životne radosti.
Voljeti sebe znači slijediti svoje snove unatoč svemu i svima.

Samo osobe sa uravnoteženim egom mogu istinski voljeti i sebe i druge. Ako ne znamo ili ne možemo voljeti sebe, tada nismo u stanju voljeti ni druge, jer kako možemo nekome dati nešto što nemamo? Zato razvoj sebe samog na svim životnim poljima pomaže i razvitku istinske ljubavi prema sebi, životu i svim bićima oko nas.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46497

Tajne skladnih ljubavnih odnosa

Zdravlje, 15.09.2014. (08:28) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (relationshiprocketscience.com.au)

Ljubav i suosjećanje trebali bi biti temelj svakog odnosa, komunikacija i seks su najjače ljepilo svake ljubavne priče, a jaka povezanost i osjećaj emocionalne pripadnosti pružaju nam potporu, poboljšavaju zdravlje i temelj su za sretan i ispunjen život.

Strast i osjećaj privrženosti može doći i otići, ali ako je odnos ispunjen međusobnim poštovanjem, razumijevanjem, prihvaćanjem različitosti i obostranom brigom, to odnos na duge staze čini snažnim i uspješnim.

Kada živimo zajedno, osim što jedni drugima zadovoljavamo osnovne životne potrebe na način da brinemo o mjestu za stanovanje, materijalnim, prehrambenim, zdravstvenim potrebama i sl, jako važnu ulogu igra emocionalna briga – imamo odgovornost jedni druge usrećiti te pružiti ljubav i pažnju. Svakome je potreban osjećaj emocionalne pripadnosti, zahvalnost i ohrabrenje.

Savjeti za harmoniziranje odnosa

Kaže se da najveća sreća i patnja proizlaze upravo iz odnosa. Osoba može biti vrlo uspješna i imućna, ali ako ima neskladne odnose, nesretna je. Uspostava harmonije u odnosima je proces, ne događaj. To je postignuće na kojem je potrebno raditi i ulagati trud.

Evo nekoliko smjernica kako to postići:

1. Zacijelite stare rane opraštanjem – otpustite iz sebe gorčinu, ljutnju i zamjeranje. Ponekad nas ljudi povrede, ali naš je izbor hoćemo li upasti u stanje ljutnje, mržnje, zamjeranja i zbog toga se osjećati jadno.
2. Naučite otpuštati – da biste primili nešto novo, morate otpustiti staro. Umjetnost održavanja skladnosti i sreće krije se u balansiranju između onoga za što se držimo i onoga što otpuštamo.
3. Uvijek iskreno komunicirajte – bez jasne i iskrene komunikacije dolazi do mnogih nesporazuma. Recite što vas muči i saslušajte partnera. Nemojte očekivati da partner uvijek zna što vam je na umu i u srcu.
4. Priznajte kad pogriješite – iskrenost je važan temelj svakog odnosa. Ljudski je griješiti, ali važno je priznati svoje greške i dati sve od sebe da popravite učinjeno. Istina ponekad boli, ali se isplati. Priznati svoje greške i drugima ukazati na njihove možda vas neće učiniti popularnom osobom, ali će vas učvrstiti u pravim odnosima (bilo intimnim, bilo prijateljskim ili poslovnim).
5. Dozvolite partneru da bude ono što jest – prihvatite partnera onakvog kakav jest, bez potrebe da ga mijenjate. Ne morate se u svemu slagati sa njim/njom, ali prihvatite njegovu/njezinu različitost.
6. Dajte partneru prostora za individualnost – svakom od partnera je potrebno da se razvija i kao individua, a ne samo kao dio para. Ne mora vam sve biti zajedničko. U redu je imati vlastite prijatelje, hobije, zanimanja, aktivnosti i sl.
7. Pustite partneru da ponekad samostalno donosi odluke – svi mi trebamo svoja iskustva na kojima se učimo i rastemo. Kada živimo sa nekim, naravno da je važno zajedno donositi odluke vezane za zajednički život, međutim, ne smijemo suditi drugima prema vlastitim iskustvima. Nikad partnera nemojte tretirati kao da ga poznajete bolje nego on poznaje sebe. Nešto što je dobro za vas, ne mora biti i za njega/nju, i obratno.
8. Činite stvari koje vas raduju – da bi odnos bio uspješan i sretan, oba partnera moraju biti sretna sami po sebi. Kada činite stvari koje vas raduju, tu sreću automatski širite i na odnos. Ako želite eliminirati bol, tugu i patnju iz odnosa, prvo eliminirajte svoje negativno djelovanje i počnite zračiti pozitivnost na odnos. Najveća snaga koju imate u životu je moć samotransformacije. Sve što želite dobiti iz jednog odnosa, prvo dajte u taj odnos. Sva pozitivna promjena koju tražite u odnosu počinje onim kako sami sebe doživljavate.
9. Pokazujte znakove pažnje – prečesto potcjenjujemo moć osmjeha, zagrljaja, dodira, lijepe riječi, pažljivog uha, ramena za plakanje, iskrenog komplimenta, čina brige ili smajlića u poruci. Ljubaznost je jedan od važnih načina izražavanja ljubavi, koji kroz vrijeme učvršćuje vaš odnos.
10. Naučite se davanju i prihvaćanju bez očekivanja – potrebno je imati ravnotežu u davanju i primanju, međutim, čin davanja usrećuje puno više nego primanje. Jer, kad dajemo, ispunjeni smo ljubavlj – bogati smo. Kada dajete, dajte sa srcem, bez da očekujete nešto zauzvrat. Bezuvjetno prihvaćanje je nešto što tražimo, ali rijetko nudimo. Nikada partneru nemojte nametati svoja očekivanja, osim očekivanja da bude autentičan – ono što on/ona uistinu jeste.

Pokazatelji dobrog odnosa

Definicija sretnog odnosa ovisi od toga što od njega želimo i kako ga doživljavamo. Neki od pokazatelja zdravog odnosa su:

• obostrano poštovanje,
• tolerancija,
• brižnost i suosjećanje,
• uzbuđenost pri pomisli da ćete vidjeti jedno drugo,
• potreba da pazite jedno na drugo,
• kemija (seksualna privlačnost),
• iskrenost,
• dobra komunikacija,
• ravnopravnost,
• podrška,
• osjećaj zadovoljstva kad ste zajedno,
• osjećaj stabilnosti,
• osjećaj neovisnosti preplavljen emocionalnom privrženosti,
• osjećaj voljenosti i emocionalne pripadnosti.

Smisao odnosa sa duhovnog stajališta

Najvažnija stvar u ljudskom životu je duhovni rast i razvoj svjesnosti. Ljubavni odnos bi taj cilj trebao podržavati, ali ga zapravo najčešće sabotira. Sa točke gledišta duhovnosti, brak ili životno partnerstvo nije uvijek dobra stvar, kao što ni razvod nije loša stvar. Ako odnos opstruira unutarnji rast, umjesto da ga podržava, takav je odnos bolje prekinuti.

Ilustracija (solongmediocrity.com)

U dobrom životnom partnerstvu (sa ili bez službenog braka) određeni sklad u životnom stilu i svakodnevnom aktivnostima je nužan. Nije dovoljno suditi kompatibilnost prema emocionalnoj i seksualnoj privlačnosti. Pitanja posla, djece, karijere i duhovnosti igraju veliku ulogu.

Također, odnos je uvijek individualna stvar i ne može se suditi prema generalnim pravilima. Svaka osoba ima svoje osobne životne aspiracije, tako da nije dobro projicirati socijalne, kulturalne ili religijske standarde u jedan odnos.

Brak ili životno partnerstvo omogućava vrlo moćnu psihičku povezanost, i zbog toga je važno da uvijek u odnosu damo sve od sebe, a ne da ga, bez ulaganja truda, bezobzirno prekinemo. Prekinuti ga treba samo onda kada postane prava blokada za duhovni rast i razvoj.

S vremenom seksualna privlačnost i strasti jenjavaju, te dolazi do krize, jer više ne uočavamo svrhu odnosa. Često zbog nastojanja da se popune nastale praznine dolazi i do preljuba. Kada dozvolimo da fizičku strast zamjeni duhovna spona, svoj smo odnos duboko ukorijenili i fizički kontakt više nije toliko neophodan da bi se odnos održao. Povrijeđenost koja nastaje kada otkrijemo partnerov preljub označava da nismo na duhovnoj frekvenciji, da nismo povezani na duhovnom nivou.

Kad si partneri poklone svoje povjerenje, svoje srce i pažnju, tada dolazi do promjena. Oboje se mijenjaju, htjeli to ili ne.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46411

Gripa i prehlada – savjeti za brže ozdravljenje na prirodan način

Zdravlje, 01.09.2014. (09:08) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija: (blog.doctoroz.com/topic/flu)

Iako je kalendarski još ljeto, zbog učestalih kiša i promjena vremena zadnjih dana sve više ljudi pati od prehlade. Kako spriječiti ili liječiti prehladu te kako ju razlikovati od gripe?

Gripa i prehlada nisu ista bolest, te se razlikuju po svojim simptomima: 

Simptomi:	Gripa	Prehlada
Početak bolesti	naglo	postupno
Bolovi u mišićima	po cijelom tijelu	nema ih ili ih ima malo i vrlo rijetko
Temperatura	visoka	blago povišena
Grlobolja	rijetko	često
Umor i iscrpljenost	naglašeni	nema ih
Kašalj	suh, vrlo neugodan	blag ili ga nema
Začepljenost nosa	rijetko	uvijek
Kihanje	ponekad	često
Glavobolja	česta, uz malaksalost	vrlo rijetka i kratkotrajna
Komplikacije	često (upala uha, pluća)	rijetko

Prehlada je najučestalija bolest na svijetu i odnosi se na infekcije gornjeg dišnog sustava uzrokovane virusima. Javlja se 1-2 dana nakon izlaganja virusu, traje oko tjedan dana i uglavnom se javlja u kasnim jesenskim i zimskim mjesecima, ili pri promjeni vremena. Prehladama su podložni odrasli i djeca, iako je najčešće oboljenje djece, kod kojih se prehlada javlja u prosjeku 6 – 10 puta godišnje. Prenosi se kašljanjem i kihanjem.

Postoji preko 200 vrsta virusa koji uzrokuju prehlade i uzrokuju blage infekcije, dok neki virusi, poput rinovirusa, u rijetkim slučajevima mogu uzrokovati i teže probleme.

Ilustracija: (idsociety.org/influenza/)

Gripa ili Influenca je teška i zarazna bolest, ponekad i pogibeljna zbog raznih komplikacija. Ona je najčešće uzrokovana virusom influence ili sekundarnim bakterijskim upalama (zajedničkim djelovanjem virusa i bakterija pneumokok, hemofilus, stafilokok). Prenosi se kihanjem, kašljanjem ili govorom, a inkubacija traje od jednog do pet dana. Kod gripe se uglavnom javljaju komplikacije kod respiratornog sustava u obliku upale uha, sinusa i pluća (pneumonija), ali mogu biti zahvaćeni i drugi organski sustavi. Opasna je za ljude sa oslabljenim imunitetom, kronične bolesnike, te starije osobe.

Liječenje gripe i prehlade

Liječenje prehlade je simptomatsko i usmjereno je na: mirovanje, hidraciju (puno tekućine i/ili infuzija), snižavanje temperature, otčepljavanje nosa, smirivanje kašlja, ublažavanje glavobolje. Uzimanje antibiotika je besmisleno i neučinkovito (uz to još narušava crijevnu floru i oslabljuje imunitet), jer su i prehlada i gripa virusne infekcije. Njima je korisno liječiti bakterijske komplikacije kod gnojne upale grla, uha, sinusa i pluća.

HOMEOPATIJA

Homeopatija daje odlične rezultate u otklanjanju simptoma prehlada i gripe.

Vrlo je važno naglasiti da homeopatske pripravke mogu uzimati sve dobne skupine ljudi i djece, te da su bez nuspojava. Postoji niz remedija koje uspješno djeluju već na prvo pojavljivanje simptoma:

Aconitum napellus (jedić, modri klobučar) – pomaže kod iznenadna prehlade izazvane hladnim vjetrom. Ako se odmah uzme može se spriječiti daljnje napredovanje prehlade. Osoba pokazuje simptome anksioznosti, nemira, zimogrožljivosti i jako je žedna. Temperatura je obično bez znojenja, a osoba osjeća suhoću očiju, nosa i usta. Pogoršanje nastupa predvečer i po noći, u toploj sobi, od dima cigareta, glazbe, vjetra ili propuha te dodira. Može osjećati vrtoglavicu pri ustajanju. Poboljšanje osjeća na svježem zraku. Remedija djeluje ako se uzme u prvih 24 do 48 sati.

Arsenicum album (arsenov oksid) - pomaže kod stezanja i pečenja u grudima pri svakom kašljanju; sluz u ustima je oskudna, a ispljuvak pjenast. Iscjedak iz očiju i nosa je vodenast i pekući, iritira lokalnu kožu. Nos je začepljen, kihanje ne donosi olakšanje. Svježi zrak pogoršava simptome. Osoba je zimogrožljiva, anksiozna, nemirna, žedna i pije u malim gutljajima.

Euphrasia officinalis (vidac) - prisutan kiseli, pekući iscjedak iz očiju i neiritirajući, obilan, vodenasti iscjedak iz nosa. Oči su crvene, upaljene i konstatno vodenaste, a trepavice ujutro slijepljene. Može biti prisutan i snažan kašalj sa obilnim ispljuvcima. Pogoršanje navečer, u krevetu, u toploj zatvorenoj prostoriji, pri vlazi u zraku, pri dodiru i svjetlu. Poboljšanje u tami i od kave.

Kalium bichromicum (kalijev bikromat) – koristi se kod obilnog zelenkasto-žućkastog sluzavog iscjedka iz nosa, s prisutnom glavoboljom s prednje strane, posebno između očiju. Osoba jako kiše i oči joj jako suze, a iscjedci iz nosa i očiju su iritirajući. Izraženi su bolovi u malim točkama, koje se mogu prekriti vrhom prsta, te se brzo premještaju s jednog mjesta na drugo. Pogoršanje ujutro, pri ljetnoj toplini, te ako se osoba nedovoljno pokrila preko noći. Osoba se budi po noći između 2 i 4 sata i jako je žedna. Iznenadna pojava i nestanak simptoma.

Mercurius vivus (solubulis – živin crni oksid) - pomaže kod grlobolje, oštrih bolova u grlu i krajnicima te kod prehlada. Osoba kojoj je potrebna ova remedija opisuje se kao "ljudski barometar" zbog promjene temperature – od niske (u jednom trenutku osoba je hladna i smrzava se – ima drhtavicu) do visoke (u trenu je osobi ekstremno vruće, znoji se i baca sve sa sebe). Takvo stanje stalno se izmjenjuje i ponavlja, a pogoršava po noći. Prisutan je i žuto-zeleni iscjedak iz nosa neugodna mirisa. Jezik može biti otečen s tragovima zuba duž ruba.

Nux vomica (otrovni orah) - daje se izrazito razdražljivim osobama sa drhtavicom. Osoba je nestrpljiva, osjetljiva na svjetlost, zvukove, mirise i dodir. Može biti prisutna i mučnina. Nos je začepljen po noći i na otvorenome, a tijekom dana obilno curi. Pogoršanje je ujutro, u toploj prostoriji i jedan sat nakon jela, te od prejedanja, previše slatkog, dima cigareta i alkohola.

Pulsatilla nigricans (uskršnja ruža) - smiruje suhi kašalj i vlažni kašalj s izbacivanjem sluzi. Indiciran je kod osoba koje su plačljive, promjenjivog raspoloženja i žele društvo. Prisutan je neiritirajući žuto-zeleni nazalni iscjedak. Nos se začepi po noći i u toploj prostoriji, oči su vodenaste, a usne ispucale. Osoba nije žedna i osjeća se bolje na svježem zraku.

AROMATERAPIJA

Disanjem u naše tijelo dospijevaju virusi i bakterije, štetne tvari poput otrova iz okoliša, prašine i raznih mikroorganizama. To sve pogoduje bolestima dišnih puteva. Hladan zrak u zimskim mjesecima, vjetar, propuh te klima uređaji također ne idu u prilog zdravlju dišnog sustava. Većinu bolesti i problema dišnih puteva izazivaju virusi, pri čemu klasične terapije uglavnom nisu moguće, stoga je upravo aromaterapija izvrsna metoda u liječenju ovih poteškoća, zbog širokog spektra djelotvornih eteričnih ulja (probiotika) koji smanjuju tegobe, podupiru mehanizme čišćenja tijela i jačaju imunitet.

Ilustracija: (flustop.blogspot.com)

Eterična ulja djelotvorna u iscjeljivanju i ublažavanju infekcijskih bolesti dišnog sustava su:

• Čajevac (Melaleuca alternifolia) – nježno i blago za sluznice i kožu, a opet visoko virucidno, baktericidno i fungicidno imunostimulirajuće, protuinfektivno ulje. U Australiji je čak zakonom propisano ulje koje se u bolnicama koristi za dezinfekciju.
• Eukaliptus G (Eucalyptus globulus) – ima izrazito jako virucidno, baktericidno i antiinflamatorno djelovanje, čiju je vrijednost još u 19. stoljeću klasična medicina prihvatila kao izvanredno antiseptičko ulje širokog spektra djelovanja. Prema istraživanjima Dr. Jean Valnet utvrđeno je da raspršena 2%-tna otopina eteričnog ulja eukaliptusa globulusa uništava 70% stafilokoka u zraku! To je ulje koje se najčešće koristi kod infekcija donjih dišnih puteva.
• Eukaliptus R (Eucalyptus radiata) – sličnih svojstava i djelovanja kao i Eukaliptus globulus, ali puno blaže, nježnije i ugodnijeg mirisa, stoga pogodno za djecu i osobe sklone čestim prehladama. Njegov miris otklanja umor i djeluje razbuđujuće.
• Kajeput (Melaleuca cajuputi) – je ulje koje potiče iskašljavanje, sa snažnim antivirusnim i antibakterijskim djelovanjem. Specijalno je namijenjeno liječenju dišnih poteškoća  kod djece zbog svoje blagosti i neiritativnosti. Blažeg je mirisa od ulja čajevca.
• Lavanda (Lavandula officinalis) – najbezopasnije ulje bez kontraindikacija, koje se koristilo još u srednjem vijeku protiv kuge i zaraza. Ima široku lepezu djelovanja s izvrsnim efektima. Ima analgetičko, antibakterijsko, antiinflamatorno, antiseptičko, antispazmodično i sedativno djelovanje.
• Limun (Citrus limon) – fototoksično je (ne smijete se izlagati suncu nakon korištenja ovog ulja), ali ima izrazito imunostimulirajuće, antispazmodično, antivirusno, antibakterijsko, antiseptičko i diuretičko djelovanje.
• Metvica (Mentha piperita) – snažno analgetično, antipiretičko, antispazmodično, antiinfekcijsko, ekspektoransno, mukolitičko i neurotonično djelovanje, te snažno stimulira rad jetre , digestivnog sustava i reproduktivnh organa.
• Niauli kemotip cineol (Melaleuca quinquenervia) - još jedno od ulja koje ima izvrsna antivirusna, baktericidna i antifungicidna svojstva.
• Ravensara (Cinnamomum camphora) – nježno i vrlo djelotvorno ulje koje prilikom prvih simptoma gripe, prehlade ili virusnih dišnih infekcija uspješno zaustavlja (ili ublažuje) razvoj bolesti.
• Ružmarin kemotip cineol (Rosmarinus officinalis) je jak ekspektorans te snažnog djelovanja protiv rodova bakterija Staphylococcus, Streptococcus i Escherichia.
• Ružmarin kemotip verbenon smiruje kašalj te smanjuje produkciju sluzi u plućima.

Ilustracija: (coastal-spas.com)

Metoda korištenja eteričnih ulja kod prehlada i gripe su:

1. Inhalacije (vodenom parom, preko difuzera ili mirisnih lampica). Ukoliko patite od astme, teških oblika kronične opstruktivne bolesti pluća ili vrlo jakih akutnih dišnih infekcija tada inhalacije vodenom parom ne smijete raditi! Inhalacije su izvanredne kod tretiranja kašlja i problema sa sinusima. Mirisne lampice i difuzeri (raspršivači) su odlični u sprečavanju širenja virusa u zraku – dezinfekcija zraka,

2. Komprese – su odlične za olakšavanje disanja, snižavanje temperature, smanjenje bolova i sl. One se stavljaju na prsa, ruke, noge i čelo.

3. Lokalno utrljavanje eteričnih ulja – masaža nije preporučljiva kod prehlade, jer se osoba pojačano znoji, a znoj sprečava ulazak ulja u organizam. Kod gripe masaža nije ugodna ni zbog bolova u mišićima. Zato se preporučuje lokalno utvrljavanje ulja na području prsnog koša, ako osoba nije u mogućnosti često si mijenjati komprese.

4. Kupke – vodom temperature oko 38°C. Izvrsne su kod tretiranja prehlade i gripe, posebice u zimskim periodima. Jačaju imunitet, podižu opće stanje organizma, snižavaju temperaturu, umanjuju bolove u mišićima i olakšavaju kašalj. Za vrijeme prehlade poželjno je raditi kupke svaki dan, a kasnije 2 do 3 puta tjedno.

Recepti:

1. Inhalacije vodenom parom:

• u litru vode ukapajte 2 kapi Eukaliptus R, 3 kapi lavande i 3 kapi limuna.

2. Difuzeri ili mirisne lampice:

• 4 kapi Eukaliptus G, 3 kapi limuna, 2 kapi lavande i 2 kapi bora (pinus sylvestris).

3. Komprese:

• Litru tople vode pomiješati sa velikom žlicom meda u kojoj su nakapana sljedeća ulja (med u ulja dobro izmješati prije nego se pomiješaju sa vodom): 5 kapi metvice, 5 kapi lavande, 5 kapi čajevca (ili kajeputa kod djece), 3 kapi ružmarina i 3 kapi ravensara.

4. Kupke:

• Punu kadu vode pomješajte sa 2dcl meda prethodno izmiješanog sa eteričnim uljima: 20 kapi čajevca, 20 kapi lavande, 10 kapi kajeputa i 10 kapi ravensare.

5. Lokalno utrljavanje:

• U jednu veliku žlicu kantariona ili nevenovog ulja ukapajte odgovarajuća eterična ulja i dobro izmiješajte prije nanošeja na kožu. Dobra kombinacija je: 5 kapi metvice, 3 kapi eukaliptus R, 3 kapi lavande, 3 kapi ravensare i 5 kapi ružmarina. Nekoliko puta dnevno utrljajte na prsa.

Čajevi i napici

Osim homeopatije i aromaterapije čajevi i voćni napitci jačaju imunitet i ubrzavaju ozdravljenje.

Čajevi koji potiču znojenje, iskašljavanje i pomažu u liječenju dišnih puteva su sljedeći: cvijet lipe, cvijet bazge, cvijet crnog slijeza, komorač, korijen bijelog slijeza, taheebo i majčina dušica.

Navedeni čajevi se pripremaju tako da se dvije velike žlice odabranog bilja, cvijeta, korijena ili kore drveta prelije s 300 mL kipuće vode, te ostavite poklopljeno desetak minuta i procijedite. Čajevi se piju nezaslađeni, bez limuna, meda, i sl.

3 dcl soka od cijeđene naranče i crvenog grejpa poželjno je popiti 1x dnevno.

Ujutro, natašte, u času od 2,5 dcl vode nacijedite pola limuna i to popijte (nezaslađeno) svaki dan.

I prvi i drugi napitak su imunostimulirajući i prave energetske bombe protiv virusa!

Navedena eterična ulja možete nabaviti u većini ljekarni i biljnih ljekarni, a kod nas u Poreču u biljnoj ljekarni na tržnici i ljekarni u Kandlerovoj ulici – u istoj ljekarni možete nabaviti i navedene homeopatske remedije, dok u biljnoj ljekarni Dietetika na tržnici možete nabaviti i sve vrste čajeva i biljnih preparata za probleme prehlade.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46238

Strah i stjecanje hrabrosti

Zdravlje, 25.08.2014. (07:57) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (lindseybuchmann.blogspot.com)

Nitko nije slobodan od straha, samo različito reagiramo na njega. Neki ljudi su skloniji zabrinutosti kojom hrane svoju tjeskobu, drugi izbjegavaju zabrinutost i hine da ne postoji, treći su toliko obuzeti strahovima da neprestano razmišljaju kako bi se moglo dogoditi nešto loše, što će biti kada mrak padne, što ako izgube posao, što ako neće pronaći ljubav, što ako se razbole i sl.

Svi se mi rađamo sa tri osnovna straha: (1) od pada, (2) od napuštenosti, (3) od iznenadnih glasnih zvukova. U većoj ili manjoj mjeri, kroz život, suočavamo se sa 6 vrsta straha: (1) preživljavanje, (2) nepoznato, (3) gubitak – napuštanje, (4) izdaja, (5) odbacivanje i (6) umiranje.

Strah od nepoznatog stvara strah od promjene, strah od samoće proizlazi iz iskustva napuštenosti, strah od financijskog gubitka i neimaštine proizlazi iz straha za preživljavanje, strah od umiranja stvara strah od obolijevanja, problemi s povjerenjem imaju korijene u strahu od izdaje itd.

Svih šest strahova očituje se u pojedinim dijelovima kralježnice i utječe na pojedine živce u leđnoj moždini. Oni utječu na zdravlje kralježnice i uzrokuju kronične bolove u leđima i posljedične glavobolje. Sa tjelesnog aspekta strah se još manifestira u srcu, nadbubrežnim žlijezdama, reproduktivnim organima i slezeni.

Anatomija straha

Postoji 5 osnovnih poremećaja straha:

1. Anksioznost – je trajno stanje tjeskobe i straha koji nije usmjeren na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj. Ovo stanje mogu i ne moraju pratiti i napadi panike.

2. Napadi panike – su iznenadni i intenzivni ''napadi'' straha i velike tjeskobe, koji traju po par minuta. Više o tome pisali smo u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

3. Fobije – Riječ phobos na grčkom znači strah ili bijeg. Fobije se odnose na iracionalne, pretjerane, nerealne i nekontrolirane strahove, koje pokreću određeni predmeti, aktivnosti ili situacije. Fobije karakteriziraju 3 faktora:

• osjećaj straha ne popušta tijekom dužeg vremenskog perioda,
• strah je neopravdan,
• fobija uvijek tjera osobu da iz sve snage, po svaku cijenu, izbjegne situaciju, objekt ili aktivnost koja joj izaziva strah.

Fobije možemo podijeliti u 3 grupe:

• jednostavne fobije – strah je usmjeren na specifičnu situaciju ili objekt. One se ponekad mogu vezati uz neki traumatski događaj, npr. ugriz psa, iako mnoge od njih nastaju bez očiglednog uzroka. Postoje mnogi različiti oblici ovih fobija, poput:

- životinjske fobije (strah od pasa, zmija, kukaca, ptica i dr.),

- situacijske fobije (specifične situacije poput letenja avionom, vožnje autobusom, prolazak kroz tunel, boravak u zatvorenom prostoru i sl.),

- fobije prirodnog okoliša (strah od vode, visine, grmljavine, oluje i sl.),

- fobije krvi-injekcije-ozljeda (strah od vađenja krvi, injekcija i sl.),

- i mnoge druge fobije (strah od zvukova, uniformiranih ljudi i sl.).

• društvene fobije – predstavljaju razne kombinacije straha od javnog poniženja i negativne kritike, odnosno strah od neugodnosti pred drugim ljudima. Takvi ljudi izbjegavaju mokrenje na javnim zahodima, odbijaju se hraniti u restoranima ili piti kavu u kafićima, izbjegavaju druženje sa ljudima u većim skupinama, javne nastupe i sl. Te se fobije također mogu povezati sa traumatskim događajem iz prošlosti, ali i sa nekom drugom fobičnom situacijom iz sadašnjosti.
• fobija od paničnih napada – poznatija kao agorafobija. Više o tome pisali smo u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

4. Post traumatski stresni poremećaj (PTSP) – je stanje koje se razvija nakon što je osoba sudjelovala u događaju opasnom po život. To se često događa nakon sudjelovanja u ratu, pretrpljenog fizičkog mučenja, dugotrajnog i osobito ponižavajućeg silovanja, nakon teške automobilske nesreće i slično. U takvo stanje mogu doći osobe koju su direktno doživljavale fizički užas ili su mu samo svjedočile. Reakcije osobe uključuju osjećanja užasa, bespomoćnosti i intenzivnog straha. Traumatsko se iskustvo uporno ponavlja kroz noćne more koje uključuju zastrašujuće slike o dagađaju, mučna sjećanja na događaj u obliku slika ili misli, osjećaj da se zastrašujući događaj ponovno događa, kroz razne unutarnje i vanjske podsjetnike na traumu. Osoba sa PTSP-om gubi volju za životom, zainteresiranost za sve što je ranije voljela raditi, za sve u čemu je nekada uživala. Osjeća se drugačije i otuđeno od drugih, više ne osjeća ljubav i privrženost prema bliskim osobama (obitelji, prijateljima); osoba ima osjećaj da joj je budućnost uskraćena (da neće imati karijeru, prijatelje, obitelj), ne vidi nikakav smisao u životu. Ulaže ogromne napore da bi izbjegla osjećaje, misli i ljude vezane za traumatski događaj, često puta ima i ''crne rupe'' u sjećanju na događaj – ne može se prisjetiti nekih važnih dijelova traume. Jedan od čestih siptoma je i taj da osoba osjeća kako ona ili svijet oko nje nije stvaran, kao da je u ''nekoj magli'', kao da je duh odvojen od tijela i kao da samo sebe promatra sa distance, kao da se to ne događa njoj, već nekome drugome. Čak i nakon dugo, dugo vremena, nakon mnogo godina još uvijek mogu ostati jednako živi osjećaji krivice i strah vezani za traumatski događaj. Ako se odmah adekvatno ne liječi, akutni PTSP se razvija u trajno i kronično stanje anksioznosti ili agorafobije.

5. Opsesivno-kompulzivni poremećaj – Opsesija je stanje u kojem osoba u mislima osjeća neprekidnu čežnju koju smatra iracionalnom i o kojoj ne može prestati razmišljati, a prezire te misli i intelektualno ih odbacuje, ali ih još uvijek ne može izbjeći. U pokušaju da spriječi ovakve užasavajuće misli, osoba prolazi kroz ritualni kompulzivni postupak.

Postoji veliki broj različitih opsesija i kompulzija – od izbjegavanja određene boje ili brojke, neprestano brojanje do određenog broja, opsesija vezana za točnost i simetriju, pretjerane brige o nečistoći i tjelesnim izlučevinama, kontroliranja prozora, vrata, brava, slavina ili štednjaka, neprestano stavljanje u red određenih predmeta, nagomilavanje ili sakupljanje različitih predmeta poput novina ili pošte do ozbiljnijih opsesija poput misli o nasilju, strahu od nanošenja boli drugim osobama ili samome sebi, strahu od psovki ili strahu da će morati preuzeti odgovornost zbog nečega što je sama osoba ili druga osoba loše učinila.

Stupanj ankcioznosti ovisi o tome koliko kompulzije i opsesije muče pojedinca. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju se bespomoćno i sram ih je da se neće moći kontrolirati, što ih ponekad godinama sprečava da zatraže pomoć.

Strah možemo klasificirati prema razlici u kvaliteti osjećanja:

• 1. Tjeskoba – ili anksioznost jest oblik strepnje koju osoba osjeća u situacijama u kojima smatra da je njezina trenutna situacija van dometa vlastitih sposobnosti da ju prevaziđe. Prema mnogim psihološkim (i psihijatrijskim) definicijama, anksioznost se etiketira kao neodređeni, apstraktni strah. Međutim, koliko god taj strah bio apstraktan, iza njega se krije strah od života – velika nesigurnost u sebe i u svoje sposobnosti, pri čemu osoba vjeruje da je život težak, da životne okolnosti prevazilaze njezine sposobnosti nošenja sa situacijom u kojoj se nalazi. I tada osoba razvije strah od života, tj. životne situacije u kojoj se nalazi, jer je duboko uvjerena da nije u stanju izaći na kraj sa situacijom u kojoj se nalazi.
• 2. Panika – je karakterizirana kaotičnim ponašanjem i doživljajem nemanja dovoljno vremena. Kaotično ponašanje, koliko god djelovalo nekontrolirano i nekoordinirano, ima svoju logiku: osoba koja doživljava paniku pokušava na što više načina, u što kraćem vremenu, pronaći izlaz iz ugrožavajuće situacije. Osobe koje doživljavaju paniku moraju ODMAH pronaći izlaz, jer vjeruju kako nemaju vremena. No, čak i ako se radi o stvarnoj opasnosti, npr. izlazak iz zgrade koja je u požaru, puno učinkovitije rješenje ćete pronaći ako se smirite i koji trenutak razmislite prije nego što djelujete. Ovo je posebno važno kod kolektivne panike. Pokazalo se da mnogo više ljudi strada od posljedica kolektivne panike nego od stvarne opasnosti koja je uzrokovala paniku.
• 3. Užas – je stanje krajnje prestravljenosti. Sigurno ste čuli za izraze: Sledio/la sam se od straha. Ukočio/la sam se od straha. Usrao/la sam se od straha. To je bezizlazno stanje u kojem osoba zna (ili duboko vjeruje) da joj nema spasa, da ne može pobjeći. Procjena bezizlaznosti situacije događa se automatski i nesvjesno, čime osoba trenutno aktivira parasimpatički živčani sustav, što za posljedicu ima: paraliziranje, derealizaciju, povraćanje, nesvjesno urinarenje i/ili deficiranje i nesvjesticu. Ovakav adaptivan refleks je uobičajen u prirodi. Većina mesojednih životinja u prirodi (osim lešinara) proganjaju samo živi plijen, te su totalno nezainteresirane za prehranjivanje uginulom životinjom. Stoga onesvješćivanje (ili pretvaranje umrlosti) može životinji-plijenu spasiti život. Isto tako i ukipljivanje životinje-plijena doprinosi boljem skrivaju i neprimjetnosti, čime se smanjuje mogućnost da će biti uhvaćena.

Ovdje se ne radi o ''stupnjevima straha'', već o različitim osjećanjima istog. Ono što je zajedničko kod sva tri osjećanja su prva dva dijela procjene straha:

• Ja (ili netko/nešto meni vrijedno/važno) sam/je ugrožen/o, u opasnosti;
• Sila koja me (ili neku moju vrijednost) ugrožava je jača od mene, ja joj se ne mogu suprotstaviti.

Treći dio procjene, odnosno kognitivne trijade, jest ono po čemu se, u svojoj osnovi, razlikuju ova tri osjećanja straha:

• Tjeskoba – Ja mogu pobjeći iz ove situacije. Ima mi spasa. Bijeg je moguć.
• Panika – Ne znam mogu li pobjeći iz ove situacije. Možda postoji šansa, a možda i ne, ali ima smisla probati (brzo, brzo, brzo!).
• Užas – Ne postoji izlaz iz ove situacije. Nema mi spasa. Gotov/a sam. Ne mogu ništa učiniti što bi me spasilo iz ove situacije. Kraj. Bezizlaznost.

Biologija straha

Tjeskoba prouzročena strahom potiče tijelo na lučenje većih količina kortizola i adrenalina, koje narušavaju imuni sustav. Tijelo ne može beskrajno dugo podnositi djelovanje kortizola i adrenalina. U trenutku navale straha tijelo gubi snagu te doživljava stres i emocionalnu patnju. Kronični strah ozbiljno narušava zdravlje. Postajemo skloniji virusnim i bakterijskim upalama, autoimunim poremećajima (AIDS, reumatoidni artritis, lupus, fibromijalgija i sindrom kroničnog umora), raku, srčanim oboljenjima i hipertenziji.

Upitnik za strah

1. Patite li od nesanice po noći dok u glavi prevrćete misli koje u vama bude strah?
2. Prenose li se lako strahovi drugih ljudi na vas?
3. Očekujete li uvijek najgore u svakodnevnim životnim situacijama?
4. Bojite li se zauzeti za sebe?
5. Bojite li se ostvariti svoje snove i mislite da je to za vas nemoguće?
6. Strahujete li da neće ispuniti svoja ili tuđa očekivanja?
7. Mislite li da niste dovoljno dobri?
8. Strahujete li od katastrofične budućnosti?
9. Je li vam se teško smiriti kad osjetite strah?
10. Osjećate li se nepovezano sa duhovnim izvorom?

Ovako ide priča koju je stari Čeroki Indijanac pričao svom unuku:

- U duši svakog čovjeka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja strah i sve ono što se rađa iz njega; dok drugi vuk predstavlja ljubav i sve ono što se rađa iz nje.

Nakon dužeg razmišljanja, mali Indijanac pita svog djeda:

- Koji vuk na kraju pobijedi?

- Onaj kojeg hraniš. – Mudro odgovori stari Čeroki.

Kojega vuka vi hranite?

Hrabrost

Hrabrost se obično povezuje sa junaštvom, žrtvovanjem i izlaganjem opasnosti da bismo spasili druge ili ostvarili neki svoj cilj. No, istinska hrabrost se očituje u beskompromisnom stajanju iza svojih uvjerenja, posebice ako su ta uvjerenja različita od uvjerenja većine.

• Istinska hrabrost je jasno izreći svoje mišljenje kada su svi drugi drugačijeg mišljenja.
• Istinska hrabrost je otvoreno izraziti svoje osjećaje, čak i ako oni ostanu neuzvraćeni ili ismijani.
• Istinska hrabrost je istrajati u ljubavi, čak i kada su svi protiv nje, ili kada radi nje radimo ''budalu od sebe''.
• Istinska hrabrost je preuzeti svoj život u svoje ruke sa punom odgovornošću.
• Istinska hrabrost je gledati strahu u oči, a ipak mu krenuti u susret!
• Istinska hrabrost izvire iz Ljubavi i vjere u Nju…

Duhovno značenje straha i hrabrosti

Hrabrost ili strah su izbor. Sloboda dolazi kroz hrabro odlučivanje. Kada crpimo pozitivnu silu dobra (kroz vjeru u Boga, višu silu ili jednostavno kroz ljubav u nama), koja je veća od bilo koje negativne emocije, sabiremo se u trenucima kada strah smanjuje našu inteligenciju i intuiciju, te se krećemo prema preobrazbi.

Hrabrost potječe od povjerenja u sebe, u život, u dobro, u ljubav i u Boga (ili kako god doživljavali i definirali tu višu energiju), te iz znanja da je to veće i istinitije od straha. Kada god se povežemo sa tom energijom, ne osjećamo se usamljeno i naša hrabrost je usklađena sa tom energijom. Kada hrabrost nije usklađena sa višom energijom, to nije dobro, jer se onda koristi na pogrešan način – npr. provalnik je hrabar da opljačka banku. Stoga, hrabrost mora biti usklađena sa energijom ljubavi i suosjećanja. Ljubav je suprotnost strahu i kada smo u stanju ljubavi, strah prirodno nestaje.

Kako postati hrabri?

Ilusracija (louisvillegalsrealestateblog.com)

1. Uzmite papir i olovku i nabrojite 5 stvari kojih se najviše bojite. Detaljno opišite čega se točno bojite. Npr. bojim se da ću ostati bez posla, bojim se da ću zauvijek ostati samac, bojim se da ću se teško razboljeti, itd. Priznajte si svoje strahove i nemojte misliti da ste radi njih manje vrijedni ili da ćete biti predmet javnog ismijavanja. Nije sramota imati strah.
2. Razmislite odakle potječu ti strahovi? Što ih je uzrokovalo? Kad su se prvi put pojavili u vašem životu? Strahovi ne iskaču niotkuda, oni imaju svoj izvor. Kad spoznate izvor, bolje ćete razumjeti svoje reakcije. Npr. ako se bojite da ćete ostati bez posla: jesu li možda vaša majka ili otac izgubili posao? Ako se bojite bolesti, jeste li zbog bolesti svjedočili smrti bliske osobe?
3. Koje okolnosti, situacije ili ljudi pokreću te strahove? Što vas uznemiruje? Npr. posjet bolesnom prijatelju ili rođaku? Ili ekonomska kriza u državi?
4. Uzmite jedan po jedan strah sa vaše liste. Za početak izaberite onaj najmanje užasavajući. Npr. "bojim se reći ne svojim prijateljima", ili "bojim se šefu reći svoje mišljenje" i sl.
5. Zatim utvrdite okidač tog straha i zapišite ga. Npr. posjet siromašnom rođaku? Ili kvantni uspjeh u karijeri vašeg prijatelja? Ili odlazak na ručak sa prijateljima gdje ste vi jedini samac bez partnera? Što ste iskreniji, bit ćete spremniji za suočavanje sa strahom.
6. Upitajte se što ste naučili iz tog straha? Kako i na koji način vam taj strah može pomoći u razvoju hrabrosti i slobode? Znači li hrabrost jačanje vjere u sebe? Razvijanje ljubavi prema sebi? Učenje novih vještina? Ustrajanje u nekom cilju? Odgovorno donošenje odluka? Ustrajanje u svojem uvjerenju? Utvrdite koja vrsta hrabrosti vam je najpotrebija. To će vam pomoći u preobrazbi straha i izlasku iz uloge žrtve.
7. Zatim se zapitajte što možete poduzeti i promijeniti da biste postali slobodniji? Nakon toga zažmirite, nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite i recite sebi: -Ja nisam taj strah, mnogo sam veća/veći od toga. Recite strahu: - Hvala ti za sve što sam naučila/naučio kroz tebe. Sada te otpuštam. Učenje kroz strah je završeno. Od sada učim kroz ljubav i povjerenje.

Nakon toga povežite se sa Bogom (ili višom silom, ili energijom ljubavi) i zatražite povezivanje sa osjećajem koji je veći od straha. Prepustite se tome i odbacite cinizam. Ostanite nevini. Duhovni svijet sadrži čaroliju koju racionalni um ne može shvatiti. Dozvolite svojim intuitivnim kanalima da se otvore. Udišite ljubav i hrabrost, izdišite strah. Zamolite Boga (ili tu višu energiju ljubavi) da uzme taj strah od vas. Budite opušteni, prijemčivi, ne naprežite se i otpustite očekivanja. Dozvolite da se iscjeljenje dogodi spontano.

Original članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46140