ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

Psihoneuroimunologija

Povezanost imunološkog, endokrinog i živčanog sustava
Metode za reduciranje stresa


Što je psihoneuroimunologija?

    Psihoneuroimunologija je nova disciplina koja se bavi proučavanjem
 humoralnog djelovanja stresa, a posebna pozornost je posvećena sustavu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Fizički i psihički integritet organizma temelji se na održavanju dinamičke ravnoteže, homeostaze, djelovanjem složenog zbira reakcija živčanog, endokrinog i imunosustava. Stanje narušene homeostaze nazivamo stresom, a podražaj koji je izazvao stres – stresorom. Stresori mogu biti vanjski ili unutarnji, fizički ili psihološki.

·      Vanjski stresori obično su fizički (napor, toplina, hladnoća, trauma, kirurški zahvat);
·      Unutarnji stresori mogu biti psihološki (strah, tjeskoba, nesigurnost, razočaranje, snažno veselje), socijalni (poniženje, rastava, njegovanje bliskih srodnika pogođenih teškim/neizlječivim bolestima, gubitak zaposlenja);
·      Fiziološki stresori (upala, bolest).
Reakcije na stres, koliko god bile zahtjevne zbog povišene aktivnosti više sustava organizma, u biti su korisne i poželjne jer omogućavaju ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže. Međutim, ako su stresne reakcije učestale ili dugotrajne, predstavljaju opterećenje za organizam. Ukoliko se organizam ne uspije oduprijeti i vratiti homeostazu, dolazi u stanje distresa koje može organizam učiniti podložnim bolestima.
Autonomni živčani sustav i endokrini sustav imaju najveću ulogu u djelovanju stresa. Oba sustava su vrlo blisko povezana sa korom mozga, odnosno djelom mozga gdje svjesno doživljavamo emotivnu uzbuđenost u uvjetima stresa.

Znanstvena istraživanja Tijelo-uma

   Pionir na području istraživanja povezanosti uma i tijela – psihoneuroimunologije, je znanstvenica Dr Candace Pert, profesor-istraživač iz Georgetown Medical center u Washingtonu. Dr Pert je u svojim istraživanjima uspjela naći uvjerljive odgovore na pitanja o povezanosti emocija i zdravlja/bolesti, što je opisala u svojoj knjizi Molekule emocija – znanost iza uma i tijela. Dr Pert je kao rezultat svojih istraživanja prestala govoriti o tijelu i umu kao odvojenim cjelinama i uvela novi pojam – Bodymind – Tjeloum.
Istraživanja Milesa Herkenhama, Candace Pert i brojnih drugih istraživača pokazuju da peptidi i ostale informacijske supstance biokemikalije emocija – tijelojeste nesvjesni um. Iz čega proizlazi da moždani sustav sliči endokrinom sustavu. Ranije se smatralo se da su sva zbivanja u našem tijelu/psihi pod nadzorom moždanih funkcija, koje su određene sinaptičkim vezama između bilijuna neurona. Sinapse su oblikovale mreže i definirale neuralne spojeve za koje se smatralo da određuju svaki aspekt percepcije, integracije i ponašanja. No, znanstvena istraživanja pokazuju da najveći dio informacija koje kruže u mozgu ne reguliraju sinaptičke veze između moždanih stanica, već specifičnost receptora – sposobnost receptora da se veže samo sa jednim ligandom! Zapravo se manje od 2% neuralne komunikacija zaista odvija na sinapsi. Peptidi cirkuliraju tijelom pronalazeći svoje ciljne receptore u područjima koja su mnogo udaljenija nego što se ikada ranije smatralo.
Frances Schmitt uvodi naziv ”informacijske supstance” kako bi opisao niz transmitera, peptida, hormona i proteinskih liganada koji putuju kroz ekstracelularne fluide kako bi došli do svojih specifičnih ciljnih receptora. Neuropeptide se ne nalazi samo među redovima nervnih ganglija na svakoj strani kralježnice, već i u samim organima. Nove skupine neuronalnih staničnih tijela koja sadrže peptide, u mozgu nazvane NUCLEI, su izvori najvećeg dijela povezivanja mozak-tijelo i tijelo-mozak.
Potisnute traume uzrokovane opterećujućim emocijama mogu se pohranjivati u raznim dijelovima tijela, utječući na našu sposobnost da osjećamo taj dio ili čak na pokretljivost. Postoji gotovo beskonačan broj putova za naš nesvjesni um da stupi u dodir i modificira funkcioniranje tijela. S aspekta fiziologije emocije možemo smatrati kemijskim ligandima koji se vezuju uz receptore u tijelu. Emocije djeluju kao unutarnji ligandi i re-aktiviraju sjećanja na ista stanja kakva smo već doživjeli. Neuropeptidi i njihovi receptori su biokemikalije mozga. Emocije su informacijski sadržaj koji se razmjenjuju putem psihosomatske mreže sa mnogim sustavima, organima i stanicama uključenim u proces. Emocije kao informacija putuju između dvije razine uma i tijela – kao peptidi i njihovi receptori na fizičkoj razini, te kao osjećaji koje nazivamo emocije na nematerijalnoj razini.

Koje su efikasne terapijske metode za jačanje psihoimuniteta?

    Metode za jačanje psihoimuniteta su sve metode čiji je cilj smanjenje stresa. Znanstvenici tvrde da su najkorisnije metode relaksacije i mnogo svakodnevnog smijeha!
Znanstvena istraživanja dokazuju da je smijeh učinkovit lijek. Terapija smijehom je vrlo snažan i jednostavan proces kojim se osoba oslobađa nakupljenoga stresa i poboljšava zdravlje. Neka istraživanja tvrde da svakodnevni smijeh produžuje život za čak 7 godina!

Terapeutski učinci smijeha na psihoimunitet su sljedeći:

·      Smijeh utječe na pozitivno mišljenje i stav;
·      Smijeh smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao odgovor na stres;
·      Tijekom smijanja imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol;
·      Smijeh umanjuje napetost;
·      Smijeh povoljno utječe na apetit i spavanje;
·      Smijeh smanjuje potrebne doze analgetika i trajanje boravka u bolnici za čak 50 posto kod svih bolesnika, posebice djece. (Zbog terapeutskog učinka smijeha, ‘klaunovi doktori’ žele biti posrednici između djeteta i osoblja u bolnici.);
·      Smijeh stvara pozitivne fiziološke promjene u tijelu;
·      Za dugotrajnog smijeha povećava se frekvencija srca, produbljuje se disanje;
·      Tijekom smijanja aktiviraju se brojne mišićne skupine – trbušni mišići, međurebreni, pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa;
·      Smijanjem trošimo energiju – u nekoliko minuta smijeha trošimo isto toliko energije kao i za 15-minutne vožnje na sobnom biciklu;
·      Postoje tvrdnje da je šest minuta glasnog smijeha na dan prijeko potrebna duševna higijena.

Smijeh kao terapija koristi se već više od trideset godina. Začetnik terapije smijehom je američki liječnik Patch Adams, koji se proslavio otvorivši 1972. godine u Zapadnoj Virginiji bolnicu u kojoj je bolesnu djecu uveseljavao svojim šalama, vjerujući u ljekovitost smijeha. Njegov život nadahnuo je film Patcha Adams s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi.
Danas postoje brojne metode za jačanje (psiho)imuniteta. Mi koristimo neke od njih. Više o njima možete pogledati ovdje:

1.   Theta iscjeljivanje – http://holistic-cures.eu/theta-iscjeljivanje
2.   Meditacija – http://holistic-cures.eu/meditacija
3.   Prirodne metode – http://holistic-cures.eu/prirodne-metode
4.   Biorezonantna terapija – http://holistic-cures.eu/biorezonanca 

Za sve dodatne informacije i upite slobodno se obratite na e-maila conny.peto.denes@gmail.com , gdje obavezno navedite:


  • Ime i prezime,
  • Datum, vrijeme i mjesto rođenja,
  • Mjesto stanovanja,
  • Kontakt mobitel (ili telefon) ili e-mail adresu,
  • Kratki opis problema.

Nema komentara:

Objavi komentar