Povezanost imunološkog,
endokrinog i živčanog sustava
Metode za reduciranje stresa
Što je psihoneuroimunologija?
·
Vanjski
stresori obično
su fizički (napor, toplina, hladnoća, trauma, kirurški zahvat);
·
Unutarnji
stresori mogu
biti psihološki (strah, tjeskoba, nesigurnost, razočaranje, snažno veselje),
socijalni (poniženje, rastava, njegovanje bliskih srodnika pogođenih
teškim/neizlječivim bolestima, gubitak zaposlenja);
·
Fiziološki stresori (upala, bolest).
Reakcije na stres, koliko god bile
zahtjevne zbog povišene aktivnosti više sustava organizma, u biti su korisne i
poželjne jer omogućavaju ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže. Međutim,
ako su stresne reakcije učestale ili dugotrajne, predstavljaju opterećenje za organizam.
Ukoliko se organizam ne uspije oduprijeti i vratiti homeostazu, dolazi u stanje distresa koje može organizam učiniti podložnim
bolestima.
Autonomni živčani sustav i endokrini sustav
imaju najveću ulogu u djelovanju stresa. Oba sustava su vrlo blisko povezana sa
korom mozga, odnosno djelom mozga gdje svjesno doživljavamo emotivnu uzbuđenost
u uvjetima stresa.
Znanstvena istraživanja Tijelo-uma
Pionir na
području istraživanja povezanosti uma i tijela – psihoneuroimunologije, je
znanstvenica Dr Candace Pert, profesor-istraživač iz Georgetown Medical center
u Washingtonu. Dr Pert je u svojim istraživanjima uspjela naći uvjerljive
odgovore na pitanja o povezanosti emocija i zdravlja/bolesti, što je opisala u
svojoj knjizi Molekule emocija – znanost iza uma i tijela. Dr Pert je kao
rezultat svojih istraživanja prestala govoriti o tijelu i umu kao odvojenim
cjelinama i uvela novi pojam – Bodymind – Tjeloum.
Istraživanja Milesa Herkenhama, Candace
Pert i brojnih drugih istraživača pokazuju da peptidi i ostale informacijske
supstance biokemikalije emocija – tijelojeste nesvjesni um.
Iz čega proizlazi da moždani sustav sliči endokrinom sustavu. Ranije se
smatralo se da su sva zbivanja u našem tijelu/psihi pod nadzorom moždanih
funkcija, koje su određene sinaptičkim vezama između bilijuna neurona. Sinapse
su oblikovale mreže i definirale neuralne spojeve za koje se smatralo da
određuju svaki aspekt percepcije, integracije i ponašanja. No, znanstvena
istraživanja pokazuju da najveći dio informacija koje kruže u mozgu ne reguliraju sinaptičke veze između
moždanih stanica, već specifičnost receptora – sposobnost receptora da se
veže samo sa jednim ligandom! Zapravo
se manje od 2% neuralne komunikacija zaista odvija na sinapsi. Peptidi
cirkuliraju tijelom pronalazeći svoje ciljne receptore u područjima koja su
mnogo udaljenija nego što se ikada ranije smatralo.
Frances Schmitt uvodi naziv ”informacijske
supstance” kako bi opisao niz transmitera, peptida, hormona i proteinskih
liganada koji putuju kroz ekstracelularne fluide kako bi došli do svojih
specifičnih ciljnih receptora. Neuropeptide se ne nalazi samo među redovima
nervnih ganglija na svakoj strani kralježnice, već i u samim organima. Nove
skupine neuronalnih staničnih tijela koja sadrže peptide, u mozgu nazvane
NUCLEI, su izvori najvećeg dijela povezivanja mozak-tijelo i tijelo-mozak.
Potisnute traume uzrokovane opterećujućim
emocijama mogu se pohranjivati u raznim dijelovima tijela, utječući na našu
sposobnost da osjećamo taj dio ili čak na pokretljivost. Postoji gotovo
beskonačan broj putova za naš nesvjesni um da stupi u dodir i modificira
funkcioniranje tijela. S aspekta fiziologije emocije možemo smatrati kemijskim
ligandima koji se vezuju uz receptore u tijelu. Emocije djeluju kao unutarnji
ligandi i re-aktiviraju sjećanja na ista stanja kakva smo već doživjeli.
Neuropeptidi i njihovi receptori su biokemikalije mozga. Emocije su
informacijski sadržaj koji se razmjenjuju putem psihosomatske mreže sa mnogim
sustavima, organima i stanicama uključenim u proces. Emocije kao informacija putuju
između dvije razine uma i tijela – kao peptidi i njihovi receptori na fizičkoj
razini, te kao osjećaji koje nazivamo emocije na nematerijalnoj razini.
Koje su efikasne terapijske metode za
jačanje psihoimuniteta?
Metode za
jačanje psihoimuniteta su sve metode čiji je cilj smanjenje stresa. Znanstvenici
tvrde da su najkorisnije metode relaksacije i mnogo svakodnevnog smijeha!
Znanstvena istraživanja dokazuju da je
smijeh učinkovit lijek. Terapija smijehom je vrlo snažan i jednostavan proces
kojim se osoba oslobađa nakupljenoga stresa i poboljšava zdravlje. Neka istraživanja tvrde da svakodnevni
smijeh produžuje život za čak 7 godina!
Terapeutski učinci smijeha na psihoimunitet
su sljedeći:
·
Smijeh
utječe na pozitivno mišljenje i stav;
·
Smijeh
smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao odgovor na
stres;
·
Tijekom
smijanja imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol;
·
Smijeh
umanjuje napetost;
·
Smijeh
povoljno utječe na apetit i spavanje;
·
Smijeh
smanjuje potrebne doze analgetika i trajanje boravka u bolnici za čak 50 posto
kod svih bolesnika, posebice djece. (Zbog terapeutskog učinka smijeha,
‘klaunovi doktori’ žele biti posrednici između djeteta i osoblja u bolnici.);
·
Smijeh
stvara pozitivne fiziološke promjene u tijelu;
·
Za
dugotrajnog smijeha povećava se frekvencija srca, produbljuje se disanje;
·
Tijekom
smijanja aktiviraju se brojne mišićne skupine – trbušni mišići, međurebreni,
pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa;
·
Smijanjem
trošimo energiju – u nekoliko minuta smijeha trošimo isto toliko energije kao i
za 15-minutne vožnje na sobnom biciklu;
·
Postoje
tvrdnje da je šest minuta glasnog smijeha na dan prijeko potrebna duševna
higijena.
Smijeh kao terapija koristi se već više od
trideset godina. Začetnik terapije smijehom je američki liječnik Patch Adams,
koji se proslavio otvorivši 1972. godine u Zapadnoj Virginiji bolnicu u kojoj
je bolesnu djecu uveseljavao svojim šalama, vjerujući u ljekovitost smijeha.
Njegov život nadahnuo je film Patcha Adams s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi.
Danas postoje brojne metode za jačanje
(psiho)imuniteta. Mi koristimo neke od njih. Više o njima možete pogledati
ovdje:
2.
Meditacija
– http://holistic-cures.eu/meditacija
Za sve dodatne informacije i upite slobodno
se obratite na e-maila conny.peto.denes@gmail.com , gdje obavezno navedite:
- Ime i prezime,
- Datum, vrijeme i
mjesto rođenja,
- Mjesto stanovanja,
- Kontakt mobitel (ili
telefon) ili e-mail adresu,
- Kratki opis
problema.
Nema komentara:
Objavi komentar