Koji ste emocionalni tip?

Zdravlje, 30.06.2014. (08:27) Autor: Conny Petö Đeneš

Prema Dr. Judith Orloff postoje četiri emocionalna tipa, a svaki je određen urođenim temperamentom i osobama čije smo ponašanje oponašali u djetinjstvu. To predstavlja doživljajni filter kroz koji promatramo svijet.

1. INTELEKTUALAC

Značajke:

Bistri i rječiti ljudi te duboki analitičari, koji utočište nalaze u glavi. Skloni su intelektualizirati osjećaje. Doživljavaju svijet kroz filter racionalnog razmišljanja. Više vole planiranje od spontanosti. Nelagodno im je pokraj ljudi koji su jako emotivni. Pokušavaju razumom razriješiti sve probleme, pri čemu važnost ne pridaju tome kako se osjećaju u vezi toga, već počinju sa analizom prednosti i nedostataka određene situacije.

Prednosti:

Imaju besprijekornu logiku. Savršeni analitičari. Mogu debatirati o svakoj temi. Ugodno se osjećaju u svojoj glavi. Blisko im je apstraktno mišljenje i svijet ideja, iako poštuju i koriste sve ono što je znanstveno dokazano. Mogu ostati smireni u emocionalno nabijenim okolnostima.

Mane:

Teško se povezuju sa osobnim i tuđim osjećajima. Mogu se činiti suzdržanima, emocionalno hladnima te zadrtima u odnosu na sve što se ne uklapa u njihov vrijednosni sustav. Preopterećenost mislima, nemogućnost smirivanja mentalne aktivnosti i ponekad problemi sa spavanjem zbog toga. Teško se mogu povezati sa svojom duhovnom dimenzijom. Rijetko su zaigrani i iskreno radosni.

Preporuke za uravnoteženje:

• Meditacija – da bi se smirila mentalna aktivnost.
• Tjelovježba – daje osjećaj bivanja u tijelu što daje predah pregrijanom umu.
• Suosjećanje – povezivanje sa svojim i tuđim emocionalnim bićem.

2. EMPATIČAR

Značajke:

Sušta suprotnost od intelektualaca. Vrlo osjetljivi, hipersenzibilni ljudi, koji osjećaju sve, ponekad do krajnosti. Intuicija je filter kroz koji doživljavaju svijet. Darežljivi po prirodi, skloni duhovnosti i umjetnosti te dobro slušaju. Ako trebate rame za plakanje, zagrljaj ili suosjećanje uvijek su tu. Ako želite srce, oni ga imaju. Kraj vas su kada god vam je potrebno i uvijek točno znaju kako se osjećate.

Prednosti:

Srce im je puno ljubavi, znaju kako pomoći i na njih uvijek možete računati. Imaju sposobnost za bezuvjetnu ljubav. Iznimno su osjećajni i strastveni. Intuitivno prepoznaju (čitaju) tuđe misli i osjećaje.

Izražena im je empatija prema tuđim osjećajima i duboko poštovanje, te ljubav prema svim živim bićima, stoga su često vegetarijanci. Imaju razvijene sposobnosti za lako dostizanje viših stanja svijesti i istančan osjećaj za duhovnost. Povezani su sa svojim tijelom i emocijama.

Mane:

Kada energetski pokupe (upiju) učinke stresnih emocija to može potaknuti napadaje panike, depresije, tjeskobe, ružne snove, probleme sa spavanjem, veliki umor i sl.

Njihove osjećaje je lako povrijediti. Kada se nalaze među gomilom ljudi to ih potpuno iscrpi i treba im puno vremena u prirodi, tišini i samoći za oporavak.

Njihovom živčanom sustavu šteti buka, jaki mirisi, previše pričanja, duge vožnje, noćni izlasci, boravak u prostoriji gdje su zatvoreni prozori i sl.

Oni su emocionalne spužve koje upijaju u sebe kako pozitivne, tako i negativne energije drugih ljudi. Oni su poput žice bez izolacije, krajnje osjetljivi.

Često se osjećaju zatočeno ako dijele životni prostor sa drugim ljudima.

Mogu patiti od bolova (tipa fibromijalgija, migrene i sl.) i nekih kroničnih tjelesnih poteškoća.

Teško nauče postaviti granicu prema energetskim vampirima.

Preporuke za uravnoteženje:

• Upotreba intelekta – korištenje pozitivnih misli i logike da bi se smirili.
• Meditacija i odmor tijekom dana za prikupljanje energije.
• Napravite plan kako djelovati u situacijama koje vas najviše iscrpljuju.

3. STIJENA

Značajke:

Jake osobe koje uz koje se osjećate sigurno. Kada sve oko njih pršti od emocija, oni ostaju potpuno smireni. Pokraj njih možete plakati ili vikati, na njih to ne utječe, oni su smireni kada su svi drugi uzrujani. Oni nisu empatičari, između njih i drugih postoji čvrsto razgraničenje.

Oni ne uzmiču od problema, niti ikoga osuđuju. Stijene su podrška, ali često internaliziraju svoje vlastite stresne emocije – skupljaju ih, stoga ih one iznutra izjedaju i oduzimaju im slobodu.

Prednosti:

Oni su potporni stup drugima. Postojani su i vjerni. Uživaju u davanju. Poštuju ljude i žele svima najbolje. Slažu se sa gotovo svima.

Mane:

Odvojeni su od osjećaja. U sebi zadržavaju bijes i frustraciju. U odnosima im manjka strasti, uzbuđenja i dubine. Ne djeluju u smjeru emocionalnog rasta. Radije odustaju i izbjegavaju sukob umjesto suočavanja sa teškoćama u vezama.

Preporuke za uravnoteženje:

• Rasplamsajte svoje osjećaje promjenom stava!
• Uključite se u život.
• Svaki dan aktivno poradite na izražavanju emocija.
• Naučite se primati.

4. EMOTIVAC

Značajke:

Sušta su suprotnost stijenama. Oni će vam odmah sve ispričati o tome kako se osjećaju. Po prirodi su spontani, izravni i iskreni. Emotivci se oslobađaju stresa verbaliziranjem. Osjećaju tjeskobu ako zadržavaju osjećaje u sebi, stoga ih moraju ODMAH izraziti.

Pri pojavi najmanje nevolje, odmah zovu nekoga u pomoć. Oni su kraljevi i kraljice drame. Teško im je osjetiti emocionalne granice drugih ljudi.

Prednosti:

Emocionalno su rječiti. U njima ne bujaju negativnosti dokle god se o njima mogu ispovijedati drugima.

Imaju veliku mrežu prijatelja koji im pružaju podršku. Cijene intimne veze i pažljivi su slušatelji kada je to potrebno. Mogu se nositi s nevoljama i brzo ih savladati.

Mane:

Treba im jako dugo vremena za donošenje konačne odluke. Pretjerana potreba za dijeljenjem može iscrpiti druge ljude. Skloni su prijatelje pretvoriti u terapeute. Nisu otkrili svoju duhovnu dimenziju, pa znaju odgovore tražiti na površini.

Preporuke za uravnoteženje:

• Naučite se osnažiti pomoću samodostatnosti.
• Uključite svoju intuiciju za pronalaženje rješenja.
• Naučite se uspostaviti vezu sa samim/samom sobom.

Zamisli utemeljila Dr. Judith Orloff u knjizi Emocionalna sloboda.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45450

Koliko smo doista slobodni?

Zdravlje, 23.06.2014. (07:47) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (laurenfrey.wordpress.com)

Sloboda je pojam kojeg možemo podijeliti u 4 kategorije:

1. Fizička sloboda – odnosi se na slobodu kretanja i fizički odnos nekoga/nečega prema nama.

2. Psihička sloboda – je odraz našeg psihičkog stanja. Nju možemo podijeliti na emocionalnu i mentalnu slobodu. Odnosi se na slobodu izražavanja naših istinskih osjećaja, te na naš način razmišljanja (obrasci po kojima živimo, predodžbe, stavovi itd.) i izražavanja tih misli.

3. Seksualna sloboda – obuhvaća izražavanje i ispunjenje osobnih seksualnih želja, bez da se pri tome ugrožava sloboda druge osobe. To isključuje prisilu, eksploataciju i zlostavljanje.

4. Duhovna sloboda – je stanje duha, ne oslobođenost od nečega, nego osjećaj slobode. Duhovna je najvažnija sloboda, jer je temelj za prethodne tri. Samo čovjek koji ima duhovnu slobodu je istinski slobodan, sve ostalo je samo iluzija. To se još naziva stanjem prosvjetljenja, kada božanska svijest ispuni naše cijelo biće.

Što to znači biti slobodan/slobodna?

Da li biti slobodan/slobodna znači sloboda od nečega ili sloboda za nešto? Što to znači biti totalno slobodan?

Kada se nečega oslobodimo, npr. patnje, straha, neke osobe, situacije i sl., možemo li reći da smo tada slobodni? Uzmimo za primjer oslobađanje od zamjeranja – nije li sloboda od zamjeranja samo reakcija do koje smo došli analiziranjem i odlukom o njezinom odbacivanju, jer smo uvidjeli da nam zamjeranje više ne služi, da nije svrhovito? Ili npr. odlučimo se za negativan stav prema nekom duhovnom ili političkom vođi, koji obećava slobodu kao posljedicu discipline ili revolucije – da li je razumsko i logičko odlučivanje sloboda?

Kada kažemo da smo slobodni od bilo čega, to je reakcija, promjena stava, međutim to nije sloboda.

Buntovništvo je također dobar primjer. Samo po sebi ono ima svoju svrhu i dobro je, ali pobuna nije sloboda. Sloboda nije oslobođenost od nečega, niti za nešto.

Ona se ne postiže uz pomoć htjenja, želje ili stremljenja, niti se postiže na način da stvorimo sebi sliku o onome što mi smatramo slobodom.

Totalna sloboda je bezbrižno stanje duha, bez okova vremena, bez predodređenosti i bez potrebe za sigurnošću. Ona se nalazi izvan prostora u kojem se nalazi svijet. Da bismo pronašli taj prostor moramo zaroniti duboko u sebe!

Buddha je rekao: „Ne postoji vanjsko utočište.“ Da biste bili slobodni, morate se okrenuti prema unutra.

Uloga emocija na putu oslobođenja

ccbreakroom.com

1. Emocije kao biološke reakcije – svi osjećaji u našem biću pokreću biološke reakcije u našem tijelu, koje imaju pozitivan ili negativan učinak na naše zdravlje. Biologija emocionalne slobode temelji se na pojačanom lučenju endorfina (hormona sreće!) i smanjenom lučenju hormona stresa. - - Kada smo pod stresom, Amigdala (emocionalni centar u našem mozgu), aktivira nadbubrežne žlijezde koje počnu lučiti povećanu količinu kortizola i adrenalina (hormoni stresa) – ubrzavaju se otkucaji srca, povećava se krvni tlak, zjenice se šire i povećava se napetost u mišićima – tijelo se priprema za borbu ili bijeg. To su adekvatne reakcije kada nam prijeti stvarna opasnost. Međutim, ako svakodnevno reagiramo na taj način, ugrožavamo svoje zdravlje. Ponekad emocionalni stres dolazi iz vanjskih izvora (šef koji zanovijeta na poslu, nasilan partner, susjed koji je bučan i ne ponaša se u skladu sa kućnim redom), ali najčešće dolazi iz "naše glave". Bijes, srdžba, strah, briga su nezdrave emocionalne reakcije na svakodnevne situacije, koje pokreću hormone stresa. Npr. ljutnja na sudionike u prometu koji oduzimaju prednost ili presporo voze, službenik na šalteru koji je bezobrazan, blagajnica u trgovini koja je smotana i sl. Dugotrajna izloženost stresu i neadekvatne emocionalne reakcije ubrzavaju starenje, narušavaju zdravlje i dovode do prerane smrti.

- Lijek za stres je mir. Osjećaji slobode u nama se budi kada pronađemo mir. Mir je nešto što trebamo postići, dok stres dolazi sam od sebe. Da bismo potaknuli lučenje endorfina, moramo aktivno raditi na tome kroz meditaciju, smijeh, dobar seks, zagrljaje, tople dodire, slušanje glazbe, ples ili bilo koji oblik tjelovježbe.

2. Psihologija emocija – Presudni trenutak emocionalne slobode je kada postanete svjesniji toga tko ste i što vas pokreće. Svjesnost o sebi je najbolji prorok, jer nam kazuje tko smo i tko možemo postati. Koje vas emocije blokiraju, a koje vam služe za rast i razvoj? Zašto osjećate to što osjećate?

Tu spada i razumijevanje roditelja u nama, jer oni su nas emocionalno oblikovali; zatim spoznaja da vi niste vaši roditelji i da imate mogućnost odabira (re-roditeljevanje) svega onoga što je na vas dobro utjecalo od strane roditelja i na mogućnost novog odabira (promjene) svega onoga što je na vas loše utjecalo.

3. Energetska moć emocija – emocije su osobne i osjećamo ih duboko u sebi, ali njihova energija se širi van našeg tijela i dotiče sve sa kojima smo povezani, bilo da su nam blizu ili daleko. Isto tako drugi djeluju na nas. Kada uđete u prostoriju punu ljudi, bez da informativno znate što se događa unutra, odmah možete osjetiti pozitivne ili negativne vibracije. Isto tako, možete na daljinu osjetiti ako vam netko šalje pozitivne ili negativne emocije i misli – pomislit ćete na tu osobu sa ugodom, ili sa nelagodom. Pozitivne emocije energetski hrane i nas i naše bližnje, dok nas negativne iscrpljuju (energetski vampirizam – pogledaj ovdje).

4. Duhovna dimenzija emocija – sa šire točke gledišta svi mi pripadamo bezvremenom i vječnom. Naše duše skupljaju iskustva kroz osobnosti koje uzimaju. Svojim rođenjem, kao ljudsko biće, dobili smo jedinstvenu priliku za rast i razvoj duše, a emocije su katalizator za to.

Kada se odmaknemo od problema ili neke negativnosti kroz koju trenutno prolazimo, u stanju smo iz nekog drugog ugla, s neke više točke gledišta, spoznati da postoji nešto više od trenutnih emocija. Sve emocije imaju određene uloge, npr. depresivnost nas može naučiti kako razviti nadu, tuga nas može naučiti kako uvidjeti dubinu i istinske vrijednosti, ljubomora nas može natjerati da razvijemo samopouzdanje. U svim teškim iskustvima postoji smisao, te potencijal za rast i razvoj. Sjetite se toga u samotnim trenucima.

Duhovnost je potraga za značenjem koja nadilazi linearnost racionalnog uma u dosezanju više sile (Boga, univerzuma, kreativne inteligencije itd.) ljubavi i suosjećanja.

Kada se predajemo "višoj sili" i stapamo se sa njom, postajemo snažniji, mirniji i sretniji. Prihvaćanjem svoje duhovne dimenzije stvaramo snažnu vezu sa "božanskim". U današnje vrijeme imamo čak i znanstvene dokaze da duhovnost može naš mozak odvesti na neka uzvišena mjesta kamo on obično ne ide. Znanstvenici su otkrili inhibiranost dijela mozga koji nas smješta u prostor i vrijeme, te koji određuje našu ličnost. Kada kroz duhovne tehnike poput meditacije idemo na mjesto kamo ne ide naš linearni um, bez problema možemo doživjeti "jedinstvo sa svemirom".

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45352

Očekivanja - put u samouništenje

Zdravlje, 16.06.2014. (07:07)

Očekivanja su ideje o tome kako stvari trebaju biti postavljene u našim i tuđim životima. To su utvrđena pravila kojih mislimo da se trebamo pridržavati. Ona su jedan od glavnih uzroka za razočaranje i neuspjeh u životu. Svi smo mi društvena bića i važno nam je da budemo prihvaćeni od strane drugih, stoga većina ljudi živi prema očekivanjima postavljenim prema sebi, prema drugima, prema životu ili prema očekivanjima drugih prema nama. Glavni uzrok naše potrebe za ispunjavanjem očekivanja je strah od neodobravanja i neprihvaćenosti.

1. Očekivanja od sebe – Ljudi od sebe često puta očekuju savršenost u svemu što rade, u prezentaciji sebe drugima, u potvrdi sebe pred drugima, u osvajanju tuđe pažnje, naklonosti i ljubavi. Kada osjete neuspjeh imaju osjećaj da su podbacili, povuku se u sebe i osjećaju da su grozne, nekompetentne i bezvrijedne osobe rođene za neuspjeh, te lako razviju mržnju prema sebi, strah i depresivnost. Ako se ovo razvije u dugotrajno stanje, može ponekad dovesti i do suicidalnih namjera.

2. Očekivanja od drugih  – Od osoba koje su nam bliske i/ili važne očekujemo da sa nama postupaju ljubazno, obzirno, s poštovanjem, pravedno, s ljubavlju, suosjećanjem itd. Kad se to, međutim, ne dogodi, smatramo kako nas ne vole, ne poštuju, da su grozne osobe i u skladu sa tim javljaju se bijes, razočarenje, povrijeđenost, potreba za osvetom i sl., što vodi u samosažaljenje i/ili agresiju.

3. Očekivanja od života – Mnogi smatraju da ne mogu uživati u životu ako životni uvjeti nisu potpuno sigurni, bez problema i da im idu na ruku te da, ako tome nije tako, neće moći to podnijeti, preživjeti i nikada se neće moći radovati životu. Ovakav način razmišljanja vodi u depresiju, očajanje, bijes i povlačenje od života.

4. Očekivanja drugih prema nama – tu spadaju sva obiteljska, roditeljska, bračna, ljubavna, poslovna i društvena očekivanja, pri čemu se osjeća krivnja ako se ne ispune očekivanja drugih na nas. Budući da nam je važno da nas drugi prihvaćaju i odobravaju naše ponašanje, počinjemo se ponašati u skladu sa očekivanjima drugih. Problem počinje kada su naša mišljenja, potrebe i stavovi u neskladu sa očekivanjem drugih na nas.

Perfekcionizam – potreba da sve bude savršeno

Mnogi moderni ljudi nazivaju sebe perfekcionistima, te perfekcionizam doživljavaju kao stil života. U poslovnom svijetu to je pozitivna značajka, ali u privatnom životuzbog velikog tereta očekivanja postaje opterećenje.

Ljubavni odnos sa perfekcionistom je težak, jer obično on/ona ima previsoke zahtjeve i očekivanja od partnera, što rezultira da se partner osjeća "nedoraslo" i pod pritiskom, a perfekcionist razočarano, iritirano sa osjećajima zamjeranja partneru kojeg doživljava kao da se ne trudi dovoljno, što u njegovim očima automatski znači da ga ne voli dovoljno.

Perfekcionisti pate od straha od srama i poniženja okoline, te neprestane potrebe da se dokazuju i poboljšavaju (još više usavrše ) rezultiraju nesretnim životom punim nezadovoljstva i frustracije.

Pretjerana sitničavost i zaokupljenost detaljima zajedno sa izraženom ambicijom stvaraju jak pritisak koji nikada ne popušta, a temelji se na dubokom podsvjesnom vjerovanju da "sreću i ljubav treba zaslužiti".

Realna i nerealna očekivanja

Realna očekivanja su prirodna očekivanja utemeljena na povjerenju prema sebi i bliskim osobama. Realno je očekivati da prođemo na ispitu ako smo se spremili i vrijedno učili. Prirodno je očekivati od bliskog prijatelja da nam pomogne kada nam to zatreba. Međutim, nerealno je očekivati da pobijedimo na maratonu, a da nikada ranije nismo trčali.

Nerealna očekivanja su konrolirajuća i često su sastavni dio ovisničkih odnosa. Primjer mogu biti situacije u kojima od partnera očekujemo da sve neugodne situacije rješava umjesto nas, ili očekivanje da nam partner kupi nešto van dometa njegove/njezine mogućnosti, ili da će naše dijete ispuniti naše neostvarene snove.

Nerealna očekivanja su nedostatak zdravog rasuđivanja i ograničavaju nas.

Život bez očekivanja

Ako ostajemo vjerni sebi, izlažemo se riziku da nas drugi odbace. Ako se ponašamo u skladu sa očekivanjima drugih, gubimo sebe i svejedno smo nezadovoljni.

Jeste li spremni razočarati druge da biste ostali vjerni sebi?

Kada istinski upoznamo sebe, osvijestimo svoje želje i potrebe, svoj životni put i svrhu svojeg življenja, možemo na miran i spokojan način slijediti svoje snove, želje, biti kreativni i koristiti svoj puni potencijal u životu.

Ne možemo se svima svidjeti, u redu je biti ranjiv. Moramo prihvatiti činjenicu da možemo biti odbačeni i povrijeđeni. Kada to prihvatimo i odbacimo teret očekivanja, prestajemo se osjećati frustriranima, razočaranima, neuspješnima i nezadovoljnima.

Ljudi iz potrebe da udovolje tuđim očekivanjima često puta završavaju škole/fakultete koji ih ne zanimaju, rade poslove koji ih ne ispunjavaju, vjenčavaju se s osobama koje ne vole, postaju roditelji bez da to uistinu žele...

Kada prestanemo imati očekivanja prema sebi i drugima, te kada prestanemo ispunjavati tuđa očekivanja, dobivamo priliku da kreiramo život prema slobodnom izboru, a sebi i drugima dajemo priliku da budemo ono što uistinu jesmo, bez obzira na ulogu koju trenutno igramo. Slobodni smo od kalupa unutar kojeg se trebamo ponašati, što omogućuje spontanost i kreativnost.

Stvarnost se svakog trenutka neprestano mijenja, zbog toga je suludo imati očekivanja. Život ne slijedi naša očekivanja, već ima svoj tijek, mi nemamo kontrolu. Kada prihvatimo stvari onakvima kakve jesu i kakve nam dolaze bez da se pri tome opiremo, život postaje puno lakši. Prihvaćanje ne znači pasivnost i prestanak zauzimanja za sebe, već prestanak borbe protiv vjetrenjača. Očekivanja su životni teret kojeg se moramo osloboditi da bi nam život bio radosniji. Umjesto da budemo u sadašnjem trenutku, kroz očekivanja se ograničavamo i svoju pažnju fokusiramo na budućnost. Kada u potpunosti prihvatimo sebe i otvorimo se za sve ono što možemo postići, uvijek ćemo biti zadovoljni postignutim. Kada dozvolimo drugima da se ponašaju kako se ponašaju i od njih ne očekujemo za se ravnaju prema našim očekivanjima, prihvaćamo ih takvima kakvi jesu. Tada život postaje puno jednostavniji, jer je lišen pravila i kalupa u koje se moramo uklapati.

Biti bez očekivanja, prihvatiti sebe i druge onakvima kakvi jesmo i prepustiti se struji života ne znači nemati ciljeve i planove u životu, već znači ne ograničavati sebe i druge sa zamislima o tome kako nešto mora izgledati ili kakav ishod bi trebao biti.

Očekivanja su utezi na putu ka sreći, jer ne mogu uvijek biti ispunjena. Kada jednom otpustimo takav način postavljanja stvari, život postaje puno lakši.

Za one sa duhovnim sklonostima, ova molitva pomaže u otpuštanju očekivanja:

Bože, daj mi snage i spokoja da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
Daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
I daj mi mudrosti da razlikujem to dvoje.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45255

Ovisničke veze – "Ja te trebam!"

Zdravlje, 09.06.2014. (08:06) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (o5.com)

Još uvijek nedovoljno ozbiljno shvaćen, pojam ovisnosti je u našem društvu značajno zastupljen. Primijetila sam da riječ 'ovisnost' kod ljudi budi asocijaciju na narkomaniju i alkoholizam. Nažalost, nalazimo se tek u početnom stadiju razumijevanja ovisnosti, u kojem još uvijek alkoholičare doživljavamo kako ulične pijance, narkomane kao "zadnje smeće", a ovisnost o bilo čemu počesto je predmet izrugivanja.

Svijest o ovisnostima u našem 'ovisničkom društvu' je vrlo niska. Ovisnost može postojati u bilo kojem segmentu našeg života – tjelesnom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom. Teško je napraviti klasifikaciju, jer ovisnost ponekad može biti prožeta na nekoliko nivoa, no, pokušatu ću: 

1. Na tjelesnom nivou – možemo biti ovisni o drogama, alkoholu, cigaretama, hrani, kavi, čokoladi itd.
2. Na emocionalnom nivou – možemo biti ovisni o vezama, seksu, romantici, 'pomaganju' drugim ljudima, 'brižnosti' i slično.
3. Na mentalnom nivou – možemo biti ovisni o poslu (radoholičarstvo), Internetu, raznim zamislima i idejama (koje često puta ostaju na razini zamisli i ideja), učenju i slično.
4. Na duhovnom nivou – možemo biti ovisni o raznim duhovnim tehnikama, koje se prakticiraju iz navike i zbog zadovoljenja ovisnosti, a ne zbog duhovnog iskustva. Radi se o duhovnim praksama koje ne donose 'rezultate', koje se uzimaju kao ovisnička zamjena neke prethodne ovisnosti, te predstavljaju bijeg od Jastva, koliko god to paradoksalno zvučalo.

Temeljna ovisnost

U svakodnevnom je životu jako teško razgraničiti ove nivoe ovisnosti, jer su oni međusobno isprepleteni i povezani. Osoba često ima temeljnu ovisnost i nekoliko suovisnosti. Da bi od svoje ovisnosti ozdravila, potrebno je doprijeti do temeljne ovisnosti. Jednom kada ju pronađemo i definiramo te istinski 'poradimo' na njoj, ostale suovisnosti će se, poput kule od karata, urušiti same od sebe.

No, nemojte misliti da je taj proces lagan i jednostavan, jer on zahtjeva puno truda i strpljenja sa samim sobom. Definiranje problema je tek prvi korak u procesu ozdravljenja.

Kada psihološke probleme razmatramo kroz jednostavnu prizmu uzroka i posljedice, lako podliježemo iluziji da psihološki problem možemo riješiti tako da shvatimo zašto se događa. Iz tog razloga mnoge psiho-terapeutske škole ulažu puno truda u analizu problema prikupljajući podatke iz obiteljske i zdravstvene anamneze. Ovisnosti, baš kao i mnoge psihološko-emocionalne probleme, nažalost, ne možemo riješiti samo razumijevanjem. Proces razumijevanja jest bitan faktor, ali sam po sebi može biti i način 'zaštite vlastitih izvora', stoga pri tom prvom koraku biti oprezan. Ozdravljenje od ovisnosti nije događaj, već proces koji traje.

Ovisničke veze

Ilustracija (Wikihow)

Osoba može biti ovisna o vezi ili njena ovisnička veza može biti posljedica raznih ovisnosti.

U današnje je vrijeme 'normalno' da svaki ljubavni odnos sadrži i element ovisnosti. Tek su rijetki ljudi u potpunosti samodostatni i ispunjeni.

Odnos postaje ovisnički kad element 'ja te trebam' počne dominirati odnosom i proširi se na više aspekata svakodnevnog života. To počne stvarati unutarnju prisilu koja osobu (i odnos) lišava slobode. Poznati psihoterapeut dr. Howard Halpern podijelio je taj gubitak slobode u 3 dijela: 

1. gubitak slobode da budete svoje najbolje Ja (Self) u odnosu;
2. gubitak slobode da volite drugu osobu na temelju slobodnog izbora i brižne predanosti, a ne na temelju kompulzivne ovisnosti;
3. gubitak slobode izbora između održavanja ili prekidanja odnosa.

Kako znati da li sam ovisan/ovisna?

Mnogi ljudi s podsmijehom reagiraju kada čuju izraze poput "psihička bol" ili "ovisnost o ''ljubavi'"'. Da li i vama zvuče smiješno? I nedovoljno ozbiljno? Možda ćete reći ili pomisliti, kako se netko može baviti ovakvim glupostima pored toliko patnje u svijetu i 'ozbiljnih' problema?

Zašto razmišljate na takav način?

Zato jer su ovisničke veze u našem društvu norma. Istinska se ljubav poistovjećuje sa ovisničkim ponašanjem unutar veze.

Svakome je teško priznati da je ovisnik/ovisnica. Možda ćete na trenutak zastati i zapitati se – Ima li nečega u tome?, a vaš će um zatim lukavo reći: Ovo ne odgovara meni. Ovo nema veze sa mnom. Ja zacijelo nisam ovisnik.

Jeste li sretni u svojim odnosima, u ljubavnim vezama?

Kako znati jeste li ovisni? Ako potvrdno odgovorite na sljedećih nekoliko pitanja, možete biti sigurni da jeste.

• Održavate li odnos (vezu) u kojem ste duboko nesretni?
• Smatrate li vi (ili vaši prijatelji) da vam postojeći odnos škodi, da nije zdrav, da se u njemu ne može očekivati nikakvo poboljšanje? Održavate li odnos tome usprkos i ne poduzimate nikakve korake da biste ga prekinuli?
• Navodite li sebi brojne razloge i opravdanja u prilog održavanja odnosa, a koji nemaju nikakvu utemeljenost i valjane argumente?
• Osjećate li strah, nelagodu i veliki nemir kad pomislite na prekid sa svojim partnerom/icom?
• Kad vizualizirate (ili maštate) da je odnos prekinut, osjećate li fizičku bol, izgubljenost, prazninu koju ništa ne može ispuniti i samoću, istodobno (ili ponekad nakon) pomiješanu sa osjećajem oslobođenja? 

Prvi i jako važan korak jest da sami sebi priznate ovisnost. Zatim, da shvatite svoju ovisnost – njezine korijene, te donesete odluku o ozdravljenju. Opet naglašavam, ozdravljenje od ovisnosti nije događaj, već proces koji traje. Na ovome mjestu važno je izbaciti samokritiku i osuđivanje ovisnosti kao slabosti odnosno ponižavajuće mane, jer ćete time još više pogoršati stanje. Također, nerijetki su i oni koji kažu: Ovisnost je jača od mene, pa nema ni smisla bilo što poduzimati. Kakav/a sam, takav/a sam, pa dokle ide - ide.

Ako ste na barem tri gornja pitanja odgovorili potvrdno, svakako potražite stručnu pomoć.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45137

Energetski i emocionalni vampirizam

Zdravlje, 02.06.2014. (18:00) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (sherryndaniel.files.wordpress.com)

Ovdje je riječ o neverbalnoj emocionalnoj komunikaciji (uglavnom podsvjesnoj), koja kod druge osobe izaziva nelagodu i pad energije.

''Energetski vampiri'' često puta igraju ulogu žrtve, postavljaju se nemoćno, vezani su i ovisni o drugim osobama, traže mnogo pažnje i energije od drugih ljudi. Oni su manipulatori, te u drugima nastoje probuditi osjećaj krivnje, manje vrijednosti i nesigurnosti. Pored njih se čovjek jednostavno osjeća loše.

Budući su emocije energija i utječu na snagu koju osjećamo, kada nas netko emocionalno maltretira ili manipulira nama, jasno je da dolazi do pada energije, tj. do energetske iscrpljenosti.

Primjeri energetskih vampira

1. Govornik usmjeren na sebe – to su osobe koje pričaju bez točke i zareza, uglavnom vode monolog, bave se samo sobom i svojim unutarnjim procesima, bez da ih imalo zanima kako se vi osjećate.
2. Profesionalna žrtva – osoba koja uvijek ima razloga za kuknjavu, žaljenje i sentimentalnost, živi po motu – "Jadan/na ja".
3. Dragost po dužnosti – naoko ljubazne osobe, umjetno nasmiješene, koje se pretjerano trude biti fine, ali jednostavno zrače negativnom energijom i osjećate se nelagodno pokraj njih.
4. Drama Queen (ili King) – osobe koje sve (i najmanje sitnice) pretvaraju u drame, tragedije i svađu.
5. Ljubomorko/a – posesivne osobe koje neprekidno provjeravaju što im rade partneri, članovi obitelji, prijatelji, poslovni suradnici i sl., te im stalno izražavaju svoje sumnje.
6. Prigovarač/ica – osobe koje stalno prigovaraju, zamjeraju i nabijaju vam osjećaj krivnje.
7. Kronični tražitelji pomoći – osobe koje postavljaju beskonačna pitanja, vječito traže savjete i uvijek imaju "hitan slučaj" ili nešto važno zbog čega vas pod hitno trebaju.
8. Usputni iscrpljivači – članovi obitelji, prijatelji i bliske osobe koje vas nenamjerno iscrpljuju raznim zahtjevima, kojih vam je ponekad previše. To su osobe koje ne poznaju granice i jednostavno vas smožde prohtjevima.
9. Mučitelj/ica – osobe koje su ljute, ulijevaju strah, vrijeđaju, ponižavaju i maltretiraju na razne načine.

Zašto se pojavljuju energetski vamipiri?

Mudro je zapitati se zašto dozvoljavamo energetskom vampiru da nas crpi, odnosno zbog čega je u našem životu? Koja mu je uloga? Svaka osoba koja se pojavi u našem životu predstavlja naše ogledalo. Dobro je preispitati se koje vas osobine vašem ''energetskog vampira'' najviše smetaju, i prepoznajete li ih u sebi? Postoje li područja u životu u kojima se sam/a prema sebi tako ponašate, u kojima bespotrebno crpite vlastitu energiju?

Najlakše je u drugog uperiti prst i reći: -''Ti si uzrok mojeg problema.'', no istina je, da svi problemi nalaze samo u nama. Druge osobe ili situacije mogu biti samo okidači, ali ako nema baruta u nama, nema se što ni zapaliti!

Ako ste sigurni da nema baruta u vama, svakako razmislite što vas to sprečava da prekinete odnos i/ili komunikaciju s takvom osobom.

Ilustracija (wellspringhumanenergy.com)

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45044

Depresija - više od obične tuge

Zdravlje, 26.05.2014. (07:32) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (iahealth.net)

Svi poznajemo osjećaj potištenosti, koji se pojavi zbog nekog emocionalno uznemirujućeg događaja u našem životu. Depresivna reakcija koja uslijedi popraćena je normalnim osjećajima deprimiranosti, koji prolaze i s vremenom se smiruju. Tugovanje i žalovanje za voljenom osobom, smrt u obitelji ili gubitak prijatelja gase nam radost življenja i prirodno je osjećati tugu i potištenost. Depresivna raspoloženja mogu se javiti i zbog hormonskih promjena, uslijed teže bolesti ili kao nuspojava kod korištenja nekih lijekova.

Postoji, međutim, znatna razlika između potištenosti i patnje uzrokovane depresijom. Kada su tuga, potištenost i neraspoloženje nesrazmjerni razlogu nastanka, ili ako se pojavljuju bez posebnog povoda i pri tome ne možete raditi, koncentrirati se, fokusirati se, družiti se, radovati se, spavati i izgubite tek, tada se radi o depresiji. Teška depresija je ozbiljan biopsihosocijalni poremećaj koji narušava svakodnevni život te dovodi do nemogućnosti normalnog funkcioniranja i pojave suicidalnih misli.

Uzroci i simptomi depresije

Depresija ne dolazi zbog moralne slabosti, već je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu (ponajviše serotonina) i neurotransmitera (živčanih prijenosnika).

Manifestira se kao nezanimanje za svakodnevne aktivnosti, poremećen apetit (osoba ili dobiva ili gubi na težini), nesanica i/ili noćne more, krajnji umor, gubitak interesa za sve što je nekada osobu radovalo, osjećaj bespomoćnosti i rezignacije, bezvoljnost za bilo čime, zatim kao neprestana i dugotrajna potištenost i tuga, osjećaj krivnje, gubitak dodira sa stvarnošću, razmišljanje o smrti, u nekim slučajevima i halucinacije.

Uzroci depresije još uvijek nisu dovoljno istraženi. Smatra se da se ona javlja kao kombinacija više uzročnika, pri čemu važnu ulogu igraju genetska predispozicija, stresni događaji i način življenja. Budući se radi o fiziološkim promjenama na mozgu, ona nije stanje uma, već je kombinacija psihofizičkih, bioloških i genetičkih faktora koji uslijed hormonalnog disbalansa stvaraju abnormalnosti u funkciji neurotransmitera.

Depresija se može pojaviti u bilo kojoj dobi, a pogađa oko 25% žena, 10% muškaraca i 5% adolescenata.

Kako se oduprijeti depresiji?

U razvijenim zemljama depresija se smatra jednim od najraširenijih zdravstvenih problema. Često je povezana i sa strahom, tjeskobom, nesanicom, zabrinutošću, uzrujanošću i emocionalnim poteškoćama. Ona je ozbiljno stanje koje narušava obiteljski, ljubavni, društveni i poslovni život.

Koraci koje sami možete poduzeti u liječenju depresije u sljedeći:

1. Kada Vam se pojave negativne misli, odvratite ih na način da um okupirate nečim drugim, npr. čitanjem knjige, slušanjem glazbe, gledanjem komedije, spremanjem kuće, kuhanjem i sl.

2. Boravite na otvorenom i svakodnevno provodite barem dva sata na suncu. Možete boravak na otvorenom iskoristiti i za šetnju po prirodi ili uz more. Sunce ulijeva život u nas i opskrbljuje nas vitaminom D, boravak kraj vode umiruje emocije, a priroda nas iscjeljuje. Zbog nedovoljnog boravka na suncu od depresije češće obolijevaju ljudi u zimi i oni koji žive u krajevima u kojima je pretežito oblačno i kišovito.

3. Svakodnevno konzumirajte po žlicu lanenog ulja, jer je ono bogato omega 3-6-9 masnim kiselinama, koje pokazuje dobre rezultate u liječenju depresije.

4. Kod depresije također pomaže i zdrava prehrana sa puno svježeg voća i povrća, posebice zelenog lisnatog povrća koje obiluje klorofilom. Hrana bogata složenim ugljikohidratima, poput cjelovitih žitarica i quinoe, djeluje na povećanje serotonina (neurotransmiter odgovoran za dobro raspoloženje). Zatim, hrana bogata triptofanom (esencijalna aminokiselina) poput orašastih plodova i sjemenki sezama, potiče proizvodnju serotonina i melatonina (neuro hormon koji regulira odmor i spavanje).

5. Tjelovježba, kretanje, šetnje, ples, plivanje, sport i druge tjelesne aktivnosti povećavaju aktivnost serotonina i dopamina (neurotransmiter zadužen za neuro-endokrine funkcije) koji su odgovorni za stanje blaženstva, smirenosti i zadovoljstva. (Neka istraživanja pokazuju da pola sata šetnje tri do četiri puta tjedno ima isti učinak kao i uzimanje antidepresiva Zoloft.)

6. Dubok odmor i kvalitetan san važni su u liječenju depresije. Idite spavati najkasnije u 22 sata i ustanite iz kreveta najkasnije u 7 sati. Previše sna također nije dobro. Meditirajte redovito i svakodnevno provodite vježbe disanja. Ispravna tiha meditacija daje dubok i kvalitetan odmor te čisti od stresa, dok vježbe disanja tijelo opskrbljuju kisikom.

7. Svaki drugi do treći dan provodite vrijeme u nekoj društvenoj aktivnosti koja uključuje više ljudi. Uspostavite pozitivne odnose i bavite se stvarima koje vas raduju. Istraživanja pokazuju da su ljudi koji vrijeme provode u društvu drugih i imaju širok krug poznanstava mnogo sretniji u odnosu na one koji puno vremena provode sami. 

Sve savjete opisne u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Orignalni članak pogledajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44912

Bachova cvjetna terapija – iscjeljivanje emocija

Zdravlje, 19.05.2014. (08:08) Autor: Conny Petö Đeneš

(balanceartsstudio.com)

"Zdravlje ovisi o usklađivanju s našom dušom" - dr. Edward Bach 1932

Bachove cvjetne kapi sustav su biljnih medicinskih lijekova koje je otkrio dr. Edward Bach (1886-1936.). On je znao da se svaki mentalno/emocionalni disbalans reflektira kroz živčane putove na razini organa kako emocije prolaze kroz tijelo.

Bachove cvjetne esencije nježno pomažu u postizanju harmonije i ravnoteže na svim razinama našeg bića, a dublji smisao ove terapije leži u povećanju svjesnosti – prepoznavanju obrazaca po kojim živimo i iz kojih proizlazi naše ponašanje, u dubokom razumijevanju svoje osobnosti.

Terapijom se ne tretira sama bolest, već psiho-emocionalna blokada u kojoj se osoba nalazi.

Onog trenutka kada se otkriju negativna emocionalna stanja, postoji mogućnost da se spriječe katastrofalne fizičke i psihičke posljedice. Briga, strah, nesigurnost, zloba, ljubomora, napetost, blokiraju osjećajni život i s vremenom pretvaraju se u bolest.

Kakva su to stanja koja se mogu tretirati ovom terapijom?

Dr. Bach je podijelio 38 lijekova/remedija u 7 skupina za tretiranje emocionalnih stanja: straha, nesigurnosti, slabog zanimanja za sadašnjost, usamljenosti, preosjetljivosti na tuđe ideje i utjecaje, malodušnosti i očaja te prevelike brige za druge.

U dugogodišnjem radu prepoznao je i analizirao 38 temeljnih negativnih osjećaja ljudske prirode. Tu se ubrajaju: strah, zavist, malodušnost, rezignacija, želja za moći, ljubomora, tuga, uvrijeđenost i mnogi drugi.

Kako djeluju Bachove cvjetne kapi?

Bachove cvjetne kapi ne liječe time što napadaju samu bolest, već tako što naš cijeli duh/tijelo sustav preplavljuju finim vibracijama, pomoću kojih osoba prelazi iz stanja bolesti u stanje zdravlja, na način da negativno stanje zamjenjuju pozitivnom, suprotnomkvalitetom. One imaju jedinstveni i osobni učinak na svakog pojedinca. Ne postoji pravo liječenje bez promjene životnog stava, duševnog mira i unutarnjeg blaženstva; tu Bachove kapi (ili cvjetne remedije) pomažu da se osoba smiri i uravnoteži te postane sposobna za dublje uvide i integraciju osobnosti.

Dr. Bach je smatrao da je Priroda prepuna lijekova koji su u stanju jačati organizam i poticati ga na samoozdravljenje.

Emocionalno zdravlje predstavlja osnovu za uspostavljanje zrelog odnosa prema sebi, obitelji, prijateljima, ljubavnim odnosima i poslovnim suradnicima.

(1stpetnaturals.com)

Tko je bio dr. Edward Bach?

Još kao dječak Edward Bach je odlučio postati liječnikom, jer je svako oboljelo biće u njemu izazivalo suosjećanje i želju da pomogne. Studirao je medicinu na University College Hospital, London i dobio diplomu za Public Health na Cambridgu. Bio je kućni kirurg i medicinski službenik za nezgode i nesreće u University College Hospital. Radio je i u National Temperance Hospital te u preko 20 godina uspješne prakse u Londonu stekao zavidnu reputaciju kao bakteriolog. Nakon dugogodišnjeg istraživanja u području imunologije, razvio je interes za homeopatiju i pridružio se laboratorijima na Royal London Homoeopathic Hospital in 1919, gdje je razvio sedam bakterijskih nosoda. Unatoč uspješnosti u radu sa ortodoksnom medicinom, osjećao se razočarano zbog načina na koji su liječnici očekivali da se koncentrira na bolesti i da ignorira ljude koji su bolovali od njih, pa se okrenuo alternativnim terapijama. Vjerovao je da je bolest rezultat neravnoteže tijela i uma. Progonila ga je misao da mora postojati jednostavan, neškodljiv tretman koji omoućuje bolesniku da uspostavi mir uma i pruži mu nadu u izlječenje.

Smatrao je da bi takve lijekove mogao pronaći među biljem naše Majke Prirode, zbog čega napušta profesionalan i unosan posao te odlazi živjeti na selo, gdje se dao u istraživanje cvijeća i bilja.

Prigodom svojih opsežnih istraživanja na području imunologije, holističke medicine i homeopatije otkrio je da postoje određene biljke čiji cvjetovi imaju posebna obilježja – imaju energijsku snagu koja može pozitivno utjecati na negativno raspoloženje i psihičko opterećenje čovjeka.

U narednih 7 godina izdvojio je 38 divljih cvjetova, koji prema njemu, djeluju na mnoga negativna stanja i raspoloženja od kojih pati čovječanstvo.

U radu sa bolesnicima uočio je 7 različitih tipova osobnosti koji su pokazali karakteristične tendencije u izražavanju fizičkih simptoma, koji oslikavaju specifične mentalno/emocionalne temperamente, koji su rezultat disbalansa u razmišljanju, ponašanju i življenju.

Kako odabrati Bachove kapi?

holisticmedium.com

Kombinacija Bachovi cvjetnih kapi može sadržavati od 3 do 5 pažljivo odabranih remedija (kapi), čija je uloga pročistiti emocionalno/mentalni sklop, ukloniti blokade i vratiti osobu u stanje zdravlja i ravnoteže. Kapi možete odabrati i sami, iako je uvijek bolje da vam pri tome pomogne stručna osoba na temelju analize, svojeg iskustva i objektivnog sagledavanja problema.

Kapi za prvu pomoć (tzv. “Rescue remedy”) su najpopularnije od svih Bachovih kapi. To je koncentrat od 5 cvjetova koji na značajan način pomaže kao prva pomoć u slučajevima šoka, panike, prekomjernog stresa, straha, očajavanja i drugih hitnih situacija.

Popis svih kapi sa kratkim opisom možete vidjeti ovdje:http://nebeska-harmonija.hr/l/bachova-cvjetna-terapija

Koliko je metoda popularna na zapadu?

Diljem svijeta, posebice u Austriji i Njemačkoj mnogi liječnici, psihoterapeuti, psihijatri, stomatolozi i veterinari u svoju radnu praksu uvrstili su i ovaj oblik terapije.

Razni liječnici i naučnici nastavili su rad dr. Bacha i otkrili još mnogo važnih esencija. Danas se energijske vibracije mogu mjeriti, a gustoća vibracija se može pojačati.

Bachovi cvjetni preparati na vrlo sličan način djeluju poput homeopatskih preparata, baš kao i poput biorezonantne terapije, jer spadaju u energo-vibracijsko-informacijsku medicinu. Raspon djelovanja vibracija među terapijama se razlikuje.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44790