Centar Zdravlja Harmonija - Poreč

Centar Zdravlja Harmonija - Poreč

Psihoneuroimunologija

Povezanost imunološkog, endokrinog i živčanog sustava

Metode za reduciranje stresa

Što je psihoneuroimunologija?

    Psihoneuroimunologija je nova disciplina koja se bavi proučavanjem

 humoralnog djelovanja stresa, a posebna pozornost je posvećena sustavu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Fizički i psihički integritet organizma temelji se na održavanju dinamičke ravnoteže, homeostaze, djelovanjem složenog zbira reakcija živčanog, endokrinog i imunosustava. Stanje narušene homeostaze nazivamo stresom, a podražaj koji je izazvao stres – stresorom. Stresori mogu biti vanjski ili unutarnji, fizički ili psihološki.

·      Vanjski stresori obično su fizički (napor, toplina, hladnoća, trauma, kirurški zahvat);

·      Unutarnji stresori mogu biti psihološki (strah, tjeskoba, nesigurnost, razočaranje, snažno veselje), socijalni (poniženje, rastava, njegovanje bliskih srodnika pogođenih teškim/neizlječivim bolestima, gubitak zaposlenja);

·      Fiziološki stresori (upala, bolest).

Reakcije na stres, koliko god bile zahtjevne zbog povišene aktivnosti više sustava organizma, u biti su korisne i poželjne jer omogućavaju ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže. Međutim, ako su stresne reakcije učestale ili dugotrajne, predstavljaju opterećenje za organizam. Ukoliko se organizam ne uspije oduprijeti i vratiti homeostazu, dolazi u stanje distresa koje može organizam učiniti podložnim bolestima.

Autonomni živčani sustav i endokrini sustav imaju najveću ulogu u djelovanju stresa. Oba sustava su vrlo blisko povezana sa korom mozga, odnosno djelom mozga gdje svjesno doživljavamo emotivnu uzbuđenost u uvjetima stresa.

Znanstvena istraživanja Tijelo-uma

   Pionir na području istraživanja povezanosti uma i tijela – psihoneuroimunologije, je znanstvenica Dr Candace Pert, profesor-istraživač iz Georgetown Medical center u Washingtonu. Dr Pert je u svojim istraživanjima uspjela naći uvjerljive odgovore na pitanja o povezanosti emocija i zdravlja/bolesti, što je opisala u svojoj knjizi Molekule emocija – znanost iza uma i tijela. Dr Pert je kao rezultat svojih istraživanja prestala govoriti o tijelu i umu kao odvojenim cjelinama i uvela novi pojam – Bodymind – Tjeloum.

Istraživanja Milesa Herkenhama, Candace Pert i brojnih drugih istraživača pokazuju da peptidi i ostale informacijske supstance biokemikalije emocija – tijelojeste nesvjesni um. Iz čega proizlazi da moždani sustav sliči endokrinom sustavu. Ranije se smatralo se da su sva zbivanja u našem tijelu/psihi pod nadzorom moždanih funkcija, koje su određene sinaptičkim vezama između bilijuna neurona. Sinapse su oblikovale mreže i definirale neuralne spojeve za koje se smatralo da određuju svaki aspekt percepcije, integracije i ponašanja. No, znanstvena istraživanja pokazuju da najveći dio informacija koje kruže u mozgu ne reguliraju sinaptičke veze između moždanih stanica, već specifičnost receptora – sposobnost receptora da se veže samo sa jednim ligandom! Zapravo se manje od 2% neuralne komunikacija zaista odvija na sinapsi. Peptidi cirkuliraju tijelom pronalazeći svoje ciljne receptore u područjima koja su mnogo udaljenija nego što se ikada ranije smatralo.

Frances Schmitt uvodi naziv ”informacijske supstance” kako bi opisao niz transmitera, peptida, hormona i proteinskih liganada koji putuju kroz ekstracelularne fluide kako bi došli do svojih specifičnih ciljnih receptora. Neuropeptide se ne nalazi samo među redovima nervnih ganglija na svakoj strani kralježnice, već i u samim organima. Nove skupine neuronalnih staničnih tijela koja sadrže peptide, u mozgu nazvane NUCLEI, su izvori najvećeg dijela povezivanja mozak-tijelo i tijelo-mozak.

Potisnute traume uzrokovane opterećujućim emocijama mogu se pohranjivati u raznim dijelovima tijela, utječući na našu sposobnost da osjećamo taj dio ili čak na pokretljivost. Postoji gotovo beskonačan broj putova za naš nesvjesni um da stupi u dodir i modificira funkcioniranje tijela. S aspekta fiziologije emocije možemo smatrati kemijskim ligandima koji se vezuju uz receptore u tijelu. Emocije djeluju kao unutarnji ligandi i re-aktiviraju sjećanja na ista stanja kakva smo već doživjeli. Neuropeptidi i njihovi receptori su biokemikalije mozga. Emocije su informacijski sadržaj koji se razmjenjuju putem psihosomatske mreže sa mnogim sustavima, organima i stanicama uključenim u proces. Emocije kao informacija putuju između dvije razine uma i tijela – kao peptidi i njihovi receptori na fizičkoj razini, te kao osjećaji koje nazivamo emocije na nematerijalnoj razini.

Koje su efikasne terapijske metode za jačanje psihoimuniteta?

    Metode za jačanje psihoimuniteta su sve metode čiji je cilj smanjenje stresa. Znanstvenici tvrde da su najkorisnije metode relaksacije i mnogo svakodnevnog smijeha!

Znanstvena istraživanja dokazuju da je smijeh učinkovit lijek. Terapija smijehom je vrlo snažan i jednostavan proces kojim se osoba oslobađa nakupljenoga stresa i poboljšava zdravlje. Neka istraživanja tvrde da svakodnevni smijeh produžuje život za čak 7 godina!

Terapeutski učinci smijeha na psihoimunitet su sljedeći:

·      Smijeh utječe na pozitivno mišljenje i stav;

·      Smijeh smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao odgovor na stres;

·      Tijekom smijanja imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol;

·      Smijeh umanjuje napetost;

·      Smijeh povoljno utječe na apetit i spavanje;

·      Smijeh smanjuje potrebne doze analgetika i trajanje boravka u bolnici za čak 50 posto kod svih bolesnika, posebice djece. (Zbog terapeutskog učinka smijeha, ‘klaunovi doktori’ žele biti posrednici između djeteta i osoblja u bolnici.);

·      Smijeh stvara pozitivne fiziološke promjene u tijelu;

·      Za dugotrajnog smijeha povećava se frekvencija srca, produbljuje se disanje;

·      Tijekom smijanja aktiviraju se brojne mišićne skupine – trbušni mišići, međurebreni, pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa;

·      Smijanjem trošimo energiju – u nekoliko minuta smijeha trošimo isto toliko energije kao i za 15-minutne vožnje na sobnom biciklu;

·      Postoje tvrdnje da je šest minuta glasnog smijeha na dan prijeko potrebna duševna higijena.

Smijeh kao terapija koristi se već više od trideset godina. Začetnik terapije smijehom je američki liječnik Patch Adams, koji se proslavio otvorivši 1972. godine u Zapadnoj Virginiji bolnicu u kojoj je bolesnu djecu uveseljavao svojim šalama, vjerujući u ljekovitost smijeha. Njegov život nadahnuo je film Patcha Adams s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi.

Danas postoje brojne metode za jačanje (psiho)imuniteta. Mi koristimo neke od njih. Više o njima možete pogledati ovdje:

1.   Theta iscjeljivanje – http://holistic-cures.eu/theta-iscjeljivanje

2.   Meditacija – http://holistic-cures.eu/meditacija

3.   Prirodne metode – http://holistic-cures.eu/prirodne-metode

4.   Biorezonantna terapija – http://holistic-cures.eu/biorezonanca 

Za sve dodatne informacije i upite slobodno se obratite na e-maila conny.peto.denes@gmail.com , gdje obavezno navedite:

• Ime i prezime,
• Datum, vrijeme i mjesto rođenja,
• Mjesto stanovanja,
• Kontakt mobitel (ili telefon) ili e-mail adresu,
• Kratki opis problema.

Theta iscjeljivanje ili Theta Healing

Što je Theta iscjeljivanje ™?

  

Theta Healing ™ ili Theta iscljeljivanje je oblik energetsko-duhovnog iscjeljivanja, koji se koristi theta moždanim valovima (4-7hertza). Ti valovi stvaraju duboko opušteno stanje, u kojem možemo djelovati ispod razine svjesnog uma. O theta moždanim valovima možemo govoriti kao o podsvijesti, jer oni vladaju dijelom našeg uma koji je smješten između svjesnog i nesvjesnog. Oni sadržavaju naše uspomene i osjećaje, te vladaju našim stavovima, vjerovanjima i ponašanjem.

Putem theta iscjeljivanja moguće je:

-         pronaći nefunkcionalna vjerovanja i osjećaje koji nas blokiraju, usporavaju i ograničavaju,

-         očistiti auru od negativnih energija,

-         iscijeliti slomljeno srce nakon neuspjelog ljubavnog, prijateljskog ili drugog odnosa,

-         iscijeliti se od se šokova, trauma, strahova, noćnih mora,

-         vratiti energiju tijelu,

-         povratiti izgubljene fragmente duše,

-         iscijeliti fetalna sjećanja i traumu rođenja,

-         napraviti DNK aktivaciju,

-         iscijeliti se od ovisnosti i loših navika,

-         promijeniti duboko ukorijenjene obrasce ponašanja,

-         napraviti regulaciju neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina,

-         povećati motivaciju, inspiraciju i kreativnost,

-         povećati samopoštovanje, samopouzdanje i općeniti boljitak,

-         uravnotežiti ego,

-         pojačati psiho-imunitet,

-         privući srodne duše i ljude koji nas razumiju i podupiru,

-         i još mnogo toga… 

Kako izgleda Theta healing seansa sa Conny?

   Traje 60 minuta. Sastoji se od razgovora, tijekom kojeg Conny pomaže klijentici/u da izrazi osjećaje, da osvijesti svoja vjerovanja i obrasce razmišljanja, te od intuitivnog očitovanja. Nakon toga slijedi energetski tretman, putem kojeg iscjeliteljica iscjeljuje i pomaže u transformaciji klijentičinih/ovih sustava nefunkcionalnih vjerovanja i emocija, energetskih blokada u podsvijesti i eventualnih uzroka bolesti.

Tretman se radi osobno ili putem skypa.

Prijave se vrše putem e-maila conny.peto.denes@gmail.com , gdje obavezno navedite:

• Ime i prezime,
• Datum, vrijeme i mjesto rođenja,
• Mjesto stanovanja,
• Kontakt mobitel (ili telefon) ili e-mail adresu,
• Kratki opis problema.

Koje su dobrobiti Theta iscjeljivanja?

   Budući da je Theta iscjeljivanje zasnovano na bezuvjetnoj božanskoj Ljubavi kroz usmjerenu molitvu, njegove dobrobiti su višestruke na tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini.

-          Na tjelesnoj razini mnoge bolesti nestaju uklanjanjem negativnih Programa po kojima živimo. S obzirom da Theta iscjeljivanje dopire do samog uzroka problema, iscjeljenja znaju biti uspješna.

-          Na emocionalnoj razini, uz pomoć Rada na osjećajima postajemo stabilniji, snažniji i osjećamo se integriranije.

-          Na metalnoj razini postajemo jasniji, bistriji i razvija nam se sposobnost jasnog razlučivanja.

-          Na duhovnoj razini sve nam se više razvijaju duhovne sposobnosti i intuicija.

Kroz Theta iscjeljivanje lakše preuzimamo odgovornost za vlastiti život i prestajemo druge kriviti za naše bolesti i okolnosti u kojima se nalazimo.

Reguliranjem serotonina, noradrenalina i dopamina mi unapređujemo cjelokupno naše duhovno, mentalno, emocionalno i tjelesno zdravlje. Regulacijom transmitera ili neurokemijskih spojeva i pronalaženjem programa na kojima se ovisnost zasniva pripomažemo iscjeljenju od ovisnosti, posebice alkohola i cigareta.

Predstavlja li cigareta nadomjestak za ljubav i pažnju? Piju li ljudi zbog povrijeđenosti ili im piće predstavlja sigurnost i utjehu?

Kakav je to osjećaj biti u stanju ljubavi, sreće, radosti, veselja, poletnosti, pun energije, inspiracije i kreativnosti?

Kako biti ispunjeni, samorealizirani, uspješni, u blagostanju? Kako privući u svoj život srodne duše i ljude koji nas razumiju i podržavaju?

Sve su to dobrobiti koje iskušavamo kroz Theta iscjeljivanje…

Što su to sustavi vjerovanja?

Naš mozak funkcionira poput ”biološkog super kompjutera” – dolazi do informacija i odgovara na njih. Kako ćemo mi reagirati na iskustvo ovisi o informaciji iz naše podsvijesti koja je dana umu, i o tome kako se ona prima i tumači. Kada tijelo, um ili duša prihvate vjerovanje kao stvarno, ono postaje Program.

1. Osnovni nivo – nivo osnovnog vjerovanja pohranjen je kao energija u neuronima u prednjem dijelu mozga. To su vjerovanja koja smo usvojili i prihvatili od trenutka začeća, pa sve do sada. Ova vjerovanja grdimo u svakom trenutku našeg postojanja ovdje i sada, u ovom prostoru i vremenu, te na ovom nivou imamo dar slobodne volje kroz koji postižemo kontrolu nad svojom sudbinom. Možemo odabrati biti kreatori naših iskustava, umjesto lutkice na koncu, čije konce povlači sudbina.

2. Genetski nivo – sadrži programe naslijeđene od naših predaka ili nadodane genima u ovom životu. Ovaj nivo se nalazi u središtu mozga, unutar epifize kao energija u morfogenetskom polju oko glavne stanice, oko fizičke DNK. To polje znanja govori mehanici DNK što će činiti.

3. Povijesni nivo – se bavi sjećanjima iz prošlih života, dubokim genetskim osjećajima i iskustvima grupne svijesti koja smo donijeli u sadašnjost. Ta sjećanja pohranjena su u polju aure iznad glave i ramena osobe. Na ovom nivou nalaze se otvori u grupnu svijest i astralni nivo.
Fragmenti duše koje smo ostavili za sobom, izgubili ili preuzeli od drugih osoba, čuvaju se na ovom nivou.

Vianna kaže: – ”Postoje tri posebne molekule koje nosimo sa sobom iz života u život. Kad duh uđe u tijelo, te tri molekule smještaju se u tri različita dijela fizičkog tijela. Jedna molekula nalazi se u pinealnoj žlijezdi u mozgu, druga je u srcu, a treća je smještena u korijenu kralježnice. Kada se Kundalini počinje buditi tada se aktiviraju i te tri molekule, a sa njima i prošla sjećanja. Rečeno je da se sjećanja prenose u podsvjesni um i u genetsko ili morfogenetsko polje, ali postoje neke uspomene za koje je teško odrediti odakle točno potječu. One se zovu sjećanja iz prošlog života. Ovaj nivo se naziva povijesnim, jer to mogu biti duboka genetska sjećanja, sjećanja na ljude koje smo vidjeli, ljude s kojima smo bili u izravnom kontaktu ili su to pak sjećanja na druga vremena i mjesta. ”

4. Nivo duše – predstavlja ”Sve što osoba Jest”. Programi koji postoje na nivou duše su vrlo duboki i moćni, i njih povlačimo iz cjelovitosti osobe, počevši od područja srca prema van.
Ljudska duša je veličanstvena. Ona je dio Stvoritelja (Boga), i savršena je sama po sebi. Ona ne predstavlja našu osobnost, ona nije naš ego, osjećaji, misli. Duša je neosobna, a ipak razumije naše osobne osjećaje, misli i uvide. Iako je duša savršena sama po sebi, ona može evoluirati. No, međutim, njezina evolucija ne sastoji se u promjeni nje same, jer je ona vječna i nepromjenjiva. Njezina evolucija sastoji se u tome da svaka osobnost u koju se obuče bude potpuno svjesna duše.

Više o Theta iscjeljivanju možete saznati na službenim Theta healing stranicama za Hrvatsku:

http://www.thetahealingcroatia.com

http://www.thetahealinginstituteofknowledge.com

http://www.thetahealing.com

Transpersonalna psihoterapija

   Transpersonalnu psihoterapiju opisuje bilo koji oblik savjetovanja ili psihoterapije koji stavlja naglasak na transpersonalno, transcedentne ili duhovne aspekte ljudskih iskustava. Transpersonalna psihoterapija se često promatra kao pratilac drugim školama psihologije što uključuje psihoanalizu, biheviorizam i humanističku psihologiju.  

   Transpersonalni psihoterapeutski fokus uključuje duhovni samorazvoj, vrhunska iskustva, mistična iskustva, sustavni trans i druga metafizička iskustva življenja.  Krajnji cilj transpersonalne psihoterapije nije samo ublažavanje patnje, već integracija tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog aspekta dobrobiti. Ono uključuje istraživanje i fokus na klijentov potencijal i razvoj unutarnjih resursa i kreativnosti.  

   Transpersonalni psiholog/psihoterapeut pokušava integrirati drevnu mudrost sa modernom zapadnjačkom psihologijom i prevesti duhovne principe na znanstveni suvremeni jezik.  Transpersonalna psihologija bavi se širokim spektrom ljudskog psiho-spiritualnog razvoja – od naših najdubljih rana i potreba, preko egzistencijalne krize ljudskog postojanja, do najvišeg transcendentalnog kapaciteta naše svijesti. 

Ona uključuje, vrednuje i integrira sljedeće:

·         psihološko i duhovno,

·         mentalno zdravlje i patnju,

·         uobičajena i neuobičajena stanja svijesti,

·         modernu zapadnjačku perspektivu, istočnjačku perspektivu, postmoderne uvide, svjetonazore autohtonih tradicija, analitički intelekt, direktno iskustvo i kontemplativan način spoznaje. 

   Transpersonalna psihologija poboljšava proučavanje um-tijelo relacije, duhovnosti, svijesti ljudske transformacije. Tri su ključna područja koja se upotrebljavaju u transpersonalnoj psihoterapiji: kombinacija holističke psihologije i prirodne medicine, transformativna psihologije i ego-transcendirajuća psihologija. Transpersonalna psihologija upotrebljava pozitivne utjecaje, radije nego da se bavi bolesnom ljudskom psihom, kao model za realizaciju ljudskog potencijala.   Sveci, umjetnici, proroci i heroji se proučavaju kao utjelovljenja prave prirode naše ljudske psihe. Ova tehnika ohrabruje osobu da pogleda u svoje unutarnje sposobnosti i vidi sebe kao u procesu ostvarenja stanja  koji su postignuti kod gore navedenih modela. 

   Transpersonalna perspektiva psihoterapije pokušava vidjeti sve simptome kao dio cijele slike ''energije u pokretu'' pokušavajući napraviti poveznicu između onoga što mislimo da jesmo i onoga što uistinu jesmo…definirano po orijentaciji i opsegu radije nego kao skup određenih tehnika i metoda.

Integracija objedinjuje:

·         uspomene sadržane u DNK tijela pohranjene nesvjesno,

·         učinke doživljaja iz maternice i ranog djetinjstva,

·         proučavanje kako ljudi procesiraju i asimiliraju informacije,

·         ponašanja kao rezultat svjesnog i nesvjesnog djelovanja,

·         individualno kompulzivno putovanje prema samoaktualizaciji ili većoj cjelovitosti.

   Transpersonalna terapija, psihoterapija i savjetovanje djeloju prema razvoju cjelovite životne vještine (integrirane u svakodnevni život) gdje se pojedinac budi iz ograničenog osobnog identiteta na prošireno univerzalno znanje o sebi.

Taj proces kombinira buđenje osobne svijesti i intuicije (neracionalno znanje) sa tjelesnom sposobnošću samoiscjeljenja kroz suosjećajnu samo-podršku. 

Pravci u psihologiji

Podjela grana (ili ”sila”) psihologije prema Abrahamu Maslowu:

 1.  bihevioralna i kognitivna psihologija – usmjerena je na otkrivanje psihičkih procesa koji se nalaze u osnovi ponašanja. Ona se razvila kao akademska znanost početkom 20. stoljeća, a utemeljena je na radovima Ivana Pavlov-a, John B. Watson-a i B.F. Skinner-a, te kasnije Ulrica Neisser-a i Donalda Broadbent-a.

2.  psihodinamična i psihoanalitična psihologija – proizašla je iz istraživačkog rada Sigmuda Freuda, te se razvila daljnjim radom C. G. Jung-a, Fromm-a, Erikson-a, Adler-a, Renk-a i dr. značajnih psihologa. Ova grana najviše se bavi proučavanjem psihopatologije.

3.  humanistička i egzistencijalna psihologija – utemeljena je na radu Abraham Maslow-a, Carl Rogers-a i Rollo May-a, te filozofskim razmišljanjima Martin Heideger-a, Biswanger-a i Kierkegarrd-a, a inspirirana daljnjim radom Roberta Assagioli-a, Wilhelm Reich-a, Antony Sutich-a, Paul Tillich-a i dr. značajnih psihologa; a bavi se pojmovima poput samoaktualizacije, ljubavi, kreativnosti, ljudskim motivima, potrebama i vrijednostima.

4.  transpersonalna psihologija – razvila se potkraj 1960-ih godina. Utemeljena je na spoznajama Williama Jamesa, Junga, Freuda, Abrahama Maslowa, Kena Wilbera i raznih drugih značajnih psihologa. Radi se o sofisticiranom modelu prikaza evolucije svijesti, koji integrira psihologije i filozofije Zapada i Istoka, od drevnih vremena sve do danas, od znanosti do duhovnosti. Za razliku od ostalih grana psihologije, koje su usmjerene na terapiju simptoma, ovdje se pozornost teži preusmjeriti na cjelovit rast osobe, samorazvoj i ekspanziju svijesti.

Abraham Maslow je smatrao da su biheviorizam i psihoanaliza previše limitirani da bi pružili bazu za kompletnu psihologiju ljudske prirode.

Prva sila psihologije pokušavala je reducirati kompleksnost ljudske prirode na jednostavne principe kondicioniranja, međutim, bila je bezuspješna kada su u pitanju aspekti poput ljubavi, svjesnosti i osobne vrijednosti.

Druga sila uglavnom se bavi proučavanjem psihopatologije. Prema Sigmundu Freudu nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjstva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su primjerice neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tjedno bi se tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odrasloj dobi mogli svladati.

Najveći nedostatak ovog pristupa je što klasično psihoanalitičko liječenje traje godinama.

Treća sila, koja se najviše bavila samoaktualizacijom, također je doživjela ograničenja, na koja je Maslow 1968. godine upozorio. U svojim daljnjim istraživanjima on je otkrio mogućnosti koje nadilaze samoaktualizaciju. U trenucima kada osoba doživljava vrhunska iskustva (peak experiences), poimanje sebe (selfa) se rasplinjuje u svjesnost većeg i šireg jedinstva sa svime što jest. I upravo to područje je područje kojim se bavi transpersonalna psihologija, te ju je stoga Maslow nazvao ”četvrtom silom” psihologije.

Pred kraj svojeg života, Maslow je nadodao, na vrh svoje ljestvice, i šestu potrebu – Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom), koja predstavlja temelj kojim se bavi transpersonalna psihologija.