Što to znači voljeti i biti voljen/a?

Zdravlje, 12.05.2014. (09:36) Autor: Conny Petö Đeneš

Gotovo sva velika duhovna učenja govore o dva temeljna stanja svijesti, ljubavi i strahu, iz kojih proizlaze sva osjećanja. Iz ljubavi proizlaze radost, sreća, veselje, želja za davanjem, empatija i sl., a iz straha ljutnja, mržnja, ljubomora, tuga, potištenost, ovisnost, vezanost itd. Ako smo u strahu, tada nismo u ljubavi. A ako smo u ljubavi, tada ne možemo biti u strahu.

Ako se želite osloboditi straha, postanite Ljubav!

Ljubav je nemoguće definirati i smjestiti u neki kalup, jer njezini izrazi su bezbrojni. Radi lakšeg poimanja, iako se nju ne može umom shvatiti, mogla bih reći da je ljubav stanje svijesti. Ona nije osjećaj, emocija, niti sam proces voljenja, niti odnos između dvoje ili više ljudi, to je nutarnje stanje, neovisno o vanjskim subjektima (ili objektima), u kojem se nalazimo ili ne nalazimo. Ljubav jednostavno Jeste. Neovisna je o drugim bićima i njihovim postupcima. Mi smo prožeti Njome.

''Jedino čega se nikada ne možemo zasititi,
ni u primanju ni u davanju, jest ljubav.''
-HENRY MILLER

Voljeti sebe

Mnogi ljudi smatraju da voljeti sebe znači biti sebičan. Međutim, ovdje se ne radi o egoizmu, narcizmu i zanemarivanju tuđih potreba, već o samosvijesti i zauzimanju za sebe. Da bi čovjek bio sposoban bezuvjetno dijeliti (davati) ljubav, mora prvo naučiti voljeti sebe. Ako ne volimo sebe, ako smatramo da nismo vrijedni ljubavi, nećemo znati kako voljeti druge i nećemo biti sposobni primati ljubav. Havajci smatraju da je važno voljeti sebe, naučiti se razumijevanju i prihvaćanju, te da se nakon toga pojavljuje davanje kojim se ljubav spontano poziva u život. Kažu: -"Razumijevanje nam je potrebno da bi mogli nadvladati strah od nepoznatog, koji prethodi prihvaćanju. Prihvaćanje nikako nije ravnodušnost (pasivnost), već otvaranje vrata naših srca i pozivanje ljubavi unutra. Kada jednom ljubav uđe, bezuvjetno davanje sebe stupa na snagu i život postaje blagoslov."

Zrelost u ljubavi

Mir i sreću u ljubavi pronalazimo kada se oslobodimo uvjeta koje postavljamo ljubavi koju gajimo jedni za druge. Vrlo često našim najbližima postavljamo najteže uvjete. Ti uvjeti dolaze zbog straha od napuštenosti, osjećaja neželjenosti i usamljenosti te otežavaju odnose sa voljenim osobama. No, kada jednom svoje srce ispunimo svjetlom ljubavi, mrak straha zauvijek nestaje.

Mnogi od nas žele bezuvjetnu ljubav, koja će postojati zbog toga što mi jesmo, a ne zbog onoga što činimo ili ne činimo, zbog toga što dajemo ili što posjedujemo.

Nezrela ljubav slijedi načelo: "Volim jer sam voljena".
Zrela ljubav slijedi načelo: "Voljena sam jer volim".
Nezrela ljubav kaže: "Volim te jer si mi potrebna."
Zrela ljubav kaže: "Potrebna si mi, jer te volim''
-ERICH FROMM

Svi želimo biti voljeni, samo mnogi ne shvaćaju da je tajna u davanju. Kada dajemo - ispunjeni smo, sretni, i ništa nam ne treba. Ako mjerimo ljubav koju smo primili, nikad se nećemo osjećati voljenima. Umjesto toga, osjećat ćemo se zakinutima, jer čin mjerenja nije čin ljubavi. Kad se osjećamo nevoljenima, to nije zato što ne primamo ljubav, već zato jer ju uskraćujemo.

Predodžbe o ljubavi - očekivanja

Još su jedna od velikih prepreka u ljubavi predodžbe o njoj. ''Ako se osoba ne uklapa u moju predodžbu, znači da me ne voli.'' Ako očekujemo ljubav na određeni način, možemo je čekati cijeloga života i nikada je ne dočekati. Ona se obično pojavljuje u oblicima koje najmanje očekujemo. Pitanje koje si trebate postaviti: -''Koliko ste spremni prihvatiti ljubav onakvom kakva vam dođe, bez potrebe da je mijenjate ili stavljate u kalup svojih potreba i želja?"

Ljubav nije uzimanje, niti trgovina: ja tebi ovo, a ti meni ono; Ona je nesebično davanje.

Što znači voljeti?

Ljudi danas svašta nazivaju ljubavlju, ponajviše sviđanja i ne sviđanja, pa kažu volim ovo ili ono, zato jer mi se sviđa, jer je ugodno. No, to nije ljubav.

Niti je zaljubljenost ljubav, iako se iz nje može roditi (što je danas, nažalost, rijetkost).

Zaljubljenost je odnos koji se također svodi na sviđanje i ne sviđanje, te na seksualnu privlačnost koja je uglavnom prolazna.

Svi smo mi tražitelji ljubavi i sve što u životu činimo, činimo zbog nje; od nje ne možemo pobjeći, niti prestati voljeti – to je nemoguće.

Osho Rajneesh kaže da mnogi pate zato jer žele biti voljeni, ali ne znaju kako da vole.

Od malih nogu su nas naučili da tražimo ljubav, ali ne i da ju dajemo. Ne donosi zadovoljenje ono što nam drugi daju, već ono što mi dajemo drugima.

Kada tražimo i očekujemo, prosjaci smo. Kada dajemo, bogati smo.

A kad se spoje dva prosjaka koji jedan od drugoga trebaju nešto što im je potrebno da bi bili manje usamljeni, njihova potreba se umnogostručuje, pa tako dolazi do frustracije, gnjevnosti, razočaranosti, još veće usamljenosti te do velikog broja razvoda brakova ili drugih vrsta ljubavnih zajednica. A ako dva prosjaka još imaju i djecu, nastaje cijela družina prosjaka koji mole za ljubav, a nitko nema ništa da dâ…. I svi se osjećaju prevarenima, izigranima, a zapravo nitko nikoga ne vara, budući ništa nije dobio, pa ništa ne može ni dati. Onaj tko je prazan, tko ništa nema, taj ništa ne može ni podijeliti, a problem nastaje zbog toga što svi od drugoga očekuju popunjavanje praznine, što je nemoguće.

Punina ne dolazi od drugih ljudi, ona se nalazi u nama samima, samo moramo zaroniti duboko u sebe da bismo je pronašli. Moramo utišati svoj um, emocije, osjećanja da bi stigli do mjesta gdje prestaje sve osim tišine. Udaljenost od glave do srca iznosi svega 20-ak centimetara. Da bismo pronašli dom prave Ljubavi, moramo pronaći srce.

Najzabavnija mi je oduvijek bila izreka: ''Mislim da volim.'' :-)))) No, čim se misli, to nema veze s Ljubavlju. Ljubav ne misli, Ona Jeste.

Svi ljudi tragaju za ''pravom'' Ljubavi, no uglavnom je traže umom, pa su zato nesretni.

Pogrešan instrument!

To je kao da koristimo oči za slušanje glazbe, pa se onda iznerviramo što ne čujemo. A baš kao što uši nisu za gledanje, ni oči nisu za slušanje, ni um nije za voljenje!

Srce jednostavno voli, bezuvjetno, bez otrova mržnje, ljubomore ili zavisti. Srce ne kaže: Ja volim ako….., niti ono razmišlja…

No, ljubav koja dolazi iz uma uvijek, baš uvijek, donosi razočaranje i s vremenom se ljudi iz straha od povrijeđenosti zatvaraju i stvaraju debeli zid oko sebe, te na taj način propuštaju svu radost življenja; život sam.

Smatram da je prijateljstvo, u današnje vrijeme, najčišći oblik ljubavi, jer u njemu nema zahtjeva, uvjeta. Tu čovjek jednostavno uživa u davanju. On i dobiva mnogo, ali to je sekundarno i događa se spontano, samo od sebe. Takav oblik ljubavi nije iz potrebe, jer to nije ugovor, nije brak; to dolazi naprosto iz punine koju želimo podijeliti. A davanje je velika radost…

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pogledajte na: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44677

Što je oprost i zbog čega je važno praštati?

Zdravlje, 05.05.2014. (06:00) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (freewallpapersbackgrounds.com)

Oprost je način da zacijele naše boli i rane, način pomoću kojeg otpuštamo negativne emocije i oslobađamo se njihova pritiska, a može biti i način pomoću kojeg se ponovo povezujemo sa drugima i sa sobom.

Oprost nam je svima potreban kako bismo mogli živjeti cjelovite živote. Osjećaji poput mržnje, krivnje, ljutnje i zamjeranja troše jako puno naše životne energije.

Oprostiti ne znači: "-Da, uredu je to što si napravila/o.", ne znači: -"Prihvaćam tvoj postupak.". Oprostiti znači: -"Spremna/an sam otpustiti iz sebe svu mržnju, ljutnju, zamjeranje i osjećaj krivnje.

Opraštamo osobi (ili sebi), ali to ne znači da se slažemo sa postupkom i da kažemo: -"Ok, uredu je to što si napravila/o" ili "Prihvaćam tvoje postupke", NE – kažemo: -"Nije uredu to što si napravila/o, ali ja se više ne želim ljutiti na tebe, ne želim zamjerati i mrziti". Ali opet, to ne znači: -"Sada je sve ok, ja sam ti oprostila/o, a ti dalje čini po svom, pa ako me opet povrijediš, ja ću ti opet oprostiti." NE – mi ne možemo mijenjati druge ljude, samo sebe i svoje doživljaje. Ako se osoba koja nas je povrijedila kaje i uviđa svoju pogrešku, uviđa svoj postupak, tada sa našim praštanjem dvostruko djelujemo – otpuštamo iz sebe negativna osjećanja i oslobađamo krivnje osobu koja nas je povrijedila. No, ako osoba, koja nas je povrijedila, dalje nastavi postupati po svom, moramo naći načina da se zaštitimo i udaljimo od te osobe. U tom slučaju praštanje je jednostrano, jer sve što možemo učiniti jest otpustiti negativne osjećaje iz sebe.

Što znači oprostiti?

Oprostiti ne znači dozvoliti drugima da nas gaze. Ne praštamo ponašanje, već praštamo toj osobi. Opraštanje se događa u nama, ne izvan nas. Oprostiti znači pustiti bol da ode za naše vlastito dobro, kada shvatimo da nepraštanjem kažnjavamo jedino sebe – da sebe osuđujemo na život u boli i nesreći.

Kada oprostimo, sjetimo se da osoba koja nas je povrijedila nije bila u svojem najboljem izdanju te da je ljudski griješiti, da svi mi griješimo.

Kada odlučimo oprostiti, prestajemo drugima suditi i prestajemo vrednovati ljude kao dobre i zle. Ne postoje dobri i loši ljudi, samo dobri i loši postupci…

Svi smo mi više puta bili povrijeđeni i pri tome nismo zaslužili bol, ali smo ipak bili ranjeni. I, ako ćemo biti iskreni, i mi smo više puta druge povrijedili. Problem nije u tome što se bol događa, nego u tome što ne možemo ili nećemo oprostiti. To je bol koja nastavlja boljeti i ona traje sve dok ne oprostimo. Imamo izbor: živjeti život sa praštanjem ili nepraštanjem.

Ako izaberemo ovo drugo, tada kroz život akumuliramo bol, držimo se starih rana, mržnje, zamjerki, ljutnje i uzrujavanja. Održavamo na životu tužne i bolne dijelove naše prošlosti te živimo i hranimo svoje ogorčenje.

Želja za osvetom

Želja za osvetom često puta zna biti kočnica u praštanju. "Oko za oko, zub za zub." – ili drugim riječima rečeno, uzvratiti istom mjerom. To je impuls koji se javi kada smo povrijeđeni. Nažalost, osveta je samo privremeni osjećaj oduška i/ili lažnog zadovoljstva. Nakon toga slijede osjećaji srama i krivnje, zbog toga jer se spuštamo na način ponašanja koji je protivan našim uvjerenjima, za koji znamo da je pogrešan i kakvog smo maloprije zamjerili osobi koja nas je povrijedila.

Nepraštanje nas drži zarobljenima u boli i ogorčenju koje sve više raste. Nepraštanje također može predstavljati i vrstu bijega. Često je lakše kriviti nekog drugog, nego nešto učiniti, promijeniti ili popraviti. Kada je naša pažnja usmjerena na tuđe pogreške, ne moramo gledati u sebe i svoje probleme… Život u bolu čini nas vječnim žrtvama, a nekim ljudima to odgovara, zar ne?

Oprost je put do slobode i preuzimanja odgovornosti za svoj život.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine, te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalan članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44559

Nesanica – problem koji milijunima narušava zdravlje

Zdravlje, 28.04.2014. (06:00) Autor: Conny Petö Đeneš

Nesanica - Ilustracija: happyhomeopathy.co.uk

Nesanica ili lat. insomnia je problem od kojeg pate milijuni ljudi. Nedostatak sna znatno smanjuje kvalitetu življenja te ako je dugotrajna, narušava zdravlje, smanjuje sposobnost koncentracije, racionalnog razmišljanja, dovodi do emocionalne labilnosti i teškoća pri donošenju odluka, demotivira osobu i ubija kreativnost.

Možemo ju podijeliti na: (1) teškoće uspavljivanja, tj. nemogućnost da se zaspi, (2) često buđenje i prekidanje sna i (3) neodmarajuće spavanje – nekvalitetno spavanje koje uzrokuje stalnu pospanost i kronični umor.

Glavni uzroci nesanice su:

1. Emocionalna uzrujanost, depresivnost, brza promjena raspoloženja – emocionalna osjetljivost i nestabilnost.
2. Brige i zabrinutost – pretjerane mentalne aktivnosti i stresovi.
3. Iščekivanje – nekog događaja ili neke osobe.
4. Promjena okoline – odlazak u drugo mjesto.
5. Jedenje navečer poslije 19h – posebice konzumacija slatkiša i pijenje kave.
6. Pretjerana seksualna aktivnost prije spavanja.
7. Tjelesna aktivnost (vježbanje) nakon 20h.
8. Predugo gledanje TV-a ili boravak za kompjuterom nakon 22h.
9. Elektronika u sobi gdje se spava.
10. Kućni ljubimci u krevetu.

Vrste nesanice

1. Prolazna – koja ne traje duže od 1 do 3 noći i ne ponavlja se. Javlja se kao posljedica stresa i trenutnih okolnosti (npr. iščekivanje nekog događaja, pretjerano učenje pred ispit, promjena mjesta boravka ili vremenske zone i sl.)
2. Kratkotrajna – je ona koja traje od 2-3 do 15-20 dana. Javlja se kao posljedica kirurškom zahvata, kod akutne bolesti, smrti ili gubitka bliske osobe, preseljenja u novo mjesto, nakon bilo koje promjene koja se dogodi u životu dok se osoba ne adaptira na novonastalu situaciju.
3. Kronična – nesanica je dugotrajna, narušava zdravlje i svakodnevni život (nemogućnost kvalitetnog obavljanja dnevnih obaveza, dekoncentracija, iritabilnost, brza promjena raspoloženja, depresivnost, demotiviranost, smanjena pažnja, narušeni obiteljski i socijalni odnosi). Ona može trajati mjesecima ili godinama; može biti trajna ili se izmjenjivati sa epizodama dobrog spavanja. Uzrok mogu biti kronična oboljenja, neki lijekovi, psihološki problemi ili dugotrajna izloženost stresu ili stresnoj okolini, partner koji hrče ili priča u snu, glasne ili svjetleće kazaljke sata i sl.

Prirodna rješenja

Prema Ayurvedi postoje 3 stupa zdravlja – dobar i kvalitetan san, zdrava hrana i ispunjavajući (obiteljski, partnerski i socijalni) odnosi. Ayurveda, homeopatija i aromaterapija nude brojna rješenja i pripravke za kvalitetan san. Opis tih rješenja nadilazi mogućnosti ovog teksta, pa slijede samo kratki savjeti:

1. Najbolje vrijeme za odlazak na spavanje je u 22h.
2. Tri sata prije odlaska na spavanje nemojte jesti.
3. Neka vam večera bude laka hrana bez masnoća i slatkiša.
4. Pola sata prije odlaska u krevet popijte šalicu toplog mlijeka (vegani rižinog) pomiješanog sa malo kurkume i đumbira u prahu.
5. Oni koji nisu ljubitelji mlijeka mogu popiti i neki umirujući čaj (ayurveda ima učinkovitih recepata).
6. Ne izvodite tjelesnu aktivnost nakon 20 sati.
7. Dva sata prije spavanja priuštite si toplu kupku od eteričnih ulja lavande pomiješanih sa medom uz svjetlost svijeća i nježnu opuštajuću glazbu.
8. Vrijeme odlaska na spavanje i vrijeme buđenja trebala bi svaki dan biti jednaki.
9. Navečer izbjegavajte boravak na jakom osvjetljenju.
10. Spavaća soba bi trebala biti bez elektronike, posebice kompjutera, TV-a i mobitela; mora, zatim, biti prozračna, čista posteljina prirodnih nježnih mirisa, udoban jastuk i madrac.
11. Ako imate partnera koji hrče, dogovorite se da spavate u odvojenim prostorijama.
12. Izvođenje Yoga vježbi disanja i Mudri za spavanje.
13. Redovita meditacija tijekom dana doprinosi kvalitetnom snu.

Sve savjete opisne u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=44437