Gripa i prehlada – savjeti za brže ozdravljenje na prirodan način

Zdravlje, 01.09.2014. (09:08) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija: (blog.doctoroz.com/topic/flu)

Iako je kalendarski još ljeto, zbog učestalih kiša i promjena vremena zadnjih dana sve više ljudi pati od prehlade. Kako spriječiti ili liječiti prehladu te kako ju razlikovati od gripe?

Gripa i prehlada nisu ista bolest, te se razlikuju po svojim simptomima: 

Simptomi:	Gripa	Prehlada
Početak bolesti	naglo	postupno
Bolovi u mišićima	po cijelom tijelu	nema ih ili ih ima malo i vrlo rijetko
Temperatura	visoka	blago povišena
Grlobolja	rijetko	često
Umor i iscrpljenost	naglašeni	nema ih
Kašalj	suh, vrlo neugodan	blag ili ga nema
Začepljenost nosa	rijetko	uvijek
Kihanje	ponekad	često
Glavobolja	česta, uz malaksalost	vrlo rijetka i kratkotrajna
Komplikacije	često (upala uha, pluća)	rijetko

Prehlada je najučestalija bolest na svijetu i odnosi se na infekcije gornjeg dišnog sustava uzrokovane virusima. Javlja se 1-2 dana nakon izlaganja virusu, traje oko tjedan dana i uglavnom se javlja u kasnim jesenskim i zimskim mjesecima, ili pri promjeni vremena. Prehladama su podložni odrasli i djeca, iako je najčešće oboljenje djece, kod kojih se prehlada javlja u prosjeku 6 – 10 puta godišnje. Prenosi se kašljanjem i kihanjem.

Postoji preko 200 vrsta virusa koji uzrokuju prehlade i uzrokuju blage infekcije, dok neki virusi, poput rinovirusa, u rijetkim slučajevima mogu uzrokovati i teže probleme.

Ilustracija: (idsociety.org/influenza/)

Gripa ili Influenca je teška i zarazna bolest, ponekad i pogibeljna zbog raznih komplikacija. Ona je najčešće uzrokovana virusom influence ili sekundarnim bakterijskim upalama (zajedničkim djelovanjem virusa i bakterija pneumokok, hemofilus, stafilokok). Prenosi se kihanjem, kašljanjem ili govorom, a inkubacija traje od jednog do pet dana. Kod gripe se uglavnom javljaju komplikacije kod respiratornog sustava u obliku upale uha, sinusa i pluća (pneumonija), ali mogu biti zahvaćeni i drugi organski sustavi. Opasna je za ljude sa oslabljenim imunitetom, kronične bolesnike, te starije osobe.

Liječenje gripe i prehlade

Liječenje prehlade je simptomatsko i usmjereno je na: mirovanje, hidraciju (puno tekućine i/ili infuzija), snižavanje temperature, otčepljavanje nosa, smirivanje kašlja, ublažavanje glavobolje. Uzimanje antibiotika je besmisleno i neučinkovito (uz to još narušava crijevnu floru i oslabljuje imunitet), jer su i prehlada i gripa virusne infekcije. Njima je korisno liječiti bakterijske komplikacije kod gnojne upale grla, uha, sinusa i pluća.

HOMEOPATIJA

Homeopatija daje odlične rezultate u otklanjanju simptoma prehlada i gripe.

Vrlo je važno naglasiti da homeopatske pripravke mogu uzimati sve dobne skupine ljudi i djece, te da su bez nuspojava. Postoji niz remedija koje uspješno djeluju već na prvo pojavljivanje simptoma:

Aconitum napellus (jedić, modri klobučar) – pomaže kod iznenadna prehlade izazvane hladnim vjetrom. Ako se odmah uzme može se spriječiti daljnje napredovanje prehlade. Osoba pokazuje simptome anksioznosti, nemira, zimogrožljivosti i jako je žedna. Temperatura je obično bez znojenja, a osoba osjeća suhoću očiju, nosa i usta. Pogoršanje nastupa predvečer i po noći, u toploj sobi, od dima cigareta, glazbe, vjetra ili propuha te dodira. Može osjećati vrtoglavicu pri ustajanju. Poboljšanje osjeća na svježem zraku. Remedija djeluje ako se uzme u prvih 24 do 48 sati.

Arsenicum album (arsenov oksid) - pomaže kod stezanja i pečenja u grudima pri svakom kašljanju; sluz u ustima je oskudna, a ispljuvak pjenast. Iscjedak iz očiju i nosa je vodenast i pekući, iritira lokalnu kožu. Nos je začepljen, kihanje ne donosi olakšanje. Svježi zrak pogoršava simptome. Osoba je zimogrožljiva, anksiozna, nemirna, žedna i pije u malim gutljajima.

Euphrasia officinalis (vidac) - prisutan kiseli, pekući iscjedak iz očiju i neiritirajući, obilan, vodenasti iscjedak iz nosa. Oči su crvene, upaljene i konstatno vodenaste, a trepavice ujutro slijepljene. Može biti prisutan i snažan kašalj sa obilnim ispljuvcima. Pogoršanje navečer, u krevetu, u toploj zatvorenoj prostoriji, pri vlazi u zraku, pri dodiru i svjetlu. Poboljšanje u tami i od kave.

Kalium bichromicum (kalijev bikromat) – koristi se kod obilnog zelenkasto-žućkastog sluzavog iscjedka iz nosa, s prisutnom glavoboljom s prednje strane, posebno između očiju. Osoba jako kiše i oči joj jako suze, a iscjedci iz nosa i očiju su iritirajući. Izraženi su bolovi u malim točkama, koje se mogu prekriti vrhom prsta, te se brzo premještaju s jednog mjesta na drugo. Pogoršanje ujutro, pri ljetnoj toplini, te ako se osoba nedovoljno pokrila preko noći. Osoba se budi po noći između 2 i 4 sata i jako je žedna. Iznenadna pojava i nestanak simptoma.

Mercurius vivus (solubulis – živin crni oksid) - pomaže kod grlobolje, oštrih bolova u grlu i krajnicima te kod prehlada. Osoba kojoj je potrebna ova remedija opisuje se kao "ljudski barometar" zbog promjene temperature – od niske (u jednom trenutku osoba je hladna i smrzava se – ima drhtavicu) do visoke (u trenu je osobi ekstremno vruće, znoji se i baca sve sa sebe). Takvo stanje stalno se izmjenjuje i ponavlja, a pogoršava po noći. Prisutan je i žuto-zeleni iscjedak iz nosa neugodna mirisa. Jezik može biti otečen s tragovima zuba duž ruba.

Nux vomica (otrovni orah) - daje se izrazito razdražljivim osobama sa drhtavicom. Osoba je nestrpljiva, osjetljiva na svjetlost, zvukove, mirise i dodir. Može biti prisutna i mučnina. Nos je začepljen po noći i na otvorenome, a tijekom dana obilno curi. Pogoršanje je ujutro, u toploj prostoriji i jedan sat nakon jela, te od prejedanja, previše slatkog, dima cigareta i alkohola.

Pulsatilla nigricans (uskršnja ruža) - smiruje suhi kašalj i vlažni kašalj s izbacivanjem sluzi. Indiciran je kod osoba koje su plačljive, promjenjivog raspoloženja i žele društvo. Prisutan je neiritirajući žuto-zeleni nazalni iscjedak. Nos se začepi po noći i u toploj prostoriji, oči su vodenaste, a usne ispucale. Osoba nije žedna i osjeća se bolje na svježem zraku.

AROMATERAPIJA

Disanjem u naše tijelo dospijevaju virusi i bakterije, štetne tvari poput otrova iz okoliša, prašine i raznih mikroorganizama. To sve pogoduje bolestima dišnih puteva. Hladan zrak u zimskim mjesecima, vjetar, propuh te klima uređaji također ne idu u prilog zdravlju dišnog sustava. Većinu bolesti i problema dišnih puteva izazivaju virusi, pri čemu klasične terapije uglavnom nisu moguće, stoga je upravo aromaterapija izvrsna metoda u liječenju ovih poteškoća, zbog širokog spektra djelotvornih eteričnih ulja (probiotika) koji smanjuju tegobe, podupiru mehanizme čišćenja tijela i jačaju imunitet.

Ilustracija: (flustop.blogspot.com)

Eterična ulja djelotvorna u iscjeljivanju i ublažavanju infekcijskih bolesti dišnog sustava su:

• Čajevac (Melaleuca alternifolia) – nježno i blago za sluznice i kožu, a opet visoko virucidno, baktericidno i fungicidno imunostimulirajuće, protuinfektivno ulje. U Australiji je čak zakonom propisano ulje koje se u bolnicama koristi za dezinfekciju.
• Eukaliptus G (Eucalyptus globulus) – ima izrazito jako virucidno, baktericidno i antiinflamatorno djelovanje, čiju je vrijednost još u 19. stoljeću klasična medicina prihvatila kao izvanredno antiseptičko ulje širokog spektra djelovanja. Prema istraživanjima Dr. Jean Valnet utvrđeno je da raspršena 2%-tna otopina eteričnog ulja eukaliptusa globulusa uništava 70% stafilokoka u zraku! To je ulje koje se najčešće koristi kod infekcija donjih dišnih puteva.
• Eukaliptus R (Eucalyptus radiata) – sličnih svojstava i djelovanja kao i Eukaliptus globulus, ali puno blaže, nježnije i ugodnijeg mirisa, stoga pogodno za djecu i osobe sklone čestim prehladama. Njegov miris otklanja umor i djeluje razbuđujuće.
• Kajeput (Melaleuca cajuputi) – je ulje koje potiče iskašljavanje, sa snažnim antivirusnim i antibakterijskim djelovanjem. Specijalno je namijenjeno liječenju dišnih poteškoća  kod djece zbog svoje blagosti i neiritativnosti. Blažeg je mirisa od ulja čajevca.
• Lavanda (Lavandula officinalis) – najbezopasnije ulje bez kontraindikacija, koje se koristilo još u srednjem vijeku protiv kuge i zaraza. Ima široku lepezu djelovanja s izvrsnim efektima. Ima analgetičko, antibakterijsko, antiinflamatorno, antiseptičko, antispazmodično i sedativno djelovanje.
• Limun (Citrus limon) – fototoksično je (ne smijete se izlagati suncu nakon korištenja ovog ulja), ali ima izrazito imunostimulirajuće, antispazmodično, antivirusno, antibakterijsko, antiseptičko i diuretičko djelovanje.
• Metvica (Mentha piperita) – snažno analgetično, antipiretičko, antispazmodično, antiinfekcijsko, ekspektoransno, mukolitičko i neurotonično djelovanje, te snažno stimulira rad jetre , digestivnog sustava i reproduktivnh organa.
• Niauli kemotip cineol (Melaleuca quinquenervia) - još jedno od ulja koje ima izvrsna antivirusna, baktericidna i antifungicidna svojstva.
• Ravensara (Cinnamomum camphora) – nježno i vrlo djelotvorno ulje koje prilikom prvih simptoma gripe, prehlade ili virusnih dišnih infekcija uspješno zaustavlja (ili ublažuje) razvoj bolesti.
• Ružmarin kemotip cineol (Rosmarinus officinalis) je jak ekspektorans te snažnog djelovanja protiv rodova bakterija Staphylococcus, Streptococcus i Escherichia.
• Ružmarin kemotip verbenon smiruje kašalj te smanjuje produkciju sluzi u plućima.

Ilustracija: (coastal-spas.com)

Metoda korištenja eteričnih ulja kod prehlada i gripe su:

1. Inhalacije (vodenom parom, preko difuzera ili mirisnih lampica). Ukoliko patite od astme, teških oblika kronične opstruktivne bolesti pluća ili vrlo jakih akutnih dišnih infekcija tada inhalacije vodenom parom ne smijete raditi! Inhalacije su izvanredne kod tretiranja kašlja i problema sa sinusima. Mirisne lampice i difuzeri (raspršivači) su odlični u sprečavanju širenja virusa u zraku – dezinfekcija zraka,

2. Komprese – su odlične za olakšavanje disanja, snižavanje temperature, smanjenje bolova i sl. One se stavljaju na prsa, ruke, noge i čelo.

3. Lokalno utrljavanje eteričnih ulja – masaža nije preporučljiva kod prehlade, jer se osoba pojačano znoji, a znoj sprečava ulazak ulja u organizam. Kod gripe masaža nije ugodna ni zbog bolova u mišićima. Zato se preporučuje lokalno utvrljavanje ulja na području prsnog koša, ako osoba nije u mogućnosti često si mijenjati komprese.

4. Kupke – vodom temperature oko 38°C. Izvrsne su kod tretiranja prehlade i gripe, posebice u zimskim periodima. Jačaju imunitet, podižu opće stanje organizma, snižavaju temperaturu, umanjuju bolove u mišićima i olakšavaju kašalj. Za vrijeme prehlade poželjno je raditi kupke svaki dan, a kasnije 2 do 3 puta tjedno.

Recepti:

1. Inhalacije vodenom parom:

• u litru vode ukapajte 2 kapi Eukaliptus R, 3 kapi lavande i 3 kapi limuna.

2. Difuzeri ili mirisne lampice:

• 4 kapi Eukaliptus G, 3 kapi limuna, 2 kapi lavande i 2 kapi bora (pinus sylvestris).

3. Komprese:

• Litru tople vode pomiješati sa velikom žlicom meda u kojoj su nakapana sljedeća ulja (med u ulja dobro izmješati prije nego se pomiješaju sa vodom): 5 kapi metvice, 5 kapi lavande, 5 kapi čajevca (ili kajeputa kod djece), 3 kapi ružmarina i 3 kapi ravensara.

4. Kupke:

• Punu kadu vode pomješajte sa 2dcl meda prethodno izmiješanog sa eteričnim uljima: 20 kapi čajevca, 20 kapi lavande, 10 kapi kajeputa i 10 kapi ravensare.

5. Lokalno utrljavanje:

• U jednu veliku žlicu kantariona ili nevenovog ulja ukapajte odgovarajuća eterična ulja i dobro izmiješajte prije nanošeja na kožu. Dobra kombinacija je: 5 kapi metvice, 3 kapi eukaliptus R, 3 kapi lavande, 3 kapi ravensare i 5 kapi ružmarina. Nekoliko puta dnevno utrljajte na prsa.

Čajevi i napici

Osim homeopatije i aromaterapije čajevi i voćni napitci jačaju imunitet i ubrzavaju ozdravljenje.

Čajevi koji potiču znojenje, iskašljavanje i pomažu u liječenju dišnih puteva su sljedeći: cvijet lipe, cvijet bazge, cvijet crnog slijeza, komorač, korijen bijelog slijeza, taheebo i majčina dušica.

Navedeni čajevi se pripremaju tako da se dvije velike žlice odabranog bilja, cvijeta, korijena ili kore drveta prelije s 300 mL kipuće vode, te ostavite poklopljeno desetak minuta i procijedite. Čajevi se piju nezaslađeni, bez limuna, meda, i sl.

3 dcl soka od cijeđene naranče i crvenog grejpa poželjno je popiti 1x dnevno.

Ujutro, natašte, u času od 2,5 dcl vode nacijedite pola limuna i to popijte (nezaslađeno) svaki dan.

I prvi i drugi napitak su imunostimulirajući i prave energetske bombe protiv virusa!

Navedena eterična ulja možete nabaviti u većini ljekarni i biljnih ljekarni, a kod nas u Poreču u biljnoj ljekarni na tržnici i ljekarni u Kandlerovoj ulici – u istoj ljekarni možete nabaviti i navedene homeopatske remedije, dok u biljnoj ljekarni Dietetika na tržnici možete nabaviti i sve vrste čajeva i biljnih preparata za probleme prehlade.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46238

Strah i stjecanje hrabrosti

Zdravlje, 25.08.2014. (07:57) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija (lindseybuchmann.blogspot.com)

Nitko nije slobodan od straha, samo različito reagiramo na njega. Neki ljudi su skloniji zabrinutosti kojom hrane svoju tjeskobu, drugi izbjegavaju zabrinutost i hine da ne postoji, treći su toliko obuzeti strahovima da neprestano razmišljaju kako bi se moglo dogoditi nešto loše, što će biti kada mrak padne, što ako izgube posao, što ako neće pronaći ljubav, što ako se razbole i sl.

Svi se mi rađamo sa tri osnovna straha: (1) od pada, (2) od napuštenosti, (3) od iznenadnih glasnih zvukova. U većoj ili manjoj mjeri, kroz život, suočavamo se sa 6 vrsta straha: (1) preživljavanje, (2) nepoznato, (3) gubitak – napuštanje, (4) izdaja, (5) odbacivanje i (6) umiranje.

Strah od nepoznatog stvara strah od promjene, strah od samoće proizlazi iz iskustva napuštenosti, strah od financijskog gubitka i neimaštine proizlazi iz straha za preživljavanje, strah od umiranja stvara strah od obolijevanja, problemi s povjerenjem imaju korijene u strahu od izdaje itd.

Svih šest strahova očituje se u pojedinim dijelovima kralježnice i utječe na pojedine živce u leđnoj moždini. Oni utječu na zdravlje kralježnice i uzrokuju kronične bolove u leđima i posljedične glavobolje. Sa tjelesnog aspekta strah se još manifestira u srcu, nadbubrežnim žlijezdama, reproduktivnim organima i slezeni.

Anatomija straha

Postoji 5 osnovnih poremećaja straha:

1. Anksioznost – je trajno stanje tjeskobe i straha koji nije usmjeren na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj. Ovo stanje mogu i ne moraju pratiti i napadi panike.

2. Napadi panike – su iznenadni i intenzivni ''napadi'' straha i velike tjeskobe, koji traju po par minuta. Više o tome pisali smo u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

3. Fobije – Riječ phobos na grčkom znači strah ili bijeg. Fobije se odnose na iracionalne, pretjerane, nerealne i nekontrolirane strahove, koje pokreću određeni predmeti, aktivnosti ili situacije. Fobije karakteriziraju 3 faktora:

• osjećaj straha ne popušta tijekom dužeg vremenskog perioda,
• strah je neopravdan,
• fobija uvijek tjera osobu da iz sve snage, po svaku cijenu, izbjegne situaciju, objekt ili aktivnost koja joj izaziva strah.

Fobije možemo podijeliti u 3 grupe:

• jednostavne fobije – strah je usmjeren na specifičnu situaciju ili objekt. One se ponekad mogu vezati uz neki traumatski događaj, npr. ugriz psa, iako mnoge od njih nastaju bez očiglednog uzroka. Postoje mnogi različiti oblici ovih fobija, poput:

- životinjske fobije (strah od pasa, zmija, kukaca, ptica i dr.),

- situacijske fobije (specifične situacije poput letenja avionom, vožnje autobusom, prolazak kroz tunel, boravak u zatvorenom prostoru i sl.),

- fobije prirodnog okoliša (strah od vode, visine, grmljavine, oluje i sl.),

- fobije krvi-injekcije-ozljeda (strah od vađenja krvi, injekcija i sl.),

- i mnoge druge fobije (strah od zvukova, uniformiranih ljudi i sl.).

• društvene fobije – predstavljaju razne kombinacije straha od javnog poniženja i negativne kritike, odnosno strah od neugodnosti pred drugim ljudima. Takvi ljudi izbjegavaju mokrenje na javnim zahodima, odbijaju se hraniti u restoranima ili piti kavu u kafićima, izbjegavaju druženje sa ljudima u većim skupinama, javne nastupe i sl. Te se fobije također mogu povezati sa traumatskim događajem iz prošlosti, ali i sa nekom drugom fobičnom situacijom iz sadašnjosti.
• fobija od paničnih napada – poznatija kao agorafobija. Više o tome pisali smo u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

4. Post traumatski stresni poremećaj (PTSP) – je stanje koje se razvija nakon što je osoba sudjelovala u događaju opasnom po život. To se često događa nakon sudjelovanja u ratu, pretrpljenog fizičkog mučenja, dugotrajnog i osobito ponižavajućeg silovanja, nakon teške automobilske nesreće i slično. U takvo stanje mogu doći osobe koju su direktno doživljavale fizički užas ili su mu samo svjedočile. Reakcije osobe uključuju osjećanja užasa, bespomoćnosti i intenzivnog straha. Traumatsko se iskustvo uporno ponavlja kroz noćne more koje uključuju zastrašujuće slike o dagađaju, mučna sjećanja na događaj u obliku slika ili misli, osjećaj da se zastrašujući događaj ponovno događa, kroz razne unutarnje i vanjske podsjetnike na traumu. Osoba sa PTSP-om gubi volju za životom, zainteresiranost za sve što je ranije voljela raditi, za sve u čemu je nekada uživala. Osjeća se drugačije i otuđeno od drugih, više ne osjeća ljubav i privrženost prema bliskim osobama (obitelji, prijateljima); osoba ima osjećaj da joj je budućnost uskraćena (da neće imati karijeru, prijatelje, obitelj), ne vidi nikakav smisao u životu. Ulaže ogromne napore da bi izbjegla osjećaje, misli i ljude vezane za traumatski događaj, često puta ima i ''crne rupe'' u sjećanju na događaj – ne može se prisjetiti nekih važnih dijelova traume. Jedan od čestih siptoma je i taj da osoba osjeća kako ona ili svijet oko nje nije stvaran, kao da je u ''nekoj magli'', kao da je duh odvojen od tijela i kao da samo sebe promatra sa distance, kao da se to ne događa njoj, već nekome drugome. Čak i nakon dugo, dugo vremena, nakon mnogo godina još uvijek mogu ostati jednako živi osjećaji krivice i strah vezani za traumatski događaj. Ako se odmah adekvatno ne liječi, akutni PTSP se razvija u trajno i kronično stanje anksioznosti ili agorafobije.

5. Opsesivno-kompulzivni poremećaj – Opsesija je stanje u kojem osoba u mislima osjeća neprekidnu čežnju koju smatra iracionalnom i o kojoj ne može prestati razmišljati, a prezire te misli i intelektualno ih odbacuje, ali ih još uvijek ne može izbjeći. U pokušaju da spriječi ovakve užasavajuće misli, osoba prolazi kroz ritualni kompulzivni postupak.

Postoji veliki broj različitih opsesija i kompulzija – od izbjegavanja određene boje ili brojke, neprestano brojanje do određenog broja, opsesija vezana za točnost i simetriju, pretjerane brige o nečistoći i tjelesnim izlučevinama, kontroliranja prozora, vrata, brava, slavina ili štednjaka, neprestano stavljanje u red određenih predmeta, nagomilavanje ili sakupljanje različitih predmeta poput novina ili pošte do ozbiljnijih opsesija poput misli o nasilju, strahu od nanošenja boli drugim osobama ili samome sebi, strahu od psovki ili strahu da će morati preuzeti odgovornost zbog nečega što je sama osoba ili druga osoba loše učinila.

Stupanj ankcioznosti ovisi o tome koliko kompulzije i opsesije muče pojedinca. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju se bespomoćno i sram ih je da se neće moći kontrolirati, što ih ponekad godinama sprečava da zatraže pomoć.

Strah možemo klasificirati prema razlici u kvaliteti osjećanja:

• 1. Tjeskoba – ili anksioznost jest oblik strepnje koju osoba osjeća u situacijama u kojima smatra da je njezina trenutna situacija van dometa vlastitih sposobnosti da ju prevaziđe. Prema mnogim psihološkim (i psihijatrijskim) definicijama, anksioznost se etiketira kao neodređeni, apstraktni strah. Međutim, koliko god taj strah bio apstraktan, iza njega se krije strah od života – velika nesigurnost u sebe i u svoje sposobnosti, pri čemu osoba vjeruje da je život težak, da životne okolnosti prevazilaze njezine sposobnosti nošenja sa situacijom u kojoj se nalazi. I tada osoba razvije strah od života, tj. životne situacije u kojoj se nalazi, jer je duboko uvjerena da nije u stanju izaći na kraj sa situacijom u kojoj se nalazi.
• 2. Panika – je karakterizirana kaotičnim ponašanjem i doživljajem nemanja dovoljno vremena. Kaotično ponašanje, koliko god djelovalo nekontrolirano i nekoordinirano, ima svoju logiku: osoba koja doživljava paniku pokušava na što više načina, u što kraćem vremenu, pronaći izlaz iz ugrožavajuće situacije. Osobe koje doživljavaju paniku moraju ODMAH pronaći izlaz, jer vjeruju kako nemaju vremena. No, čak i ako se radi o stvarnoj opasnosti, npr. izlazak iz zgrade koja je u požaru, puno učinkovitije rješenje ćete pronaći ako se smirite i koji trenutak razmislite prije nego što djelujete. Ovo je posebno važno kod kolektivne panike. Pokazalo se da mnogo više ljudi strada od posljedica kolektivne panike nego od stvarne opasnosti koja je uzrokovala paniku.
• 3. Užas – je stanje krajnje prestravljenosti. Sigurno ste čuli za izraze: Sledio/la sam se od straha. Ukočio/la sam se od straha. Usrao/la sam se od straha. To je bezizlazno stanje u kojem osoba zna (ili duboko vjeruje) da joj nema spasa, da ne može pobjeći. Procjena bezizlaznosti situacije događa se automatski i nesvjesno, čime osoba trenutno aktivira parasimpatički živčani sustav, što za posljedicu ima: paraliziranje, derealizaciju, povraćanje, nesvjesno urinarenje i/ili deficiranje i nesvjesticu. Ovakav adaptivan refleks je uobičajen u prirodi. Većina mesojednih životinja u prirodi (osim lešinara) proganjaju samo živi plijen, te su totalno nezainteresirane za prehranjivanje uginulom životinjom. Stoga onesvješćivanje (ili pretvaranje umrlosti) može životinji-plijenu spasiti život. Isto tako i ukipljivanje životinje-plijena doprinosi boljem skrivaju i neprimjetnosti, čime se smanjuje mogućnost da će biti uhvaćena.

Ovdje se ne radi o ''stupnjevima straha'', već o različitim osjećanjima istog. Ono što je zajedničko kod sva tri osjećanja su prva dva dijela procjene straha:

• Ja (ili netko/nešto meni vrijedno/važno) sam/je ugrožen/o, u opasnosti;
• Sila koja me (ili neku moju vrijednost) ugrožava je jača od mene, ja joj se ne mogu suprotstaviti.

Treći dio procjene, odnosno kognitivne trijade, jest ono po čemu se, u svojoj osnovi, razlikuju ova tri osjećanja straha:

• Tjeskoba – Ja mogu pobjeći iz ove situacije. Ima mi spasa. Bijeg je moguć.
• Panika – Ne znam mogu li pobjeći iz ove situacije. Možda postoji šansa, a možda i ne, ali ima smisla probati (brzo, brzo, brzo!).
• Užas – Ne postoji izlaz iz ove situacije. Nema mi spasa. Gotov/a sam. Ne mogu ništa učiniti što bi me spasilo iz ove situacije. Kraj. Bezizlaznost.

Biologija straha

Tjeskoba prouzročena strahom potiče tijelo na lučenje većih količina kortizola i adrenalina, koje narušavaju imuni sustav. Tijelo ne može beskrajno dugo podnositi djelovanje kortizola i adrenalina. U trenutku navale straha tijelo gubi snagu te doživljava stres i emocionalnu patnju. Kronični strah ozbiljno narušava zdravlje. Postajemo skloniji virusnim i bakterijskim upalama, autoimunim poremećajima (AIDS, reumatoidni artritis, lupus, fibromijalgija i sindrom kroničnog umora), raku, srčanim oboljenjima i hipertenziji.

Upitnik za strah

1. Patite li od nesanice po noći dok u glavi prevrćete misli koje u vama bude strah?
2. Prenose li se lako strahovi drugih ljudi na vas?
3. Očekujete li uvijek najgore u svakodnevnim životnim situacijama?
4. Bojite li se zauzeti za sebe?
5. Bojite li se ostvariti svoje snove i mislite da je to za vas nemoguće?
6. Strahujete li da neće ispuniti svoja ili tuđa očekivanja?
7. Mislite li da niste dovoljno dobri?
8. Strahujete li od katastrofične budućnosti?
9. Je li vam se teško smiriti kad osjetite strah?
10. Osjećate li se nepovezano sa duhovnim izvorom?

Ovako ide priča koju je stari Čeroki Indijanac pričao svom unuku:

- U duši svakog čovjeka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja strah i sve ono što se rađa iz njega; dok drugi vuk predstavlja ljubav i sve ono što se rađa iz nje.

Nakon dužeg razmišljanja, mali Indijanac pita svog djeda:

- Koji vuk na kraju pobijedi?

- Onaj kojeg hraniš. – Mudro odgovori stari Čeroki.

Kojega vuka vi hranite?

Hrabrost

Hrabrost se obično povezuje sa junaštvom, žrtvovanjem i izlaganjem opasnosti da bismo spasili druge ili ostvarili neki svoj cilj. No, istinska hrabrost se očituje u beskompromisnom stajanju iza svojih uvjerenja, posebice ako su ta uvjerenja različita od uvjerenja većine.

• Istinska hrabrost je jasno izreći svoje mišljenje kada su svi drugi drugačijeg mišljenja.
• Istinska hrabrost je otvoreno izraziti svoje osjećaje, čak i ako oni ostanu neuzvraćeni ili ismijani.
• Istinska hrabrost je istrajati u ljubavi, čak i kada su svi protiv nje, ili kada radi nje radimo ''budalu od sebe''.
• Istinska hrabrost je preuzeti svoj život u svoje ruke sa punom odgovornošću.
• Istinska hrabrost je gledati strahu u oči, a ipak mu krenuti u susret!
• Istinska hrabrost izvire iz Ljubavi i vjere u Nju…

Duhovno značenje straha i hrabrosti

Hrabrost ili strah su izbor. Sloboda dolazi kroz hrabro odlučivanje. Kada crpimo pozitivnu silu dobra (kroz vjeru u Boga, višu silu ili jednostavno kroz ljubav u nama), koja je veća od bilo koje negativne emocije, sabiremo se u trenucima kada strah smanjuje našu inteligenciju i intuiciju, te se krećemo prema preobrazbi.

Hrabrost potječe od povjerenja u sebe, u život, u dobro, u ljubav i u Boga (ili kako god doživljavali i definirali tu višu energiju), te iz znanja da je to veće i istinitije od straha. Kada god se povežemo sa tom energijom, ne osjećamo se usamljeno i naša hrabrost je usklađena sa tom energijom. Kada hrabrost nije usklađena sa višom energijom, to nije dobro, jer se onda koristi na pogrešan način – npr. provalnik je hrabar da opljačka banku. Stoga, hrabrost mora biti usklađena sa energijom ljubavi i suosjećanja. Ljubav je suprotnost strahu i kada smo u stanju ljubavi, strah prirodno nestaje.

Kako postati hrabri?

Ilusracija (louisvillegalsrealestateblog.com)

1. Uzmite papir i olovku i nabrojite 5 stvari kojih se najviše bojite. Detaljno opišite čega se točno bojite. Npr. bojim se da ću ostati bez posla, bojim se da ću zauvijek ostati samac, bojim se da ću se teško razboljeti, itd. Priznajte si svoje strahove i nemojte misliti da ste radi njih manje vrijedni ili da ćete biti predmet javnog ismijavanja. Nije sramota imati strah.
2. Razmislite odakle potječu ti strahovi? Što ih je uzrokovalo? Kad su se prvi put pojavili u vašem životu? Strahovi ne iskaču niotkuda, oni imaju svoj izvor. Kad spoznate izvor, bolje ćete razumjeti svoje reakcije. Npr. ako se bojite da ćete ostati bez posla: jesu li možda vaša majka ili otac izgubili posao? Ako se bojite bolesti, jeste li zbog bolesti svjedočili smrti bliske osobe?
3. Koje okolnosti, situacije ili ljudi pokreću te strahove? Što vas uznemiruje? Npr. posjet bolesnom prijatelju ili rođaku? Ili ekonomska kriza u državi?
4. Uzmite jedan po jedan strah sa vaše liste. Za početak izaberite onaj najmanje užasavajući. Npr. "bojim se reći ne svojim prijateljima", ili "bojim se šefu reći svoje mišljenje" i sl.
5. Zatim utvrdite okidač tog straha i zapišite ga. Npr. posjet siromašnom rođaku? Ili kvantni uspjeh u karijeri vašeg prijatelja? Ili odlazak na ručak sa prijateljima gdje ste vi jedini samac bez partnera? Što ste iskreniji, bit ćete spremniji za suočavanje sa strahom.
6. Upitajte se što ste naučili iz tog straha? Kako i na koji način vam taj strah može pomoći u razvoju hrabrosti i slobode? Znači li hrabrost jačanje vjere u sebe? Razvijanje ljubavi prema sebi? Učenje novih vještina? Ustrajanje u nekom cilju? Odgovorno donošenje odluka? Ustrajanje u svojem uvjerenju? Utvrdite koja vrsta hrabrosti vam je najpotrebija. To će vam pomoći u preobrazbi straha i izlasku iz uloge žrtve.
7. Zatim se zapitajte što možete poduzeti i promijeniti da biste postali slobodniji? Nakon toga zažmirite, nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite i recite sebi: -Ja nisam taj strah, mnogo sam veća/veći od toga. Recite strahu: - Hvala ti za sve što sam naučila/naučio kroz tebe. Sada te otpuštam. Učenje kroz strah je završeno. Od sada učim kroz ljubav i povjerenje.

Nakon toga povežite se sa Bogom (ili višom silom, ili energijom ljubavi) i zatražite povezivanje sa osjećajem koji je veći od straha. Prepustite se tome i odbacite cinizam. Ostanite nevini. Duhovni svijet sadrži čaroliju koju racionalni um ne može shvatiti. Dozvolite svojim intuitivnim kanalima da se otvore. Udišite ljubav i hrabrost, izdišite strah. Zamolite Boga (ili tu višu energiju ljubavi) da uzme taj strah od vas. Budite opušteni, prijemčivi, ne naprežite se i otpustite očekivanja. Dozvolite da se iscjeljenje dogodi spontano.

Original članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46140

Strah od straha, napad panike i agorafobija

Zdravlje, 18.08.2014. (08:16) Autor: Conny Petö Đeneš

Možda ste završili u bolnici, jer ste mislili da ste doživjeli infarkt, a kasnije su vam rekli da su to zapravo bili anksioznost i napad panike?

Napad panike, barem u početku, pojavljuje se iznenada i nije vezan uz određenu situaciju ili podražaj. U većini slučajeva (ne nužno u svima), oboljela osoba izbjegava mjesto ili situaciju u kojoj se napad panike pojavio, pa je ovaj aspekt usko povezan sa agorafobijom i kasnije strahom od straha.

Statistika i ankete govore nam da od napadaja panike (u manjoj ili većoj mjeri) pati svaka treća osoba u Hrvatskoj. Prema National Institut of Mental Health, 40 milijuna amerikanaca pati od napada panike i smatra se da je poremećaj straha jedan od glavnih i najčešćih poremećaja u SAD-u. Iskustva i načini liječenja različiti su, klasična medicina preferira i savjetuje liječenje uz antidepresive i anksiolitike, dok alternativa preporuča prirodne metode liječenja poput meditacije, yoge, vježbi disanja, hipnoterapije, theta iscjeljivanja, molitve, homeopatije, pravilne prehrane i autosugestije. Naravno, jako je važna je i dobra psihoterapija.

Stres je jedan od glavnih okidača panike. Ponekad sami prepoznamo određeni nivo stresa koji je prerastao naše mogućnosti da ga se oslobodimo, ali isto tako je moguće da je trenutak “okidač” odavno prošao i da ga se uopće ne sjećamo. Zbog toga je problem paničnih napadaja teško rješavati, jer u stvari ne znamo zbog čega nam se događaju, dok ono racionalno u nama traži objašnjenje.

Simptomi paničnog napada:

• Ubrzani rad srca,
• Znojenje,
• Podrhtavanje,
• Osjećaj gušenja (ponekad i astmatični napad),
• Zadržavanje daha i ''kratko'' disanje,
• Bol u prsima,
• Povraćanje ili mučnina na povraćanje,
• Vrtoglavica, često sa niskim tlakom,
• Osjećaj kao da ''izađete iz tijela'',
• Osjećaj kao da je sve nestvarno,
• Osjećaj ''odvojenosti od sebe'',
• Strah od gubitka kontrole,
• Strah da ćete se osramotiti,
• Osjećaj da ćete poludjeti,
• Osjećaj omamljenosti,
• Osjećaj ukočenosti,
• Nesvjestica,
• Menstruacija (u nekim slučajevima žene/djevojke dobiju menstruaciju od straha koja se ponekad i po mjesec dana ne može zaustaviti)
• Drugi simptomi.

Ne morate imati sve nabrojane simptome. Svatko reagira na svoj način. Ovo su najčešći simptomi u gotovo 99% slučajeva.

U nekim slučajevima, tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite. Primjerice, osoba koja se boji pasa oklijevat će s izlaskom u šetnju, jer bi putem mogla naići na kakvog psa. Takva osoba može osjetiti paniku i njene popratne simptome poput znojenja, brzog rada srca, želju za izbjegavanjem, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu samo od pomisli na psa.

Tipovi paničnih napada

Panični napad jest iznenadan i intenzivan osjećaj straha i snažne tjeskobe, koji ne traje duže od par minuta. Možemo ga podijeliti u 3 tipa:

1. Spontani panični napad – dolazi bez ikakvog upozorenja, kao ''grom iz vedra neba'', bez obzira na mjesto ili situaciju gdje se nalazite. U pitanju su kratki napadi, koji ne trebaju poseban povod izvana (znači, ne morate ući u lift ili se naći u gužvi, odnosno naći se na mjestu ili u situaciji koja izaziva napadaj) da bi počeli. Često se znaju događati tijekom sna, probude vas i mislite da doživljavate srčani udar ili nešto slično. Kako se iznenadna senzacija pojavi u glavi (što je često kod anksioznosti – anksioznost za razliku od fobija je jedno trajno stanje straha koje nije usmjereno na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj) osoba odmah reagira paničnim napadom. Um takve osobe je već isprogramiran da reagira na takav način i ona se sve više vrti u svom krugu, koji postaje sve manji i sve naporniji. Što je više takvih senzacija, više je paničnih napada, a što je više paničnih napada - više je i takvih senzacija. Stupnjevi anksioznosti rastu i padaju tijekom dana, ali anksioznosti je u umu osobe koja pati od nje STALNO prisutna. Podnošenje ovih neprekidnih unutarnjih nemira vrlo je naporno i za duh i za tijelo. Osoba se nikada ne odmara (čak ni tijekom sna) i organizam se iscrpljuje i preopterećuje, pa se često znaju javiti i ozbiljni zdravstveni problemi. Što više snage osoba troši na obranu od vlastite tjeskobe, sve manje ima snage koja bi joj pomogla da se prilagodi promjenama. Takvim osobama se često čini da su postale alergične na život. Podnošenje kronične anksioznosti jednako je bolno kao i ono koje se odnosi na tjelesnu invalidnost. No, iako je riječ o naoko bezrazložnom i nemotiviranom strahu, razlog za strah uvijek postoji, duboko skriven... On je uglavnom probuđen kroz jedan ili više stvarnih događaja koji su pokrenuli lanac negativnih misli, koje su na kraju stvorile stanje trajne anksioznosti.

2. Specifični panični napad – se događa kada se osoba nađe u specifičnoj situaciji ili na specifičnom mjestu koje izaziva paniku. Takvi napadi su uglavnom reakcija na agorafobiju ili post traumatski stresni sindrom, kad npr. posjet mjestu silovanja može uzrokovati napad.

3. Situacijski panični napad – baš poput specifičnog paničnog napada, događa se u određenim situacijama, ali za razliku od specifičnog paničnog napada, te situacije NISU uzrok napada. Npr., osoba povremeno doživi panični napad vozeći se autobusom, ali nema strah od autobusa.

Razvoj paničnog napada:

1. Okolnost (unutarnja ili vanjska) koja uzrokuje strah --->
2. Pojačavanje senzacija, osjećaja (poput ubrzavanja pulsa, znojenja, vrtoglavice, zadržavanje daha i ''kratko'' disanje) --->
3. Povlačenje prema unutra i fokusiranje na senzacije, osjećaje gore nabrojane, pridavanje im pažnje (koju ne zaslužuju!) --->
4. Katastrofalna interpretacija doživljaja, ''govorenje'' samom sebi da ste u opasnosti, da ćete umrijeti ili doživjeti infarkt --->
5. PANIKA, upomoć!!! Bježi, bježi, bježi..., ali kuda? Upomoć! Gubljenje kontrole i zdravog razuma.

Strah od straha

Strah od straha (grčki: fobofobija), koji se javlja pri napadajima panike karakterizira fobijski strah kao poseban oblik iznošenja straha. On se od drugih oblika iznošenja straha razlikuje po subjektivnim doživljavanjima osobe koja od njega pati, ali i po fiziološko ponašanjim osobinama. Povezuje se za određene objekte, situacije ili funkciju organizma, a uvijek je praćen ponašanjem izbjegavanja tih i takvih zastrašujućih stimulusa i doživljavanjem straha od mogućeg susreta sa strahom (straha od straha). Osobe koje doživljavaju takav strah svjesne su njegove nerealnosti i nelogičnosti, ali nisu u mogućnosti naći prikladno objašnjenje za njegov nastanak.

Osobe ne znaju definirati čega se točno boje – obično kažu da to nije klasični strah, nego skup tjelesnih simptoma pomiješan s izrazitim osjećajima nelagode i panike. Oni će vam reći da se zapravo užasavaju samih napada panike i simptoma koji ih prate, a ne realne opasnosti koju vide u izlasku iz utočišta – strah od straha, pa fobičar može dobiti napad panike i kad intenzivno razmišlja o samoj mogućnosti novog napada panike.

Agorafobija

Osnovno značenje termina agorafobija jest strah od otvorenih prostora. No, ovaj termin uključuje poduži niz simptoma, nabrojimo za početak glavne.

Obuzetost paničnim strahom kada se nađete:

• izvan sigurnosti vlastitog doma,
• u gužvi gdje ima mnogo ljudi (tržnica, trgovina, kino, kazalište, crkva, škola, koncert i sl.),
• na izoliranom mjestu sa kojeg ne možete pobjeći ili nema nikoga tko bi vam pružio pomoć (udaljeno mjesto u prirodi, most, otok, čamac, brod, avion i dr.),
• na putovanju pri kojem se udaljavate od sigurnosti doma,
• pri pomisli ba gubitak bliske osobe.

Za razliku od običnih fobija gdje je u pitanju strah od određenog predmeta ili situacije, agorafobija se manifestira paničnim napadima kada se osoba nađe u nekoj od gore navedenih situacija bez nekog posebnog povoda ili razloga za strah.

Zbog toga agorafobičari izbjegavaju situacije koje bi im mogle izazvati panični napad. No, nažalost takvo izbjegavanje samo pojačava žestinu i učestalost paničnog napada, a i radijus pokretljivosti osobe se sve više smanjuje.

Agorafobičari postavljaju mentalni radijus oko svojeg doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prijeći. U mnogim slučajevima taj radijus je toliko malen da osoba se ne usuđuje izaći iz sigurnosti svojeg doma, a vrlo često osoba ne može ni ostati sama kod kuće.

Agorafobičari postavljaju mentalni radijus oko svojeg doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prijeći

I tako se osoba počne vrtjeti u začaranom krugu, izbjegava situacije koje joj uzrokuju strah, što rezultira još većim strahom, zatim sa još snažnijim izbjegavanjem, itd, itd, itd, i na kraju ima strah od straha, paniku od panike i postane u potpunosti rob vlastitog straha.

Puno agorafobičara pati i od snažne klaustrofobije (strah od zatvorenih prostora). Zbog toga se boje prelaziti most, biti u liftu, tunelu, avionu ili bilo kojem zatvorenom prostoru, ili bilo kojoj situaciji koja izaziva osjećaj zatvorenosti, poput stajanja u automobilskom redu na cesti, ili sjedenja u sredini reda u kinu i sl.

Također, agorafobičare često prati i strah od visina zbog impulsa da ne skoče.

Naravno, simptoma i raznih varijacija ovog problema ima mnogo. Ne morate imati sve simptome, a treba imati i na umu da postoje različiti stupnjevi manifestiranja agorafobije, lakši i teži slučajevi.

Važno je napomenuti da agorafobičari nisu "psihički bolesnici" – radi se o osobama koje su u svakom trenutku 'pri zdravoj pameti', svjesne svega što se oko njih događa. Četo puta su to vrlo uspješni i visokopozicionirani ljudi. Fobije nisu psihijatrijske bolesti, nego psihološki poremećaji. Osobama koje nikad nisu osjetili ni doživjeli napad panike to je teško objasniti, no agorafobičar ne misli da zaista postoji realna opasnost od izlaska iz kuće, ne boji se da će ga netko napasti ili oteti. Ovdje se radi o podsvjesnim zbivanjima, zbog kojih tijelo dobiva signal da je u opasnosti i počne lučiti adrenalin koji kod stvarnih opasnosti daje snagu za bijeg. U ovoj situaciji adrenalin se ne troši na bijeg, nego stvara neugodne tjelesne simptome koji izazivaju napad panike.

Prva pomoć kod napada panike

Prva stvar koju je zgodno za zapamtiti i sebi UVIJEK ponavljati kada vas uhvati napad jest:

Znam što mi se događa, uhvatio me je panični napad. On može biti neugodan, ali me NE MOŽE ozlijediti.

Ništa ne traje vječno, pa ni panični napad. ZNAM da će nestati za par minuta. Nema potrebe da paničarim, ali ako ipak počnem paničariti, najgore što mi se može desiti jest panični napad! Ako me i uhvati do kraja, nema veze, jer imao/imala sam ih već mnogo – bili su jako neugodni, ali NISU ME UBILI!!!

Ovakav misaoni proces, zajedno sa vježbama disanja i tehnikama odvlačenja pažnje sa panike su moćno ''oružje'' protiv panike. Samo trebate povjerovati u to! I, naravno, vježbati. Potrebno je vremena. Postoji mnogo raznih tehnika, ali svima je zajedničko to da se moraju se vježbati redovito ako hoćete da djeluju.

Taktike za odvlačenje pažnje U TRENUTKU napada:

Ima ih mnogo, evo neke koje meni padaju na pamet (naravno možete se koristiti i sa nekim drugima, bitno da funkcioniraju):

• Umijte se hladnom vodom – to osvježava.
• Brojite unatrag od 100 pa do 0 što brže možete, i ponavljajte brojanje što više puta. Ili uzmite rješavati križaljku ili matematički zadatak, ako ste u stanju. Brojanje bolje pomaže u odvlačenju pažnje.
• NEMOJTE SJESTI i povući se u sebe. Krećite se. Sjesti i povući se u sebe jest dobro kada taj trenutak prođe, ali za vrijeme napada NIKAKO!
• Pustite omiljenu glazbu i glasno uz nju pjevajte.
• Plešite. Krećite se. Ne sjedajte.
• Govorite sebi da to što osjećate su samo senzacije, ništa više i ništa posebno. One nisu nikada nikoga ozljedile, pa neće ni mene. Na taj način im oduzimate snagu.
• Ne gledajte se u ogledalu.
• Upalite TV i gledajte nešto što vas zanima i zaokuplja. Najbolje nešto smiješno. Smijte se na glas.
• Na sve moguće načine zbunjujte svoje misli da biste ih omeli.
• Ako vas napad uhvati tijekom noći, ustanite iz kreveta, počnite se kretati i nečime se zaokupite.
• Uvijek imajte pri ruci nešto za grickanje ili neko voće. Glad zna izazvati simptome poput paničnog napada.
• NE SJEDAJTE. Krećite se i dalje, čekajte da prođe.
• Ako vas napad uhvati negdje vani ili u primjerice autobusu u kojem morate sjediti, usmjerite svu pažnju na disanje i uspravno držanje, također se možete i uštipnuti iz sve snage, da vas čim jače zaboli; tako će pažnja sa panike otići na bol.

Tehnike disanja ZA VRIJEME napada

• Tehnika sa papirnatom vrećicom – duboko udahnite i stavite papirnatu vrećicu preko nosa i usta, i počnite disati u nju. Pokušajte regulirati dužinu i brzinu izdisaja. Duboki udisaji i spori izdisaji. Nastavite tako disati par minuta, sve dok napad malo ne popusti. Kako udišete izdahnuti zrak iz vrećice (ali svakako mora biti papirna, nikako najlonska!) ugljični dioksid se apsorbira u krvi i smanjuje simptome napada, baš kao i razvitak novih. Kada vas napad uhvati, počinjete nepravilno, kratko i brzo disati, što dovodi do hiperventilacije koja stvara i pojačava simptome napada. Tako dolazi do neravnoteže i manjka ugljičnog dioksida u krvi. Pomoću ove tehnike se na brz način vraćate u ravnotežu. Ako vam se počne malo vrtjeti u glavi, to je normalno, brzo će vam biti bolje.
• Zadržavanje daha – kada vas panika naglo uhvati te odjednom osjetite jako ubrzani rad srca i ostanete bez daha (počne vas gušiti), sporo i jako duboko udahnite pa dah zadržite. Vjerojatno ćete osjetiti kako vam ''preskoči'' pokoji otkucaj srca. To vas neće ozlijediti, ali se možete osjećati malo čudno. Takvo ''preskakanje'' srca doživljava većina ljudi koji imaju anksioznost i napadaje paniku. Nakon 5 do 10 sekundi srce će polako početi usporavati, tada izdahnite i počnite disati normalno – brojite do 4 kada udišete i do četiri kada izdišete. Sa svakim udahom zamišljajte da udišete mir, a sa svakim izdahom izdišite strah.

Ova prva pomoć se odnosi SAMO na onih (jako dugih!) nekoliko minuta vašeg napada.

Kako pomoći osobi koja živi sa napadima panike?

Napadi panike mogu se pojaviti tek povremeno kada je osoba pod stresom ili mogu kronično narušavati kvalitetu njezina života. Iako ne traju dugo i ponekad se ne javljaju često, osoba ih se toliko užasava da joj to može znatno ograničiti kretanje i druženje s drugima. Kako pomoći takvoj osobi?

Kako pomoći osobi koja živi sa napadima panike?

1. Pokušajte razumjeti napad panike – iznenadni i nagli napad straha, ekstremni užas koji izaziva simptome slične infarktu pri kojem osoba doživljava strah od gubitka razuma i kontrole, umiranja i sramoćenja.
2. Pokušate proniknuti u okidač trenutnog napada – ako je napad uzrokovan specifičnom fobijom, udaljite osobu od njena izvora. Nemojte joj u trenucima panike pokušavati racionalno objašnjavati da joj se ništa ne može dogoditi i da se nema čega bojati.
3. Ne omalovažavajte njegov/njezin strah – osoba koja doživljava napad panike i sama je u trenutku napada svjesna kako razloga za strah nema, ali joj to ne pomaže da se osjeća bolje. U trenutku napada strah je intenzivan i vrlo realan, te ga prate osjećaji srama te strah od ludila ili smrti.
4. Govorite mirno i sigurno, te nemojte osobu na silu (čak ni nježno) zadržavati da stane, jer u tom trenutku ima snažnu potrebu za bijegom. Dozvolite joj da se kreće i nježno ju zamolite da obrati pažnju na disanje.
5. Recite joj da je sasvim OK imati napad panike te da će on uskoro proći.
6. Ostanite mirni i ne izazivajte dodatni stres. Ne inzistirajte na tome da osoba u trenutku napada dokuči što je točno uzrokovalo paniku, jer će to dodatno pogoršati stanje.
7. Ohladite osobu maramicom ili ju potaknite da se umije ako je u stanju. Mnoge napade panike prati osjećaj vrućine. Voda može ublažiti simptome koji je opterećuju.

Slavni ljudi koji boluju od napadaja panike

Kod nas je još uvijek tabu i sramota govoriti o psiho-emocionalnim problema koje Hrvati skrivaju iz dva razloga: (1) zato jer smo relativno primitivna sredina u kojoj bilo kakav psihički problem predstavlja ludilo i sramotu, i (2) zato jer živimo u vremenima neoliberalnog kapitalizma u kojem svaka jedinka mora biti savršena, odnosno ne smije imati neki nedostatak ili manu.

Poznati i slavni nisu oslobođeni od napada panike, fobija, strahova i drugih psihičkih problema.

Hugh Grant u jednom intervjuu priznao kako se već godinama bori protiv napadaja panike. Izjavio je da je taj problem itekako utjecao na njegovu karijeru. Vrhunac krize bio je 2007. godine, kada je Grant snimao film “Music and Lyrics”. Kaže: - Nakon snimanja došao sam kući i na svoje računalo nalijepio post-it s riječima ‘Nemoj više prihvaćati uloge’. Za vrijeme snimanja filma imao sam pet jezivih napadaja. Cijelo sam vrijeme bio prepun lorazepama.

Nicole Kidman u intervjuu za Vogue 2002. godine izjavila je kako navalu panike osjeti čim ugleda fotoaparate i stane na crveni tepih. Kaže: - Ruke mi se počinju tresti, imam problema s disanjem, najradije bih pobjegla.

Johnny Depp ima panični strah od – klauna. Glumac otvoreno govori o svojoj fobiji i kaže: - Ima nešto u klaunovskim, obojanim licima i lažnim osmjesima čega se užasavam. Izgledaju mi vrlo mračno i zločesto.

Adele Adkins priznala je kako pati od ozbiljnog poremećaja anksioznosti i da ima veliki problem s nastupima uživo. Kaže kako joj se prije nastupa povraća i potom bježi požarnim stubama - Imam napadaje tjeskobe i na pozornici stalno paničarim. Srce mi ubrzano lupa i imam osjećaj da nikada neće prestati.

Kate Moss pati od napadaja panike. Prvi puta joj se to dogodilo na snimanju kampanje Calvin Klein, kaže: - Nisam mogla izaći iz kreveta dva tjedna i mislila sam da ću umrijeti.

Woody Allen više je puta izjavio kako su njegovi filmovi puni depresije i anksioznosti jer je i njegov život takav, kaže: - Cijeli svoj život borim se protiv raznih oblika depresije i tjeskobe. Snimam takve filmove kako bi odvratio pažnju od svojih duševnih problema.

Na popisu slavnih osobama koje se nose s napadima panike i anksioznošću nalaze se i naizgled čvrsta i neslomljiva Oprah Winfrey (od adolescencije se bori sa strahovima i napadima panike), Cher, Nicolas Cage, Kim Basinger (prvi napad je dobila iz čista mira u robnoj kući i ubrzo nakon toga je razvila agorafobiju i tešku depresiju), princeza Diana (kojoj su počeli napadi nakon rođenja prvog djeteta), David Bowie (koji je zbog panike izbjegava intervjue), John Steinbeck, Sigmund Freud (vjerovali ili ne također je patio od strahova, socijalne fobije i napada panike),Scarlett Johansson (dobiva napade panike prije izlaska pred kamere u kojima kaže da joj se čini kako će umrijeti od straha),Edvard Munch (norveški slikar koji se proslavio se slikom The scream, a inspirirali su ga osobni napadaji panike i kaže: - Od kada znam za sebe patim od dubokih osjećaja straha koje pokušavam izraziti u svojim djelima), Nikola Tesla (patio je od napada panike od svoje pete godine, a nakon smrti svog brata razvio je mnogo fobija i kompulzivnog ponašanja, zbog čega je postao perfekcionist), Leann Rimes, Abraham Lincoln (također je patio od višestruke anksioznosti i napada panike), Emma Stone (prvi napad dobila je u ranoj mladosti i još danas se bori sa problemom panike i agorafobije), Joey Votto (poznati bejzbol igrač kaže: - Svaki put kada doživim napad mislim da ću umrijeti.), Charlie Beljan (poznati golfer koji pati od napada na turnirima), Alec Baldwin, Barbara Steisand (desetljećima se borila sa strahom i panikom), Donny Osmond (zbog napada panije povremeno je zaboravljao tekstove pjesama), Michael Jackson (dugi niz godina se borio sa strahom i napadima panike).

Ovo su samo neki od slavnih koji su otvoreno govorili i govore o svojem problemu. Međutim, mnogo je više onih koji problem skrivaju, bili oni poznati ili obični, svakodnevni ljudi, budući da osoba koja proživljava napade panike smatra da je takva situacija u najboljem slučaju sramotna i neugodna, a u najgorem joj slučaju uzrokuje potpun mentalni i fizički raspad, sa strašnim osobnim posljedicama.

Svi koji napad panike dožive prvi puta pomisle da je to srčani udar... Već kod drugog napada upale se svi alarmi za “opću opasnost” i osoba reagira kao da ju napada tigar u džungli, a tigra nigdje. Neki ljudi reagiraju blokiranjem i grčem, a kod drugih se uključuje mehanizam za bijeg. I jedni i drugi imaju istu želju - samo da to prestane...

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053