Strah od straha, napad panike i agorafobija

Zdravlje, 18.08.2014. (08:16) Autor: Conny Petö Đeneš

Možda ste završili u bolnici, jer ste mislili da ste doživjeli infarkt, a kasnije su vam rekli da su to zapravo bili anksioznost i napad panike?

Napad panike, barem u početku, pojavljuje se iznenada i nije vezan uz određenu situaciju ili podražaj. U većini slučajeva (ne nužno u svima), oboljela osoba izbjegava mjesto ili situaciju u kojoj se napad panike pojavio, pa je ovaj aspekt usko povezan sa agorafobijom i kasnije strahom od straha.

Statistika i ankete govore nam da od napadaja panike (u manjoj ili većoj mjeri) pati svaka treća osoba u Hrvatskoj. Prema National Institut of Mental Health, 40 milijuna amerikanaca pati od napada panike i smatra se da je poremećaj straha jedan od glavnih i najčešćih poremećaja u SAD-u. Iskustva i načini liječenja različiti su, klasična medicina preferira i savjetuje liječenje uz antidepresive i anksiolitike, dok alternativa preporuča prirodne metode liječenja poput meditacije, yoge, vježbi disanja, hipnoterapije, theta iscjeljivanja, molitve, homeopatije, pravilne prehrane i autosugestije. Naravno, jako je važna je i dobra psihoterapija.

Stres je jedan od glavnih okidača panike. Ponekad sami prepoznamo određeni nivo stresa koji je prerastao naše mogućnosti da ga se oslobodimo, ali isto tako je moguće da je trenutak “okidač” odavno prošao i da ga se uopće ne sjećamo. Zbog toga je problem paničnih napadaja teško rješavati, jer u stvari ne znamo zbog čega nam se događaju, dok ono racionalno u nama traži objašnjenje.

Simptomi paničnog napada:

• Ubrzani rad srca,
• Znojenje,
• Podrhtavanje,
• Osjećaj gušenja (ponekad i astmatični napad),
• Zadržavanje daha i ''kratko'' disanje,
• Bol u prsima,
• Povraćanje ili mučnina na povraćanje,
• Vrtoglavica, često sa niskim tlakom,
• Osjećaj kao da ''izađete iz tijela'',
• Osjećaj kao da je sve nestvarno,
• Osjećaj ''odvojenosti od sebe'',
• Strah od gubitka kontrole,
• Strah da ćete se osramotiti,
• Osjećaj da ćete poludjeti,
• Osjećaj omamljenosti,
• Osjećaj ukočenosti,
• Nesvjestica,
• Menstruacija (u nekim slučajevima žene/djevojke dobiju menstruaciju od straha koja se ponekad i po mjesec dana ne može zaustaviti)
• Drugi simptomi.

Ne morate imati sve nabrojane simptome. Svatko reagira na svoj način. Ovo su najčešći simptomi u gotovo 99% slučajeva.

U nekim slučajevima, tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite. Primjerice, osoba koja se boji pasa oklijevat će s izlaskom u šetnju, jer bi putem mogla naići na kakvog psa. Takva osoba može osjetiti paniku i njene popratne simptome poput znojenja, brzog rada srca, želju za izbjegavanjem, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu samo od pomisli na psa.

Tipovi paničnih napada

Panični napad jest iznenadan i intenzivan osjećaj straha i snažne tjeskobe, koji ne traje duže od par minuta. Možemo ga podijeliti u 3 tipa:

1. Spontani panični napad – dolazi bez ikakvog upozorenja, kao ''grom iz vedra neba'', bez obzira na mjesto ili situaciju gdje se nalazite. U pitanju su kratki napadi, koji ne trebaju poseban povod izvana (znači, ne morate ući u lift ili se naći u gužvi, odnosno naći se na mjestu ili u situaciji koja izaziva napadaj) da bi počeli. Često se znaju događati tijekom sna, probude vas i mislite da doživljavate srčani udar ili nešto slično. Kako se iznenadna senzacija pojavi u glavi (što je često kod anksioznosti – anksioznost za razliku od fobija je jedno trajno stanje straha koje nije usmjereno na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj) osoba odmah reagira paničnim napadom. Um takve osobe je već isprogramiran da reagira na takav način i ona se sve više vrti u svom krugu, koji postaje sve manji i sve naporniji. Što je više takvih senzacija, više je paničnih napada, a što je više paničnih napada - više je i takvih senzacija. Stupnjevi anksioznosti rastu i padaju tijekom dana, ali anksioznosti je u umu osobe koja pati od nje STALNO prisutna. Podnošenje ovih neprekidnih unutarnjih nemira vrlo je naporno i za duh i za tijelo. Osoba se nikada ne odmara (čak ni tijekom sna) i organizam se iscrpljuje i preopterećuje, pa se često znaju javiti i ozbiljni zdravstveni problemi. Što više snage osoba troši na obranu od vlastite tjeskobe, sve manje ima snage koja bi joj pomogla da se prilagodi promjenama. Takvim osobama se često čini da su postale alergične na život. Podnošenje kronične anksioznosti jednako je bolno kao i ono koje se odnosi na tjelesnu invalidnost. No, iako je riječ o naoko bezrazložnom i nemotiviranom strahu, razlog za strah uvijek postoji, duboko skriven... On je uglavnom probuđen kroz jedan ili više stvarnih događaja koji su pokrenuli lanac negativnih misli, koje su na kraju stvorile stanje trajne anksioznosti.

2. Specifični panični napad – se događa kada se osoba nađe u specifičnoj situaciji ili na specifičnom mjestu koje izaziva paniku. Takvi napadi su uglavnom reakcija na agorafobiju ili post traumatski stresni sindrom, kad npr. posjet mjestu silovanja može uzrokovati napad.

3. Situacijski panični napad – baš poput specifičnog paničnog napada, događa se u određenim situacijama, ali za razliku od specifičnog paničnog napada, te situacije NISU uzrok napada. Npr., osoba povremeno doživi panični napad vozeći se autobusom, ali nema strah od autobusa.

Razvoj paničnog napada:

1. Okolnost (unutarnja ili vanjska) koja uzrokuje strah --->
2. Pojačavanje senzacija, osjećaja (poput ubrzavanja pulsa, znojenja, vrtoglavice, zadržavanje daha i ''kratko'' disanje) --->
3. Povlačenje prema unutra i fokusiranje na senzacije, osjećaje gore nabrojane, pridavanje im pažnje (koju ne zaslužuju!) --->
4. Katastrofalna interpretacija doživljaja, ''govorenje'' samom sebi da ste u opasnosti, da ćete umrijeti ili doživjeti infarkt --->
5. PANIKA, upomoć!!! Bježi, bježi, bježi..., ali kuda? Upomoć! Gubljenje kontrole i zdravog razuma.

Strah od straha

Strah od straha (grčki: fobofobija), koji se javlja pri napadajima panike karakterizira fobijski strah kao poseban oblik iznošenja straha. On se od drugih oblika iznošenja straha razlikuje po subjektivnim doživljavanjima osobe koja od njega pati, ali i po fiziološko ponašanjim osobinama. Povezuje se za određene objekte, situacije ili funkciju organizma, a uvijek je praćen ponašanjem izbjegavanja tih i takvih zastrašujućih stimulusa i doživljavanjem straha od mogućeg susreta sa strahom (straha od straha). Osobe koje doživljavaju takav strah svjesne su njegove nerealnosti i nelogičnosti, ali nisu u mogućnosti naći prikladno objašnjenje za njegov nastanak.

Osobe ne znaju definirati čega se točno boje – obično kažu da to nije klasični strah, nego skup tjelesnih simptoma pomiješan s izrazitim osjećajima nelagode i panike. Oni će vam reći da se zapravo užasavaju samih napada panike i simptoma koji ih prate, a ne realne opasnosti koju vide u izlasku iz utočišta – strah od straha, pa fobičar može dobiti napad panike i kad intenzivno razmišlja o samoj mogućnosti novog napada panike.

Agorafobija

Osnovno značenje termina agorafobija jest strah od otvorenih prostora. No, ovaj termin uključuje poduži niz simptoma, nabrojimo za početak glavne.

Obuzetost paničnim strahom kada se nađete:

• izvan sigurnosti vlastitog doma,
• u gužvi gdje ima mnogo ljudi (tržnica, trgovina, kino, kazalište, crkva, škola, koncert i sl.),
• na izoliranom mjestu sa kojeg ne možete pobjeći ili nema nikoga tko bi vam pružio pomoć (udaljeno mjesto u prirodi, most, otok, čamac, brod, avion i dr.),
• na putovanju pri kojem se udaljavate od sigurnosti doma,
• pri pomisli ba gubitak bliske osobe.

Za razliku od običnih fobija gdje je u pitanju strah od određenog predmeta ili situacije, agorafobija se manifestira paničnim napadima kada se osoba nađe u nekoj od gore navedenih situacija bez nekog posebnog povoda ili razloga za strah.

Zbog toga agorafobičari izbjegavaju situacije koje bi im mogle izazvati panični napad. No, nažalost takvo izbjegavanje samo pojačava žestinu i učestalost paničnog napada, a i radijus pokretljivosti osobe se sve više smanjuje.

Agorafobičari postavljaju mentalni radijus oko svojeg doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prijeći. U mnogim slučajevima taj radijus je toliko malen da osoba se ne usuđuje izaći iz sigurnosti svojeg doma, a vrlo često osoba ne može ni ostati sama kod kuće.

Agorafobičari postavljaju mentalni radijus oko svojeg doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prijeći

I tako se osoba počne vrtjeti u začaranom krugu, izbjegava situacije koje joj uzrokuju strah, što rezultira još većim strahom, zatim sa još snažnijim izbjegavanjem, itd, itd, itd, i na kraju ima strah od straha, paniku od panike i postane u potpunosti rob vlastitog straha.

Puno agorafobičara pati i od snažne klaustrofobije (strah od zatvorenih prostora). Zbog toga se boje prelaziti most, biti u liftu, tunelu, avionu ili bilo kojem zatvorenom prostoru, ili bilo kojoj situaciji koja izaziva osjećaj zatvorenosti, poput stajanja u automobilskom redu na cesti, ili sjedenja u sredini reda u kinu i sl.

Također, agorafobičare često prati i strah od visina zbog impulsa da ne skoče.

Naravno, simptoma i raznih varijacija ovog problema ima mnogo. Ne morate imati sve simptome, a treba imati i na umu da postoje različiti stupnjevi manifestiranja agorafobije, lakši i teži slučajevi.

Važno je napomenuti da agorafobičari nisu "psihički bolesnici" – radi se o osobama koje su u svakom trenutku 'pri zdravoj pameti', svjesne svega što se oko njih događa. Četo puta su to vrlo uspješni i visokopozicionirani ljudi. Fobije nisu psihijatrijske bolesti, nego psihološki poremećaji. Osobama koje nikad nisu osjetili ni doživjeli napad panike to je teško objasniti, no agorafobičar ne misli da zaista postoji realna opasnost od izlaska iz kuće, ne boji se da će ga netko napasti ili oteti. Ovdje se radi o podsvjesnim zbivanjima, zbog kojih tijelo dobiva signal da je u opasnosti i počne lučiti adrenalin koji kod stvarnih opasnosti daje snagu za bijeg. U ovoj situaciji adrenalin se ne troši na bijeg, nego stvara neugodne tjelesne simptome koji izazivaju napad panike.

Prva pomoć kod napada panike

Prva stvar koju je zgodno za zapamtiti i sebi UVIJEK ponavljati kada vas uhvati napad jest:

Znam što mi se događa, uhvatio me je panični napad. On može biti neugodan, ali me NE MOŽE ozlijediti.

Ništa ne traje vječno, pa ni panični napad. ZNAM da će nestati za par minuta. Nema potrebe da paničarim, ali ako ipak počnem paničariti, najgore što mi se može desiti jest panični napad! Ako me i uhvati do kraja, nema veze, jer imao/imala sam ih već mnogo – bili su jako neugodni, ali NISU ME UBILI!!!

Ovakav misaoni proces, zajedno sa vježbama disanja i tehnikama odvlačenja pažnje sa panike su moćno ''oružje'' protiv panike. Samo trebate povjerovati u to! I, naravno, vježbati. Potrebno je vremena. Postoji mnogo raznih tehnika, ali svima je zajedničko to da se moraju se vježbati redovito ako hoćete da djeluju.

Taktike za odvlačenje pažnje U TRENUTKU napada:

Ima ih mnogo, evo neke koje meni padaju na pamet (naravno možete se koristiti i sa nekim drugima, bitno da funkcioniraju):

• Umijte se hladnom vodom – to osvježava.
• Brojite unatrag od 100 pa do 0 što brže možete, i ponavljajte brojanje što više puta. Ili uzmite rješavati križaljku ili matematički zadatak, ako ste u stanju. Brojanje bolje pomaže u odvlačenju pažnje.
• NEMOJTE SJESTI i povući se u sebe. Krećite se. Sjesti i povući se u sebe jest dobro kada taj trenutak prođe, ali za vrijeme napada NIKAKO!
• Pustite omiljenu glazbu i glasno uz nju pjevajte.
• Plešite. Krećite se. Ne sjedajte.
• Govorite sebi da to što osjećate su samo senzacije, ništa više i ništa posebno. One nisu nikada nikoga ozljedile, pa neće ni mene. Na taj način im oduzimate snagu.
• Ne gledajte se u ogledalu.
• Upalite TV i gledajte nešto što vas zanima i zaokuplja. Najbolje nešto smiješno. Smijte se na glas.
• Na sve moguće načine zbunjujte svoje misli da biste ih omeli.
• Ako vas napad uhvati tijekom noći, ustanite iz kreveta, počnite se kretati i nečime se zaokupite.
• Uvijek imajte pri ruci nešto za grickanje ili neko voće. Glad zna izazvati simptome poput paničnog napada.
• NE SJEDAJTE. Krećite se i dalje, čekajte da prođe.
• Ako vas napad uhvati negdje vani ili u primjerice autobusu u kojem morate sjediti, usmjerite svu pažnju na disanje i uspravno držanje, također se možete i uštipnuti iz sve snage, da vas čim jače zaboli; tako će pažnja sa panike otići na bol.

Tehnike disanja ZA VRIJEME napada

• Tehnika sa papirnatom vrećicom – duboko udahnite i stavite papirnatu vrećicu preko nosa i usta, i počnite disati u nju. Pokušajte regulirati dužinu i brzinu izdisaja. Duboki udisaji i spori izdisaji. Nastavite tako disati par minuta, sve dok napad malo ne popusti. Kako udišete izdahnuti zrak iz vrećice (ali svakako mora biti papirna, nikako najlonska!) ugljični dioksid se apsorbira u krvi i smanjuje simptome napada, baš kao i razvitak novih. Kada vas napad uhvati, počinjete nepravilno, kratko i brzo disati, što dovodi do hiperventilacije koja stvara i pojačava simptome napada. Tako dolazi do neravnoteže i manjka ugljičnog dioksida u krvi. Pomoću ove tehnike se na brz način vraćate u ravnotežu. Ako vam se počne malo vrtjeti u glavi, to je normalno, brzo će vam biti bolje.
• Zadržavanje daha – kada vas panika naglo uhvati te odjednom osjetite jako ubrzani rad srca i ostanete bez daha (počne vas gušiti), sporo i jako duboko udahnite pa dah zadržite. Vjerojatno ćete osjetiti kako vam ''preskoči'' pokoji otkucaj srca. To vas neće ozlijediti, ali se možete osjećati malo čudno. Takvo ''preskakanje'' srca doživljava većina ljudi koji imaju anksioznost i napadaje paniku. Nakon 5 do 10 sekundi srce će polako početi usporavati, tada izdahnite i počnite disati normalno – brojite do 4 kada udišete i do četiri kada izdišete. Sa svakim udahom zamišljajte da udišete mir, a sa svakim izdahom izdišite strah.

Ova prva pomoć se odnosi SAMO na onih (jako dugih!) nekoliko minuta vašeg napada.

Kako pomoći osobi koja živi sa napadima panike?

Napadi panike mogu se pojaviti tek povremeno kada je osoba pod stresom ili mogu kronično narušavati kvalitetu njezina života. Iako ne traju dugo i ponekad se ne javljaju često, osoba ih se toliko užasava da joj to može znatno ograničiti kretanje i druženje s drugima. Kako pomoći takvoj osobi?

Kako pomoći osobi koja živi sa napadima panike?

1. Pokušajte razumjeti napad panike – iznenadni i nagli napad straha, ekstremni užas koji izaziva simptome slične infarktu pri kojem osoba doživljava strah od gubitka razuma i kontrole, umiranja i sramoćenja.
2. Pokušate proniknuti u okidač trenutnog napada – ako je napad uzrokovan specifičnom fobijom, udaljite osobu od njena izvora. Nemojte joj u trenucima panike pokušavati racionalno objašnjavati da joj se ništa ne može dogoditi i da se nema čega bojati.
3. Ne omalovažavajte njegov/njezin strah – osoba koja doživljava napad panike i sama je u trenutku napada svjesna kako razloga za strah nema, ali joj to ne pomaže da se osjeća bolje. U trenutku napada strah je intenzivan i vrlo realan, te ga prate osjećaji srama te strah od ludila ili smrti.
4. Govorite mirno i sigurno, te nemojte osobu na silu (čak ni nježno) zadržavati da stane, jer u tom trenutku ima snažnu potrebu za bijegom. Dozvolite joj da se kreće i nježno ju zamolite da obrati pažnju na disanje.
5. Recite joj da je sasvim OK imati napad panike te da će on uskoro proći.
6. Ostanite mirni i ne izazivajte dodatni stres. Ne inzistirajte na tome da osoba u trenutku napada dokuči što je točno uzrokovalo paniku, jer će to dodatno pogoršati stanje.
7. Ohladite osobu maramicom ili ju potaknite da se umije ako je u stanju. Mnoge napade panike prati osjećaj vrućine. Voda može ublažiti simptome koji je opterećuju.

Slavni ljudi koji boluju od napadaja panike

Kod nas je još uvijek tabu i sramota govoriti o psiho-emocionalnim problema koje Hrvati skrivaju iz dva razloga: (1) zato jer smo relativno primitivna sredina u kojoj bilo kakav psihički problem predstavlja ludilo i sramotu, i (2) zato jer živimo u vremenima neoliberalnog kapitalizma u kojem svaka jedinka mora biti savršena, odnosno ne smije imati neki nedostatak ili manu.

Poznati i slavni nisu oslobođeni od napada panike, fobija, strahova i drugih psihičkih problema.

Hugh Grant u jednom intervjuu priznao kako se već godinama bori protiv napadaja panike. Izjavio je da je taj problem itekako utjecao na njegovu karijeru. Vrhunac krize bio je 2007. godine, kada je Grant snimao film “Music and Lyrics”. Kaže: - Nakon snimanja došao sam kući i na svoje računalo nalijepio post-it s riječima ‘Nemoj više prihvaćati uloge’. Za vrijeme snimanja filma imao sam pet jezivih napadaja. Cijelo sam vrijeme bio prepun lorazepama.

Nicole Kidman u intervjuu za Vogue 2002. godine izjavila je kako navalu panike osjeti čim ugleda fotoaparate i stane na crveni tepih. Kaže: - Ruke mi se počinju tresti, imam problema s disanjem, najradije bih pobjegla.

Johnny Depp ima panični strah od – klauna. Glumac otvoreno govori o svojoj fobiji i kaže: - Ima nešto u klaunovskim, obojanim licima i lažnim osmjesima čega se užasavam. Izgledaju mi vrlo mračno i zločesto.

Adele Adkins priznala je kako pati od ozbiljnog poremećaja anksioznosti i da ima veliki problem s nastupima uživo. Kaže kako joj se prije nastupa povraća i potom bježi požarnim stubama - Imam napadaje tjeskobe i na pozornici stalno paničarim. Srce mi ubrzano lupa i imam osjećaj da nikada neće prestati.

Kate Moss pati od napadaja panike. Prvi puta joj se to dogodilo na snimanju kampanje Calvin Klein, kaže: - Nisam mogla izaći iz kreveta dva tjedna i mislila sam da ću umrijeti.

Woody Allen više je puta izjavio kako su njegovi filmovi puni depresije i anksioznosti jer je i njegov život takav, kaže: - Cijeli svoj život borim se protiv raznih oblika depresije i tjeskobe. Snimam takve filmove kako bi odvratio pažnju od svojih duševnih problema.

Na popisu slavnih osobama koje se nose s napadima panike i anksioznošću nalaze se i naizgled čvrsta i neslomljiva Oprah Winfrey (od adolescencije se bori sa strahovima i napadima panike), Cher, Nicolas Cage, Kim Basinger (prvi napad je dobila iz čista mira u robnoj kući i ubrzo nakon toga je razvila agorafobiju i tešku depresiju), princeza Diana (kojoj su počeli napadi nakon rođenja prvog djeteta), David Bowie (koji je zbog panike izbjegava intervjue), John Steinbeck, Sigmund Freud (vjerovali ili ne također je patio od strahova, socijalne fobije i napada panike),Scarlett Johansson (dobiva napade panike prije izlaska pred kamere u kojima kaže da joj se čini kako će umrijeti od straha),Edvard Munch (norveški slikar koji se proslavio se slikom The scream, a inspirirali su ga osobni napadaji panike i kaže: - Od kada znam za sebe patim od dubokih osjećaja straha koje pokušavam izraziti u svojim djelima), Nikola Tesla (patio je od napada panike od svoje pete godine, a nakon smrti svog brata razvio je mnogo fobija i kompulzivnog ponašanja, zbog čega je postao perfekcionist), Leann Rimes, Abraham Lincoln (također je patio od višestruke anksioznosti i napada panike), Emma Stone (prvi napad dobila je u ranoj mladosti i još danas se bori sa problemom panike i agorafobije), Joey Votto (poznati bejzbol igrač kaže: - Svaki put kada doživim napad mislim da ću umrijeti.), Charlie Beljan (poznati golfer koji pati od napada na turnirima), Alec Baldwin, Barbara Steisand (desetljećima se borila sa strahom i panikom), Donny Osmond (zbog napada panije povremeno je zaboravljao tekstove pjesama), Michael Jackson (dugi niz godina se borio sa strahom i napadima panike).

Ovo su samo neki od slavnih koji su otvoreno govorili i govore o svojem problemu. Međutim, mnogo je više onih koji problem skrivaju, bili oni poznati ili obični, svakodnevni ljudi, budući da osoba koja proživljava napade panike smatra da je takva situacija u najboljem slučaju sramotna i neugodna, a u najgorem joj slučaju uzrokuje potpun mentalni i fizički raspad, sa strašnim osobnim posljedicama.

Svi koji napad panike dožive prvi puta pomisle da je to srčani udar... Već kod drugog napada upale se svi alarmi za “opću opasnost” i osoba reagira kao da ju napada tigar u džungli, a tigra nigdje. Neki ljudi reagiraju blokiranjem i grčem, a kod drugih se uključuje mehanizam za bijeg. I jedni i drugi imaju istu želju - samo da to prestane...

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak možete pročitati ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053