Zdravlje, 11.08.2014. (08:26) Autor: Conny Petö Đeneš
Ilustracija (www.rtl.hr)
"Isus je na križu patio za nas" kažu kršćani, "Život je patnja" govore gotovo sva duhovna učenja, "Život je težak" govore svakodnevna ljudska iskustva. Većina ljudi pati, na ovaj ili onaj način. Patnja pogađa sve ljude iz svih dijelova zemaljske kugle, svih rasa, klasa i religijskih uvjerenja. Nalazi se u traumama odrastanja, krizama identiteta, gubicima, bolestima, nesretnim ljubavima, osobnim i svjetskim katastrofama.
Kako dolazi do patnje, u kolikoj je mjeri možemo smanjiti i kako životno učenje kroz patnju promijeniti u neko ugodnije?
Oblici zlostavljanja
Fizičko zlostavljanje uključuje tjelesne ozljede šamaranjem, udaranjem šakama, rukama, nogama i predmetima, grebanjem, grizenjem, guranjem i bacanjem stvari na osobu, zatim prijetnje i napade, maltretiranje i mučenje, zaključavanje osobe u kuću ili neki skučeni prostor, napuštanje na opasnim mjestima, odbijanje pomoći osobi kada je bolesna ili ozlijeđena.
Seksualno zlostavljanje uključuje silovanje, prijetnje silovanjem ili bilo koji oblik primoravanja na seksualne radnje protiv volje i želje osobe, prisiljavanje nošenja odjeće koja žrtvi nije ugodna (zbog seksualnog uzbuđenja zlostavljača), primoravanje na seks sa drugim osobama, na fotografiranje ili snimanje osobe bez odjeće ili u odjeći u kojoj se osoba ne osjeća ugodno.
Emocionalno zlostavljanje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, ismijavanje, ignoriranje, izazivanje osjećaja bezvrijednosti i glupavosti, posesivnost i prevelika ljubomora, optuživanje za nevjeru bez opravdanih razloga, prijetnja napuštanjem, izbacivanjem iz kuće, batinama i ubojstvom, prijetnja da će će se on/ona ubiti ili poludjeti ako osoba ne učini što se od nje traži, ako ode i napusti zlostavljača, ako podnese zahtjev za razvod braka ili poželi prekinuti vezu, zastrašivanje, napadanje djece i kućnih ljubimaca, odvajanje žrtve od obitelji i prijatelja, sprečavanje žrtve da ide na posao ili u školu.
Virtualno zlostavljanje uključuje sve radnje u kojima se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova i slika namijenjenih vrijeđanju, ponižavanju i/ili uznemiravanju druge osobe. Radi se o svim namjernim, ponavljanim i agresivnim ponašanjem pojedinca ili skupine ljudi čija je namjera zlostavljanje i maltretiranje drugih. Uključuje slanje e-mail ili sms poruka osobama koje više ne žele kontakt sa pošiljateljem, slanje prijetnji, vrijeđanje, pogrdni nazivi, ružne seksualne primjedbe, ismijavanje po forumima, pisanje lažnih tvrdnji s namjerom ponižavanja i izvrgavanja ruglu, lažno predstavljanje sa netočnim podacima i fotošopiranim slikama žrtve, otkrivanje njenih osobnih podataka poput telefonskog broja, adrese, radnog mjesta itd. na web stranicama ili forumima.
Ekonomsko zlostavljanje uključuje uzimanje i trošenje novca ili drugih vrijednosti žrtve, uništavanje njenih stvari, sprečavanje žrtve da odlazi na posao ili općenito zarađuje, očekivanje od nje da zlostavljaču preda cijelu svoju zaradu, do posljednje lipe, ili da novcem učini više nego je to realno moguće, očekivanje zlostavljača da žrtva na njega troši većinu ili sav novac, odbijanje zlostavljača da osobu obavijesti o zajedničkoj financijskoj situaciji.
Vrste traume
Psihologija traumu klasificira na razvojnu i šok traumu.
Razvojna trauma uključuje sva bolna i povređujuća iskustva nastala u interakciji sa osobama koje su nas odgajale i uz koje smo odrastali, a odnosi se na uskraćivanje ljubavi, odbacivanje od strane jednog ili oba roditelja, vrijeđanje, ponižavanje, ismijavanje, potcjenjivanje, neprestano kritiziranje i omalovažavanje. Nagomilavanje "sitnih" povreda ima kumulativan učinak, stvara rane koje kasnije teško zarastaju i koje je teško zaboraviti. Razvojne traume kod djece stvaraju osjećaj neadekvatnosti i bezvrijednosti, a često vode i do karakteroloških defekata.
Šok trauma uključuje sve intenzivne negativne događaje u kojem osoba neočekivano dolazi u stanje šoka. To se događa kod silovanja, brutalnog nasilja, ratnih događaja, iznenadnog gubitka voljenih osoba i imovine te raznih nenadanih i neočekivanih situacija opasnih po život. Ta iskustva nadilaze kapacitete za prevladavanje traume u trenutku šoka i blokiraju aktiviranje osnovnih mehanizama obrane. Šok traume ostavljaju trajne posljedice i ne mogu se izbrisati iz iskustva, ali se mogu zacijeliti i integrirati sa ostatkom osobe i njenog iskustva.
Homeopatija vrste trazna klasificira na suptilnu i grubu.
Suptilna trauma se odnosi na razvojnu traumu, ali ju homeopatija proširuje na sva iskustva od trenutka začeća, što se odnosi i na prenatalna životna iskustva te traume rođenja. Pljuska, prepuštenost plaču, kažnjavanje i nedostatak fizičke nježnosti i prisnosti ostavljaju na dijete velike posljedice. Trauma roditelja odražava se na dijete u obliku okrutnog, sarkastičnog, grubog, tužnog, povučenog ponašanja bez bliskosti, intimnosti i ljubavi te ozbiljno ranjava dijete, koje na kraju nesvjesno zauzima obrambeni stav kako bi izašlo na kraj sa osjećajem da ga ne vole i ne brinu za njega. To se kasnije, u odrasloj dobi, negativno odražava na uspostavljanje bliskih i intimnih odnosa.
Gruba trauma odnosi se na šok traume koje nas nenadano savladaju – silovanje, tjelesni napad, ozbiljna bolest u obitelji, smrt, gubitak ili odvajanje, prijetnja smrću u fetalnom razdoblju (rizična trudnoća sa problemima održavanja trudnoće ili šokovi, traume i operacije majke u trudnoći) u prevladavanju kojih si čovjek može ponekad i pomoći sam, međutim, ako nosite sa sobom i razvojne traume, ako ste u ranoj životnoj dobi doživjeli incest ili seksualno zlostavljanje, traumu rođenja, napuštanje od roditelja ili usvajanje, tada ste bez stručne pomoći zaglavljeni u traumi.
Suptilna i gruba trauma su ustvari jedno te isto. Dijete u svojoj ranjivosti naizgled suptilnu traumu može doživjeti kao grubu te ona kod njega može uzrokovati umanjeno samopoštovanje i sposobnost snalaženja, tako da grube traume kasnije djeluju čak i snažnije i ne mogu se proraditi.
Svjetske traume ostavljaju neizbrisiv trag u pamćenju preživjelih, trag koji se prenosi sa naraštaja na naraštaj. One uključuju ratove, masovna zlostavljanja, epidemije, posljedice globalnog zatopljenja, stanjivanja ozonskog sloja, zagađivanja mora, rijeka i jezera, uništavanja flore i faune, ekološke katastrofe i sl.
Oporavak od traume
Nema ispravnog ili pogrešnog načina reagiranja na traumatsko iskustvo, jer svaka osoba reagira na sebi jedinstven način i kako god se osjećala, ima pravo na to – to je za nju jedino ispravno i normalno. Svi smo različiti i svatko ima svoj karakterističan način nošenja s traumom i njezinim posljedicama. Težina traumatičnih događaja nemjerljiva je i neusporediva. Zajednički nazivnik psihičke traume je osjećaj intenzivne preplašenosti, bespomoćnosti, gubitka kontrole, smrtnog straha i prijetnje uništenjem. Svi pokušaji da se trauma izrazi količinski završavaju u besmislenom stupnjevanju užasa.
Psihička trauma je oboljenje nemoćnih. U trenutku traume, djelovanjem nesavladivih sila, žrtva biva učinjena bespomoćnom. Izrazito obilježje traumatičnog događaja je njegova moć da ulije bespomoćnost i smrtni strah.
Uredan ljudski odgovor na opasnost složen je i cjelovit sustav reakcija u kojima sudjeluju i tijelo i duh. Ugroženost u početku pobuđuje simpatički živčani sustav, uzrokujući u ugrožene osobe osjećaj navale adrenalina i prelaska u stanje uzbune. Traumatske reakcije nastupaju kad je djelovanje uzaludno, kad nije moguć niti otpor, niti bijeg. Tada ljudski sustav samoobrane biva savladan i rastrojen.
Traumatični događaji proizvode duboke i trajne fiziološke i emocionalne promjene. Tako traumatizirana osoba može doživjeti intenzivnu emociju, ali bez jasnog sjećanja na događaj. Npr, može "iz čista mira", "bez razloga" ili "realnog povoda" doživjeti napadaj paničnog straha.
Traumatični događaji u pitanje dovode temeljne ljudske odnose i potkopavaju sustave vjerovanja koji daju smisao ljudskom iskustvu. Slamaju žrtvinu vjeru u prirodni ili božanski red i bacaju je u stanje egzistencijske krize, raskidaju obiteljske spone, prijateljstva te osjećaj ljubavi i zajedništva. Žrtve se osjećaju izolirano i isključeno iz života, potpuno napušteno i usamljeno, izbačeno iz ljudskih i božanskih sustava brige i zaštite koji održavaju život. Slijedom toga, osjećaji otuđenosti i isključenosti prožimaju sve bliske i intimne odnose, čak i dugo godina nakon traumatičnog događaja.
Kod silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, uglavnom smo primarno svjesni fizičkih povreda, mogućnosti trudnoće i zaraze spolno prenosivim bolestima. Međutim, psihološko-emocionalne posljedice, manje jasne i vidljive, teže su i dugotrajnije od fizičkih povreda.
Oporavak od traume je dugotrajan proces koji iziskuje mnogo strpljenja. Najvažniji njegov dio je osnaženje preživjele traumatizirane osobe kojoj je srž doživljaja psihičke traume obesnaženost i isključenost od ostalih ljudi.
Drugi ljudi mogu osobi dati podršku, ljubav, pomoć, ali ne i iscjeljenje, jer upravo ona mora biti stvaratelj/ica i mjerilo vlastita oporavka.
Oporavak je moguć samo kada se osoba odluči na njega, i kada odluči obnoviti svoje odnose sa drugim ljudima. Oporavak u izolaciji je nemoguć. Obnavljajući svoje odnose s drugim ljudima, preživjela osoba obnavlja i svoje duševne moći (osnovnu sposobnost za povjerenje, građenje identiteta i prisnosti, kompetentnost, inicijativnost i slično) oštećene ili iskrivljene traumatskim događajem.
Faze oporavka nemaju svoj strogo zadani redoslijed i nisu utvrđene vremenom. One uključuju stvaranje osjećaja sigurnosti, uspostavljanje iscjeljujućeg odnosa, žalovanje, ponovno uključivanje u život i stvaranje zajedništva sa ljudima koji daju podršku.
Podrška bliskih osoba, dobra psihoterapija, homeopatija, theta iscjeljivanje, hipnoterapija, meditacija te druge metode za osnaživanje i iscjeljivanje od velike su pomoći u nadvladavanju trauma.
Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr
Original članak možete pročitati: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=45978
Nema komentara:
Objavi komentar