Ho`oponopono – drevna havajska tehnika za rješavanje problema

Zdravlje, 27.10.2014. (09:37) Autor: Conny Petö Đeneš

"Što bi terapeut trebao učiniti kad ga posjeti klijent?“ - pitao sam, želeći da istražim specifične načine liječenja ljudi.

„Samo da ga voli.“ - Dr.sc. Ihaleakala Hew Len je odgovorio. „Ono što je važno je da voliš osobu jer je dio tebe i tvoja ljubav će joj pomoći da obriše i očisti program aktiviran u njenom životu.Posredstvom ljubavi dobivamo Božansku inspiraciju za to što nam je činiti u pojedinom slučaju."
- Iz knjige "Zero Limits", Joe Vitale – američki poduzetnik i autor mnogih knjiga o samopomoći, te jedan od aktera u popularnom filmuTajna (Secret).

Ho'oponopono je drevni havajski način rješavanja problema, koji je postao svjetski hit unatrag par godina. Koristi se najviše za liječenje i rješavanje konflikata.

Dr.sc. Ihaleakala Hew Len

Dr.sc. Ihaleakala Hew Len, proslavio je ovu metodu izliječivši sa njom cijeli psihijatrijski odjel mentalno bolesnih kriminalaca u Havajskoj državnoj bolnici.

Krajem 20. stoljeća, sudovi na Havajima započeli su praksu alternativnog rješavanja sporova putem Ho'oponopono metode, jer smatraju da zakonski prijestupi imaju korijen u obiteljskim konfliktima, koji ako se razriješe dovode prijestupnika u stanje pokajanja u kojem više nije primoran raditi daljnje prijestupe, što smatraju puno učinkovitijim od zatvorske kazne.

Ho'oponopono iscjelitelja obitelj prijestupnika sama odabire, sa sudskog popisa iscjelitelja, te se praksa provodi na tradicionalan način, bez uplitanja suda.

Cijela obitelj sudjeluje u procesu i problem se rješava kolektivno, pri čemu i drugi članovi obitelji preuzimaju svoj dio odgovornosti nastao za određenu situaciju, bez obzira i ako nisu direktno sudjelovali u prijestupu ili sukobu.

Što je ustvari Ho'oponopono?

Ho'oponopono se u Havajskom rječniku definira kao mentalno čišćenje. Ho'o je glagolski oblik za riječ koja slijedi, a Pono ima višesložni prijevod: moralna kvaliteta, ispravno ponašanje, dobrota, čestitost, poštenje, prava priroda, olakšanje, u savršenom redu – može se usporediti sa sanskrtskim izrazom Dharma.

Ova tehnika kreće od postavke preuzimanja odgovornosti (ne krivnje) za apsolutno sve što nam se događa, te čišćenja "toksičnih" programa unutar naše podsvijesti. Radi se o procesu oslobađanja od destruktivnih energija u podsvijesti kroz pokajanje, praštanje, ljubav i zahvalnost (kroz preobražaj). Dovodimo se u tzv. "nulto stanje", očišćeno od svih "mentalnih toksina", gdje smo u stanju slobodno, bez zapreka i ometanja, primati ideje i inspiracije za rješavanje problema i unapređenje života.

Ho'oponopono polazi od točke da je sve u svijetu povezano i da smo svi dio iste Ljubavi (Boga), stoga ništa nam se ne može dogoditi bez da se odrazi na druge (svijet oko nas). Sva događanja u našoj stvarnosti odraz su događanja naših unutarnjih zbivanja.

Ako kroz naša negativna iskustva dopustimo Ljubavi da u nama pobudi suosjećanje, doživljavamo preobražaj.

Sve vanjske probleme možemo riješiti ako ispravimo rezonanciju/vibraciju unutar sebe, jer kada vibriramo s ljubavi, svijet doživljavamo s više ljubavi i ona se manifestira svuda oko nas.

Međutim, kada smatramo da smo bolji od drugih ili odvojeni od njih, to remeti harmoniju, udaljava nas od Izvora i stvara probleme, konflikte i bolesti. Sve osobe koje se pojavljuju u našoj stvarnosti odraz su nekog našeg unutarnjeg programa, pa ako se u našem životu događa nešto negativno, trebamo pronaći svoj program koji je privukao takvu okolnost i ispraviti ga. To je cijela svrha Ho'oponopono tehnike – ponovno uspostvaljanje rezonancije sa energijom Ljubavi (Bogom).

Sve što trebamo je, prilikom svakog problema, Bogu uputiti četiri misli vezane za određeni problem : "Žao mi je. Oprosti. Volim te. Hvala ti."

Tako je Dr.sc. Ihaleakala Hew Len preuzeo odgovornost (ne krivnju) za stanje pacijenata u svojoj bolnici, jer budući da je radio u njoj smatrao je da su postali dio njegove stvarnosti. Vođen idejom da potraži problem u sebi, (tj. da liječenjem sebe, liječimo druge), izliječio je sve pacijente pojedinačno, gledajući u njihove povijesti bolesti slanjem Bogu četiri magične misli: "Žao mi je. Oprosti. Volim te. Hvala ti."

Pokajanjem ("Žao mi je. Oprosti") je očistio u svojoj podsvijesti programe koji su bili odgovorni za pojavljivanje pacijenata u njegovom životu, a koji su se odnosili na sve mentalne i emocionalne memorije spremljene duboko u podsvijesti.

Proučavajući njihove povijesti bolesti, nije se bavio određenom osobom, već emocijama i stavovima koje je on pri tome doživljavao. Čisteći toksične programe unutar sebe, koje je imao zajedničke sa pacijentima, i oni su automatski postajali zdraviji. Rekao je: "Izliječio sam ih sa time da sam pokajanjem odbacio sve predrasude i emocije koje sam imao vezano uz mentalne bolesnike, a koje su me ometale da osjećam ljubav", drugim riječima rečeno, pročistio je sebe da se osposobi koristiti ljubav kao sredstvo liječenja.

Kako djeluje Ho'oponopono?

Ovom metodom rješavamo probleme na duhovnoj razini kako bi se očitovali na materijalnoj, na način da čistimo energije karme iz prošlosti na mentalnoj (podsvijest) i duhovnoj (nadsvijest) razini, tako da potvrdimo svoju odgovornost kroz energije pokajanja, praštanja, ljubavi i zahvalnosti.

Sama tehnika sastoji se iz toga da Bogu o određenoj situaciji, osobi ili sjećanju šaljemo četiri iscjeljujuće misli:

1. Žao mi je.
2. Oprosti.
3. Volim te.
4. Hvala ti.

Naše misli natopljene su bolnim sjećanjima na osobe, situacije ili mjesta. Kada pošaljemo našoj nadsvjesti (Bogu, Ljubavi, Svemiru i sl.) ove četiri misli pročišćavamo energiju koju povezujemo sa bolinim sjećanjem na neku osobu, situaciju, događaj ili mjesto.

Pročišćenjem se negativna energija neutralizira i otpušta, te nastaje potpuno novo pročišćeno stanje, koje Budisti nazivaju Prazninom. Nakon toga dolazi do ispunjavanja te praznine energijom božanske ljubavi.

Puno ljudi ima problem u shvaćanju razlike između preuzimanja odgovornosti i preuzimanja krivnje. U ovom procesu ne krivimo ni sebe, ni druge, niti uzimamo odgovornost za nečija djela, već preuzimamo odgovornost za ono što se dešava unutar nas, duboko unutar naše podsvijesti.

Ovo ne moramo činiti izričito prema osobi sa kojom imamo konflikt, već te četiri misli upućujemo Bogu (nadsvijesti), onome božanskom u nama i svima drugima, u kontekstu te osobe (ili situacije).

Važno je da ispravno razumijemo upotrebu ove tehnike, jer pomisao da šaljemo ove četiri misli osobama koje su nas duboko povrijedile i ranile je teška. Kao prirodna reakcija u nama se probudi nelagoda, otpor ili ljutnja pri ideji da se moramo ispričati osobi koja nam je naudila. Zato je važno shvatiti da ove četiri misli upućujemo Bogu samo u kontekstu te osobe ili bolnog iskustva koje je povezano sa tom osobom. Bog pomoću naše usmjerene energije pokajanja, oprosta, ljubavi i zahvalnosti transformira toksične energije u nama, drugima i šire.

Prema havajskom vjerovanju Bog je Ljubav, pa kada usmjeravamo svoju energiju u pravcu ljubavi povezujemo se sa svojim Izvorom (Bogom u nama).

S druge strane, dobro je i znati da konflikti ne dolaze sami od sebe. Svatko tko nas povrijedi je samo instrument zakona kauzaliteta, što bi značilo da smo i mi nekada nekome uzrokovali povredu (namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, direktno ili indirektno, u ovom ili prošlom životu). Zato je važno da preuzmemo svoj dio odgovornosti (ne krivnje ili pretpostavke da smo u krivu) i uz pomoć usmjerene energije pokajanja, oprosta, ljubavi i zahvalnosti neutraliziramo negativnu energiju i time očistimo svoju karmu. Situacije (ili problemi) u kojima se nađemo u vanjskoj stvarnosti, zapravo imamo sami sa sobom, jer nosimo u sebi nešto nerasčišćeno. Preuzimanje potpune odgovornosti znači prihvaćanje ideje da sve što postoji u našem životu je projekcija iz našeg unutarnjeg svijeta.

Glavni cilj ove tehnike je dovođenje u nulto stanje, gdje imamo nula dugova i nula ograničenja, u kojem smo bez predrasuda, predodžbi, očekivanja, karmičkih dugova i sl.

Ljubav je ta koja svojom energijom liječi i preobražava sve memorije u podsvijesti, ona vraća harmoniju u naš duh/tijelo sustav, neutralizira negativne misli i emocije. Nedostatak ljubavi je glavni uzročnik svih naših problema, a opraštanjem otvaramo vrata njezinu povratku.

Svi problemi koji nas se jave su samo ponavljana sjećanja iz prošlosti, koja se vraćaju sve dok ih ne razriješimo, zato Ho'oponopono vidi svaki problem kao priliku da se preobrazimo.

Kvantna fizika i Ho'oponopono

Fizika je dokazala da pozitivnim utjecanjem na sebe automatski pozitivno utječemo na druge, taj efekt nazvala je kvantno sprezanje (eng.: entanglement). Spregnuti znači djelovati povezano (zajedno). Fizičari su promatrali kako se određene čestice nastavljaju ponašati kao da su povezane bez bilo kakvog vremenskog pomaka, čak i nakon što su odvojene velikim prostorom. Otkrili su da sprezanje između čestica postoji svugdje, cijelo vrijeme, te da ono utječe na širi svijet u kojem živimo.

Upravo na taj način funkcionira Ho'oponopono, ako nekome želimo pomoći da se izliječi (ili "popravi"), najbolje ćemo to učiniti ako popravimo sebe na način da očistimo sebe od negativnih energija iz podsvijesti, te da povisimo svoju vibraciju na energiju Ljubavi, da kultiviramo visokofrekventne emocije voljenja, radosti i mira.

Fenomen poznat pod nazivom "Učinak stotog majmuna" također govori o ideji da pojedinac ima sposobnost da doprinese cijeloj zajednici. Više o tome možete pročitati ovdje:http://www.sadaovdje.com/portal/razno/fenomen-stotog_majmuna/

Maharishi Mahesh Yogi, vodeći indijski znanstvenik u polju svijesti, ovaj efekt je nazvao "Skupna dinamika svijesti", te je smatrao da ako se TM i TM Sidhi program provodi u velikim skupinama ima "zračeće djelovanje" i uklanja negativne utjecaje okoline, te proizvodi utjecaj zračenja na stresove i napetosti društva. Maharishi je utvrdio da snaga zračenja kao i dubina svijesti koja se može održavati, ovisi o veličini skupine. Primjerice, ako 100 pojedinaca djeluje na razini Samadhija oko 10.000 onih koji možda nisu u stanju djelovati na toj razini održavat će rezonancu s manjom skupinom i funkcionirati na toj razini. On je smatrao skupna dinamika svijesti poboljšava revitalizaciju društva.

Stoga je važno da radimo na sebi i povisujemo svoje vibracije, te kada dovoljan broj ljudi učini to isto i to ponavlja dovoljan broj puta, tada će se početi događati kolektivne promjene.

Više o kvantnom sprezanju možete pogledati ovdje:

https://www.youtube.com/watch?v=wB-PUmWx10A

Ho'oponopono - Dr. Hew Len and Joe Vitale – predavanje prvi, drugi, treći i četvrti dio.

• https://www.youtube.com/watch?v=g7pXFv3Yrzc
• https://www.youtube.com/watch?v=RyPBtegcffk
• https://www.youtube.com/watch?v=wW7mxBYomiA
• https://www.youtube.com/watch?v=rUkuQvju-_0

Linkovi na kojima se može više saznati o Ho'oponopono tehnici:

• http://en.wikipedia.org/wiki/Ho%CA%BBoponopono
• http://www.zerolimits.info/
• http://www.alohahuna.de/hooponopono/dr-ihaleakala/

Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46969

Što kad sve lađe potonu?

Zdravlje, 20.10.2014. (08:46) Autor: Conny Petö Đeneš

Izraz "potonule lađe" opisuje stanje duha onoga koji osjeća bezizlaznost, očaj, rezignaciju, nemoć i duboku potištenost. Takvi osjećaji nisu znaci slabosti, niti ih se trebate sramiti. Prije ili kasnije, u određenom životnom razdoblju, svi se suočavamo sa njima. Neki od poznatih koji su prolazili kroz stanje "potonulih lađa" su i Winston Churchill, Florence Nightingale, Maryilyn Monroe, princeza Dijana, Antony Hopkins, Theodor Roosevelt, Marlon Brandon i dr.

Sve što se radi u svijetu, radi se pomoću nade, rekao je Dr. Martin Luther King Jr.

Nada je naš put za izlazak iz osjećaja da su nam potonule sve lađe. Kad nam lađe potonu, razdvojeni smo od srca, duše i intuicije, a pomoću nade ponovo se spajamo sa energijom ljubavi.

Tamna noć duše

Mistični katolički svećenik Sveti Ivan od Križa je svoje putovanje kroz očaj do cjelovitosti nazvao "tamnom noći duše". Depresiju sa svim stanjima očaja, boli, tuge i usamljenosti možemo staviti u taj okvir. "Tamna noć" govori o razvoju duše, koja prolazi kroz bol, očaj i potištenost do ponovnog sjedinjenja sa Bogom (energijom ljubavi ili kako god to nazivali).

U tamnoj se noći ne radi se biokemijskoj neravnoteži, partneru koji vas ne voli ili majci koja vas je napustila (iako to mogu biti uzroci). To je iznimno uznemirujuće razdoblje, u kojem se naša psiha oslobađa lažnog ega, što omogućuje pozitivnu promjenu putem koje pronalazimo svoje istinsko Jastvo. Mistici tamnu noć ne smatraju nečim negativnim, već je smatraju prilikom za preobrazbu.

Tamna noć depresije može trajati tjednima, ali i duže. Zato je vrlo važno da pronađete dobrog terapeuta koji poznaje i duhovnu dimenziju stanja potpune potištenosti, jer će dobronamjerni liječnici i psihoterapeuti, ako su duhovno neuki, u vašem iskustvu pronaći samo patologiju prema jednom od dogmatskih medicinskih modela. Ne kažem da treba zanemariti liječničku pomoć, već ju treba kombinirati sa duhovnom terapijom koja će vam pomoći da lakše prođete kroz proces i osvijestite ga kao transpersonalno iskustvo.

Iz transpersonalne perspektive, tamna noć duše može pokrenuti rađanje nečeg sasvim neočekivanog, uz uvjet da imate dobru podršku i vodstvo. Stav "ne mogu" na vrlo zanimljive načine evoluira u nove načine gledanja i doživljavanja sebe, svijeta oko sebe i duhovnosti, čak i kada se sve prije toga, unutar vas, protivilo takvoj mogućnosti.

U cijelom je tom procesu važno da se ne izolirate i da tijekom procesa gledate u oči osobu (ili terapeuta) kojoj vjerujete te da primate pouzdanu podršku duhovno osviještenog vodiča.

Budistička svećenica Peme Chödrön ovako opisuje proces tamne noći duše: "U postupku otkrivanja naše istinske prirode, putovanje ide prema dolje, a ne prema gore – kao da je planina okrenuta prema tlu, a ne prema nebu. Krećemo se sve niže i niže i niže, a s nama se kreću milijuni drugih, naši drugovi u osvješćivanju... Upravo na tom mjestu otkrivamo ljubav koja neće umrijeti."

Samoubojstvo

Samoubojstvo (lat.:suicidium) predstavlja čin svjesnog oduzimanja vlastitog života sa predumišljajem, koji osobe počine zbog očaja i osjećaja bezizlaznosti i nemoći. Okidači su najčešće visokostresne situacije povezane uz financije ili međuljudske odnose. Uzroke možemo pronaći u dugotrajnim depresijama, alkoholizmu, dugotrajnom uzimanja droga, šizofreniji, bipolarnom poremećaju, kod PTSP-a i slično.

Samoubojstvo je reakcija na neizdrživu situaciju ili nerješiv problem, u čemu osoba vidi kraj patnje ili rješenje problema. Osobe koje su pokušale samoubojstvo, razmišljaju o tome ili su ga počinile zapravo ne žele prestati živjeti, već žarko žele da ta nepodnošljiva bol prestane.

Beznađe i očaj su najtamnije noći duše tijekom kojih osoba rješenje vidi (osjeća) u smrti.

Život od nas često traži da izdržimo nepodnošljive okolnosti, ali napuštanje tijela ne uklanja emocionalne izazove, jer se rad duše nastavlja. Ono tko smo ovdje, to smo i tamo, samo bez tjelesnog oblika sa kojim se većina ljudi poistovjećuje.

Ako Vam ikada samoubojstvo padne na pamet, neka vas ne zavede glas očaja, već pokušajte pronaći nadu. Molitva je prijatelj, koji vam u takvim situacijama može olakšati putovanje kroz trnje i ruševine. Zatvorite oči, udahnite duboko i obratite se Bogu na način koji vam je blizak.

Također, nemojte sve držati u sebi, Nijedan osjećaj nije sramotan, potražite pomoć i rame za plakanje.

Razlika između žalosti i depresije

Žalost je reakcija na gubitak, dok je depresija osjećaj koji se može svjesno preobraziti.

Žalost je mučna, ali moramo joj dozvoliti da prođe kroz nas bez da ju zaustavljamo, inače ostanemo zaglavljeni i zapadnemo u stanje depresije.

Životni gubici pojavljuju se u mnogim oblicima: smrt voljene osobe, razvod braka, gubitak prijatelja, smrt kućnog ljubimca, gubitak jednog roditelja kroz njihov razvod braka i dr. To predstavlja gubitak dubinske povezanosti koja u nama ostavlja bolnu prazninu.

Psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross, poznata po svojem radu sa umirućima, u svojoj knjizi O smrti i umiranju navodi uobičajene faze žalovanja:

(1) Poricanje – "To se ne događa."
(2) Ljutnja – "Bijesna/bijesan sam na sve ili zbog gubitka."
(3) Cjenkanje – "Obećajem da ću biti bolja osoba ako se on/a vrati."
(4) Depresija – "Više me nije briga. Život nije pošten. Čemu se uopće truditi?"
(5) Prihvaćanje – "Mirim se s onim što jest. Shrvana/shrvan sam, ali mogu i dalje voljeti."

Ako u njoj ne zaglavimo, depresija može biti zdrava faza žalovanja. Znak da smo zapali u depresiju je kad nam se stara traumatska sjećanja nameću u sadašnjosti, kad trenutno žalovanje probudi sve stare nerazriješene traume i nepreboljene gubitke. Tad je trenutak da potražite stručnu i ljudsku pomoć.

Iscjeljujuća moć suza

Plakanje je pozitivno izražavanje tuge i način kako tijelo iz sebe čisti stres i tugu. Plač je dobar. Suze su zdrave. Nakon plakanja se bolje osjećamo, jer "isplačemo sve iz sebe". Kemikalije nakupljene za vrijeme emocionalnog stresa nabolje se iz tijela izlučuju putem suza. Emotivne suze sadrže i hormon prolaktin, koji pomaže u smanjenju stresa i pojačavanju imuniteta. Upravo je prolaktin odgovoran za plačljivost kod trudnica, jer je njegova razina u trudnoći povišena.

Kad smo u stresu, imamo tendenciju kratko i plitko disati, što rezultira otpuštanjem veće količine kortizola (hormona stresa). Kad plačemo, dišemo dublje, što smanjuje lučenje kortizola, odnosno stres.

Suze nas štite od stresa, vlaže oči i ispiru depresiju i negativnost. Zato se nikada nemojte sudržavati od plakanja, jer je ono zdravo i važno za iscjeljenje.

Nije sramota plakati, niti je neprikladno, niti je ne-plakanje izraz snage, hrabrosti, staloženosti ili muževnosti. Plakanje je svima potrebno i neophodno je za naše zdravlje.

Izgradnja nade

Dr. Judith Orloff, asistent i klinički profesor psihijatrije na UCLA, pionirka u energetskoj medicini i energetskoj psihijatriji, kaže:"Pomažem svojim pacijentima shvatiti da sa duhovnog gledišta depresija uključuje mnogo više od onog što oni misle i da nadu donosi povezivanje s nečim većim. Potražite višu svrhu u depresiji, tako da ju stavite u duhovne okvire. Što se od vas traži? Pristupite dimenzijama ljubavi i nade koje su moćnije od depresije. Ova emocija vas kao strogi učitelj opominje da si omogućite bolja raspoloženja u svakodnevnom životu."

Orloff također opisuje kako je Pandora, prema grčkoj mitologiji prva žena na Zemlji, podlegla kušnji otvorivši zabranjenu kutiju. Tada je svijet zadesila čitava bujica emocionalnih kletvi kao što su depresija, zavist, osveta, strah. Pokušala je zatvoriti poklopac, ali do tada je iz kutije pobjegao čitav njen sadržaj, osim jednog blagoslova: nade – naše sposobnosti da vidimo mjesto slobode s one strane tame.

Austrijski neurolog i psihijatar dr. Viktor Frankl, koji je preživio kao zatvorenik u Auschwitzu, u svojoj knjizi Čovjekova potraga za značenjem kaže: "Čak i bespomoćna žrtva u beznadnim okolnostima, suočena sa sudbinom koju ne može promijeniti, može nadići sebe, a time se i promijeniti... Spasenje čovjeka je kroz ljubav i u ljubavi."

On smatra da katkada ne možemo izbjeći bol, ali naš odgovor na nju određuje koliko patimo. Ako imamo vjeru u sebe i moć dobrote, to donosi nadu i u najgorim okolnostima. Patnja može ubrzati naše osvješćivanje, a time i ozdravljenje.

Nada je ključna za ozdravljenje, ona je uvjerenje u pozitivan ishod u vezi sa događanjima i okolnostima u životu. Iz priče o Pandori možemo zaključiti kako je nada daleko moćnija od bilo kojeg zla.

Antidepresivi ili alternativa?

Sa biološke točke gledišta, tešku depresiju uzrokuju niske razine neurotransmitera, posebice serotonina, dopamina i norepinefrina, koji se troše uslijed emocionalnog i/ili fizičkog stresa, a odgovorni su za poticanje nade i optimizma.

Biokemijska neravnoteža može biti i genetski uzrokovana, baš kao i konzumiranjem alkohola i droga.

Lakše depresije uzrokovane razvodom braka, otkazom na poslu, preseljenjem, bankrotom i sl. mogu se uspješno rješavati bez lijekova, te ako se oslonite na svoju unutarnju snagu, takve depresije nas mogu ojačati. Međutim, kod teških depresija sa velikom biokemijskom neravnotežom, antidepresivi su neophodni. Ti lijekovi nekome mogu spasiti život, a nekome mogu naškoditi. Da li ćete ili nećete uzimati lijekove, da li su vam potrebni ili nisu, odlučite u dogovoru sa svojim liječnikom.

Ponekad su nam, zbog trenutnog stresa, zalihe serotonina istrošene, npr. uslijed gubitka ili smrti drage nam osobe. U takvim situacijama žalovanje je organski postupak oporavka, koji djeluje kao iscjeljujuća alkemija. Tijekom procesa suočavanja sa žalošću, većina ljudi svoje zdravlje obnovi bez lijekova.

No, ako dugo vremena ne možete spavati ili djelovati, ništa vas ne pokreće, pesimistični ste i neprestano razmišljate o negativnosti unatoč tome želite da to prestane, vjerojatno su tada lijekovi rješenje za vas. Ili, ako patite od manične promjene raspoloženja svojstvene bipolarnom poremećaju, lijekovi su za vas spas.

Osim klasičnih lijekova za liječenje blaže depresije, u trgovinama zdrave hrane možete pronaći i prirodni nadomjestak serototina pod nazivom 5-HTP. Tu je, zatim, Gospina trava za popravljanje raspoloženja sa drugom tradicijom korištenja u prirodnoj medicini.

Razne prirodne metode koje pomažu kod depresije opisane su u ranijem članku.

Postoje razna mišljenja i istraživanja vezana za nuspojave antidepresiva i anksiolitika koji se često prepisuju zajedno, kao npr. 

• http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/antidepresivi-ugrozavaju-zdravlje
• http://psychcentral.com/lib/side-effects-of-antidepressant-medications/000318
• http://en.wikipedia.org/wiki/Benzodiazepine

Dobro se informirajte, konzultiraje se sa liječnikom koji je dobro informiran o novijim istraživanjima vezanim za psihofarmake, pa tek tada donesite odluku što je za vas najbolje.

Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46878

Transpersonalna meditacija – ključ sreće i zdravlja

Zdravlje, 13.10.2014. (06:00) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija( www.startupcell.com)

Transpersonalna je meditacija oblik “tihovanja”, pa ju neki stoga zovu i “tihom meditacijom”. Funkcija joj je smirivanje mentalne aktivnosti, što za rezultat daje duboki odmor. Najpoznatija je TM (transcendentalna meditacija), a razvile su se još neke vrste transpersonalne meditacije, IM (Kezeleova integralna meditacija), Choprina meditacija (primordial sound meditation) i slične. Tiha meditacija je jednostavna tehnika, koja stvara trajni osjećaj unutarnjeg ispunjenja, blaženstva i radosti. Svrha meditiranja nije mistično ili astralno iskustvo za vrijeme meditiranja, već njezini učinci u svakodnevnom životu. Čak ni smirivanje duha nije bit meditacije, već prirodni rezultat njene ispravne prakse. Kroz redovitu praksu svijest se širi i počinjemo doživljavati viša stanja svijesti.

Što je tehnika transpersonalne meditacije?

To je jednostavna, prirodna, nenaporna procedura koja se prakticira dva puta dnevno po 15-20 minuta, sjedeći udobno, zatvorenih očiju. To nije religija, filozofija ili stil života. To je najprakticiranija, svjetski raširena, znanstveno istražena i najefektivnija metoda samorazvoja.

Pred kraj svog života, Abraham Maslow (osnivač humanističke psihologije i začetnik transpersonalne), na vrh svoje piramide - hijerarhije potreba, stavio je potrebu za transcediranjem (samonadilaženjem) i izučio razne tehnike transcendiranja, što predstavlja temelj kojim se bavi transpersonalna psihologija.

Humanistička psihologija, koja se najviše bavila samoaktualizacijom, doživjela je ograničenja, na koja je Maslow 1968. godine upozorio. U svojim daljnjim istraživanjima on je otkrio mogućnosti koje nadilaze samoaktualizaciju, koja je do tada predstavljala vrh hijerarhije ljudskih potreba. U trenucima kada osoba doživljava vrhunska iskustva (peak experiences), poimanje sebe (selfa) se rasplinjuje u svjesnost većeg i šireg jedinstva sa svime što jest. Upravo je to područje ono kojim se bavi transpersonalna psihologija, pa tako stižemo i do tihe meditacije.

Transpersonalna meditacija je svaka tiha meditacija koja dovodi do transcendiranja.

Koje su učinci tihe meditacije?

Poboljšanje tjelesnog zdravlja:

• poboljšanje glavnih čimbenika koji su povezani s bolestima srca;
• poboljšanje kod psihosomatskih oboljenja i bolesti povezanih sa stresom;
• brži oporavak i veća otpornost prema stresu;
• smanjenje pretjerane tjelesne težine.

Poboljšanje duševnog zdravlja:

• smanjenje anksioznosti i depresije;
• povećanje unutarnjeg mira i zadovoljstva;
• smanjena potreba za sredstvima za smirenje, tabletama za spavanje, antidepresivima, te nepropisanim lijekovima i drogama;
• povećanje emocionalne stabilnosti i zrelosti;
• smanjenje razdražljivosti;
• razvitak viših stanja svijesti;
• razvitak intuicije;
• razvitak stvaralaštva i unutarnjeg sklada.

Tko sve treba meditaciju?

• Oni kojima je potreban duboki odmor;
• Oni koji žele stvoriti unutarnji mir;
• Oni koji žele smanjiti stres u svojem svakodnevnom životu;
• Oni koji žele stvoriti ravnotežu u svojem biću;
• Oni koji žele poboljšati svoju mentalnu efikasnost;
• Oni koji žele razviti kreativnost;
• Oni koji žele produbiti intuiciju;
• Oni koji žele kvalitetniji san;
• Oni koji žele smanjiti anksioznost;
• Oni koji žele poboljšati svoj psiho-imunitet;
• Oni koji žele proširiti svoju Svijest.

Što jest, a što nije meditacija?

Danas se svašta smatra meditacijom, što stvara zbrku. Meditacija je oblik “tihovanja”, a za sve ostalo postoje drugi prikladni nazivi. Postoje razne tehnike relaksacije, koje mnogo ljudi naziva meditacijom, a ustvari se radi o tehnikama opuštanja, o mentalnim tehnikama, tehnikama disanja ili čak tjelesnim vježbama. Stoga, sam odlučila ukratko objasniti bitne razlike:

Meditacija – je proces smirivanja mentalne aktivnosti. Tehnika je jedinstvena i uključuje korištenje posebnog zvuka ili vibracije (koja je individualna, i nema nikakvo značenje), pomoću koje se transcendira izvor misli i “uđe” u stanje bivstvovanja bez misli, bez osjećaja, bez aktivnosti duha. U stanju transcendencije naš mozak je u duboko opuštenom stanju i radi u delta moždanim valovima (od 0 do 4 Hertza).

Planetarna meditacija – odnosi se na izgovaranje korijenskih zvukova (na drevnom sanskrtu), koji se izvodi i ponavlja na određeni način. Svaki od tih zvukova odgovara određenom planetu, pa je stoga ova tehnika povezana sa Jyotishem. Vedska mudrost govori da je svijet načinjen od zvuka, i da se sve što postoji može izraziti u titraju. Suvremena znanost to isto opisuje kao “jedinstveno polje” koje titra. Ti zvukovi su iscjeljujući i njihova osnovna funkcija je stvaranje ravnoteže.

Vođena meditacija – je kombinacija kreativne vizualizacije i sugestije. Podsvijest snažno reagira na slikovite poruke u kombinaciji sa sugestijom, stoga je ova metoda relaksacije korisna kod oslobađanja od fobija ili postizanja određenih ciljeva. Međutim, ova praksa uključuje aktivno sudjelovanje uma, pa se stoga ne radi o meditaciji, bez obzira na njezin uvriježeni naziv.

Kreativna vizualizacija – je maštanje obično uz pomoć nježne glazbe. Ova metoda razvija kreativnost, domišljatost, sposobnost za stvaranje, sposobnost boljeg pamćenja i dr. Dakle, ne radi se o meditaciji.

Mantranje – je neprestano ponavljanje određene riječi ili rečenice. Ta ponavljanja obično se rade 108 ili 1008 puta, jednom do nekoliko puta dnevno. Takvo ponavljanje ponekad može rezultirati određenim transom. Budući da ova metoda zahtjeva aktivno sudjelovanje duha, također se ne radi o meditaciji.

Kontemplacija – je svjesno razmišljanje o nečemu. Postavi se neko pitanje i tada se u miru i tišini, zatvorenih očiju razmišlja o odgovoru. Budući da ova metoda zahtjeva aktivnu svijest, ne radi se o meditaciji.

Koncentracija – je usmjeravanje pažnje – na neki dio tijela, na svijeću, na određenu točku, svemir, čakre i slično. Budući da ova metoda, također, zahtjeva aktivnu svijest, ne radi se o meditaciji.

Autogeni trening – je, na neki način, kombinacija koncentracije (usmjeravanje pažnje na dio tijela) i kontemplacije (određena sugestija na koju mislimo). Dakle, ni ovdje se ne radi o meditaciji.

Hipnoza – je stanje sužene svijesti podložne sugestijama. Mozak je opušten u stanju hipnoze i kreće se od alfa do theta moždanih valova. U osobi koja prolazi hipnotičku sugestiju događaju se samo muskulatorne promjene, dok metabolizam ostaje na istoj razini. Kod meditacije metabolizam se znatno mijenja. Radi se o potpuno drugačijem iskustvu.

Bioenergija i iscjeljivanje – davanje i/ili kanaliziranje energije definitivno nije meditacija. U meditaciji nema polaganja ruku, iscjeljivanja, uklanjanja energetskih blokada, rada sa čakrama, komunikacije sa duhovnim bićima, upotrebe simbola i slično. Meditacija je duboki odmor, čiji je izravni učinak na tijelo oživljavanje “unutarnje inteligencije”; njome se uklanjaju stres i nakupljeni umor, osnažuje imuni sustav, te na taj način tijelo se samo revitalizira i zdravlje postaje stabilnije (postoje brojna znanstvena istraživanja koja su to potvrdila). No, sa iscjeljivanjem je drugačije – tu se kontaktiraju razne “kozmičke energije”. Problem zna biti u tome da, osim što osoba kanalizira kozmičku energiju, svojem klijentu/ici predaje i dio svoje osobne energije. U svakom slučaju, meditacija nema veze sa iscjeljivanjem niti razmjenom energije.

Molitva – također nije meditacija. Ona je aktivna djelatnost duha koja je vezana za obraćanje Bogu molbom ili zahvalom. Ako se radi o ponavljanju određenih rečenica ili riječi može sličiti mantranju i zbog toga djelovati relaksirajuće. Molitva može biti i “od srca do srca Bogu”, ali molitva nikada ne može biti meditacija.

Vježbe disanja – dio su yoge i nazivaju se pranayame. One se mogu izvoditi prije meditacije, ali nisu dio meditacije. Pranayama potpomaže ujednačavanje cirkulacije krvi i živčanih struja u različite dijelove tijela. Dijafragma i abdominalni mišići kontroliranim pokretima i naizmjeničnim stiskanjem/opuštanjem dobivaju dobru vježbu. Srce, pluća, probavni organi (želudac, jetra, pluća, bubrezi, endokrini sustav) i živčane strukture (mozak, leđna moždina, kičmeni živci i simpatetični živci), svi dobivaju blagu masažu i pomlađujuću vježbu.

Yoga – ima veze sa meditacijom. Ona je drevna znanost prirodnog življenja. Sama riječ yoga znači jedinstvo. Sastoji od 8 udova (astanga):

1. Yama– su određena pravila ispravnog ponašanja. Tu spadaju: ahimsa (nenasilje), satya (istinoljubivost), asteya (poštenje), brahmacharya (nadzor nad čulnosti), apigraha (nevezanost).
2. Niyama – su osobnija načela povezana sa yamom.
3. Asana – su položaji tijela – to je ono što većina ljudi podrazumijeva pod yogom! Asane opisuju stanje tijela i ukazuju na povezanost duha i tijela.
4. Pranayama – su vježbe disanja, koje mogu različito utjecati na određene položaje tijela.
5. Pratyahara – povlačenje osjetila prema unutra. Tu osjetila nisu vezana uz objekt zapažanja, već uz subjekt.
6. Dharana – znači usmjerenost (koncentracija).
7. Dhyana – označava tijek uma i misli (kontemplacija).
8. Samadhi – stanje čiste i nepobuđene svijesti. Do toga stižemo ispravnom tihom meditacijom. To je stanje bivanja, a ne djelovanja.

Evo kako Jadranko Miklec u emisiji Na rubu znanosti objašnjava transcendentalnu meditaciju:

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46769

Himalajska sol – "bijelo zlato" – najzdravija sol

Zdravlje, 06.10.2014. (08:23) Autor: Conny Petö Đeneš

Himalajska sol (znana također kao kraljevska) najčišća je sol na Zemlji. Nježne je ružičaste boje, a kopa se u podnožju Himalaje i ručno melje kako bi ostale sačuvane sve njezine vrijednosti. Stara je preko 250 milijuna godina, podrijetlom iz pramora, vadi se iz nezagađenog ekosustava te sadrži 84 minerala i elementa u tragovima istom omjeru kao i u ljudskom organizmu.

Budući da je život nastao u slanoj vodi (moru) i da je ljudsko tijelo sastavljeno uglavnom od vode i soli, smatra se da je sol za život jednako značajna kao voda.

Ako se sjećate iz kemije, Periodni sustav sadrži 92 elementa, a u himalajskoj soli ih je prisutno čak 84. Upravo ti elementi sačinjavaju naše tijelo i važni su za izgradnju bjelančevina u njemu.

Sol je vrlo važna za rad ljudskog organizma, jer omogućuje osmozu, sudjeluje u metabolizmu stanica, premošćuje energetski deficit i još mnogo toga.

Alkemičari su himalajsku sol nazivali 'petim elementom' – uz vatru, vodu, zemlju i zrak – jer su njene osobine bile usporedive samo sa eterom, pravim petim elementom.

Zašto je obična bijela sol nezdrava?

Sol je esencijalna za život, jer dostatna količina minerala, elemenata u tragovima i elektrolita nužna je za očuvanje zdravlja. Sve tjelesne tekućine – krv, slina, suze i znoj su slane. S obzirom da ljudski organizam ne može proizvesti sol, moramo je unositi preko hrane. Bez soli, naš mišićni i živčani sustav prestao bi funkcionirati. Deficit soli ili njen neuravnoteženi unos uzrokuju promjene u tjelesnim funkcijama, zbog čega je "obična" bijela sol nezdrava.

Stolna sol sadrži 97,5% natrijeva klorida (NaCl) i 2,5% kemikalija poput joda. Sušena je na više od 650°C pri čemu se mijenja njena kemijska struktura, što znatno povećava rizik od zdravstvenih problema.

Naše tijelo NaCl doživljava kao višak kojime ne može raspolagati, pa je stolna sol kao hrana nutricionistički potpuno beskorisna i na organizam djeluje razarajuće.

Kristali stolne soli odvojeni su jedni od drugih. Neorganski NaCl ometa ravnotežu tekućina i plinova; da bi ga tijelo eliminiralo, treba uložiti veliku količinu energije, a uzeti mora vodu pohranjenu u stanicama, što rezultira njihovom dehidracijom. Za svaki gram NaCl kojeg tijelo ne može apsorbirati, ono koristi 23x više vode iz stanica da bi ga neutraliziralo. To za rezultat ima višak tekućina i plinova u ljudskom tkivu, što dovodi do stvaranja celulita, bubrežnog kamenca, kamena u mjehuru, reume, artritisa i gihta. Također se povezuje i sa visokim tlakom i oboljenjima srca.

Zatim, takva sol za razliku od himalajske ne sadrži nimalo elektrolita poput kalija, kalcija i magnezija koje gubimo primjerice pojačanim znojenjem tijekom velikih vrućina, tjelovježbe ili bolesti.

Morska i kamena sol su mrvicu bolji izbor u odnosu na stolnu. Međutim, zbog sve veće zagađenosti mora, morska sol se pročišćava i u kuhinju nam stiže rafinirana. Neovisno o tome što u sebi sadrži vrijedne minerale i elemente u tragovima, ona ima nepravilnu kristalnu strukturu, odvojenu od prirodnih elemenata, zbog čega naš organizam nema puno koristi od vrijednih sastojaka morske soli. Slično kao i kod stolne soli, tijelo mora uložiti veliku energiju da bi je apsorbiralo.

Kamena sol, također, ima nepravilnu kristalnu strukturu, te naše tijelo također nema koristi od nje.

Samo sol koja ima uravnoteženu kristalnu strukturu omogućuje da u organizam, uz NaCl, unesemo i druge brojne vrijedne elemente, a ono što soli omogućuje pravilnu kristalnu strukturu je dugotrajan tektonski pritisak.

Zašto je himalajska sol zdrava?

Za razliku od ostalih soli, čista himalajska sol ne sadrži otrove, uravnotežene je kristalne strukture, sadrži 84 minerala i elemenata u tragovima u omjeru jednakom kao i u ljudskom organizmu, zbog čega ima visoki koeficijent iskoristivosti. Pomiješana sa izvorskom vodom nudi sve prirodne elemente identične elementima u ljudskom organizmu (iste one elemente čije je postojanje otkriveno u pramoru ili prvobitnom moru).

Ona se vadi, pere i melje ručno.

U pradavna su vremena himalajsku sol nazivali i "kraljevskom soli", jer je bila rezervirana samo za članove kraljevske obitelji.

Poznata je i pod nazivom "bijelo zlato", jer sadrži ione iz pohranjene sunčeve svjetlosti. Budući je pod jakim tektonskim tlakom, daleko od ikakvog vanjskog utjecaja i zagađenja, sazrijevala više od 250 milijuna godina, njena jedinstvena struktura također sadrži prvobitnu vibracijsku energiju.

Svi prisutni kristali soli su toliko maleni da ih naše stanice mogu lagano apsorbirati. Ona ne otežava naše tijelo kao ostale soli. Red elemenata himalajske soli oblikuje spoj u kojem je svaka molekula međusobno povezana, što dopušta da titrajući sastavni dijelovi soli budu u skladu jedan s drugim i da utječu na ravnotežu soli.

Himalajska sol sa svom svojom vibracijski nedirnutom energijom, pomaže tijelu i živčanome sustavu postizanje ravnoteže i pomlađujućega učinka, obnavljajući tekućine i nadopunjujući zalihe elektrolita.

Dobrobiti himalajske soli su sljedeće:

• Regulira vodu u tijelu,
• Regulira kiselost u stanicama (posebno moždanim),
• Regulira san,
• Sprečava grčenje mišića,
• Pomaže kod izbacivanja šlajma iz pluća,
• Pomaže pri čišćenje sinusa,
• Djeluje kao prirodni antihistaminik,
• Pomaže u proizvodnji hidroelektrične energije u stanicama,
• Pomaže apsorpciju čestica hrane kroz crijevni sustav,
• Sprečava proširenje vena na nogama i bedrima,
• Stabilizira srčane otkucaje,
• Učvršćuje kosti,
• Održava libido.

Lampice od himalajske soli

Himalajska sol zagrijavanjem ionizira zrak i čini ga čišćim i zdravijim, zbog čega se od nje izrađuju svjetiljke i svijećnjaci. S obzirom da eliminira štetna elektromagnetska zračenja, takve je svjetiljke preporučljivo držati u blizini televizora i računala.

Zrak pokraj elektromagnetskih aparata zasićen je sa previše pozitivnih iona. Baš kao što se promjena ionizacije zraka u prirodi mijenja promjenom vremena ili nailaskom ciklona, pa pred oluju dolazi do naglog porasta broja pozitivnih iona, što jako loše utječe na meteoropate i kronične bolesnike, tako i povećanje negativnih iona nakon oluje osvježava, bistri i stimulira.

Himalajska sol zagrijavanjem (kao svjetiljka ili svjećnjak) emitira negativne ione, koji poboljšavaju psihofizičko zdravlje - vitaliziraju naše stanice, pojačavaju imunitet, povećavaju kapacitet kisika u krvi, koncentraciju i budnost, uklanjaju umor, iznimno dobro utječu protiv glavobolje, nesanice, depresije, alergija i astme, te poboljšavaju rad metabolizma.

Svjetiljke od himalajske soli stvaraju mikroklimu jednaku zraku uz planinski potok ili nakon proljetne oluje.

Uporaba himalajske soli

Uporaba himalajske soli je raznovrsna: kao začin za hranu, u terapeutske svrhe i kupke te ionizaciju zraka. Najkvalitetnije gromade melju se u sitnu jestivu sol. Krupnije mljevena sol koristi se za kupke i pilinge, gromade za svjetiljke i svijećnjake. Može se koristiti i za inhalaciju, koja je korisna kod problema sa sinusima, upale grla, astme ili bronhitisa.

Fresenius Institut, analizirajući himalajsku sol, dokazao je njen terapeutski učinak, te da sadrži mnogo važnih minerala i elemenata u tragovima. Među njima se ističu kalij, kalcij i magnezij, koji tijelu pomažu da postignu ravnotežu obnavljajući fluide i stvarajući zalihu elektrolitne tekućine kada se pojačano znojimo.

Pomoću kupki, zdravi minerali otopljeni u vodi ulaze u tijelo kroz kožu u obliku iona, što za rezultat ima prirodan razvoj stanica u sloju živih stanica, što je regenerirajuće za svaki organizam, a posebice kod ljudi sa reumom, astmom, alergijama, kožnim bolestima, ginekološkim bolestima, raznim infekcijama, nesanicom i sl.

Postoje spilje i salinariji (u Zagrebu) – slane sobe od himalajske soli, koje su zbilja čarobna mjesta, u kojima je mikroklima kakva se inače nalazi samo u prirodnim rudnicima ljekovite soli. Istraživanje u različitim rudnicima potvrdilo je uspješnost liječenja u takvom okružju, posebice kod problema sa bronhitisom, astmom, kašljem, alergijama, nesanicom i neurodermitisom. Olakšanje tegoba kod mnogih traje od nekoliko mjeseci do godinu dana. Spilja je pravo mjesto i za ljude koji trebaju oporavak ili predah od svakodnevnog stresa.

Sve savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46671

Mitovi o seksu – koliko sam dobar/dobra u krevetu?

Zdravlje, 29.09.2014. (08:24) Autor: Conny Petö Đeneš

Postoje brojne zablude oko toga što znači biti dobar/dobra u krevetu, pa demisficirajmo neke od njih:

Mit 1 - Za dobar seks nužan je veliki seksualni apetit i izdržljivost.

Veliki seksualni apetit nema veze sa tim kakav ste ljubavnik ili ljubavnica, kao što ni velika glad ne čini osobu automatski izvrsnim kuharom.

Izdržljivost ima svoje prednosti, ali nema veze sa kvalitetom vođenja ljubavi, posebice ako je muškarac stalno skoncentriran na ovladavanje ejakulatornom funkcijom. Ovi čimbenici znače da ste često raspoloženi za seks, ali vam sami po sebi ne mogu osigurati senzibilnost, ni kvalitetu dobrog seksa.

Mit 2 - Zaljubljeni parovi seksaju se svaki dan

Istina je da se parovi u stabilnim vezama u prosjeku seksaju oko jednom tjedno. Ostatak zajedničkog vremena provode u šetnjama, raznim aktivnostima, odlascima u kino i sl.

Mit 3 – Lijepo tijelo, privlačno lice i mladost važni su za dobar seks

Bez sumnje je da vas mladost i dobar izgled čine privlačnim, ali oni vam ne osiguravaju umijeće u vođenju ljubavi, niti imaju veze sa vašom seksualnosti. Izgledati seksipilno ne znači posjedovati sve tajne užitka. Seksualne probleme imaju jednako i privlačne i manje privlačne osobe.

Mit 4 – Što više partnera, to je seksualno iskustvo bolje

Različita seksualna iskustva mogu vas podučiti onome što vam najbolje odgovara u seksu, ali to se može naučiti i s jednim partnerom.

Više partnera vam može pružiti bolju predodžbu o tome kakvog partnera želite za dugoročnu vezu, međutim, proteklo iskustvo često puta ne može ništa reći o potrebama sadašnjeg partnera/partnerice. Ponekad iskusan muškarac misli da je naučio sve što treba znati o seksu, pa se ne trudi istraživati sa trenutnom partnericom. Jednako tako, ponekad žena od iskusnog muškarca očekuje da treba točno znati što je njoj potrebno, bez da mu ukaže na to. Ako ono što je "palilo" s nekim drugim ne uspje sa trenutnim partnerom/partnericom, može doći do frustracije, ljutnje i razočaranja.

Mit 5 – Potrebno je biti seksualni majstor

Vlada opće uvjerenje da biti dobar ljubavnik/ljubavnica znači poznavati i primjenjivati sve varijacije spolnog općenja, međutim, to seks svodi na razinu tehnike, gdje se veća pažnja poklanja izvedbi, nego samom zadovoljstvu i spontanosti.

Seksualne tehnike, trikovi i pomagala sami po sebi ne mogu pružiti zadovoljenje, niti mogu pojačati bliskost. Spremnost na eksperimentiranje jesu pozitivni i mogu biti dobar začin seksualnom životu, ali treba imati na umu da tehnike mogu pojačati, ali ne i izazvati seksualno zadovoljenje.

Mit 6 – Muškarci vole isključivo francuske poljupce

Dobar poljubac ne mora uvijek podrazumijevati jezik. Dio predigre, kao i izražavanje ljubavi, dolazi kroz lagane i nježne poljupce usnama, što podjednako vole i žene i muškarci. Takvi poljupci izražavaju bliskost i zaigranost te emocionalnu povezanost, u čemu oba spola jednako uživaju.

Što ustvari znači biti dobar u krevetu?

1. Razumjeti svoje seksualne potrebe

Razumjeti svoje potrebe znači znati koje vas seksualno ponašanje uzbuđuje, što vas dovodi do orgazma i što volite da vam se događa kada seksualni čin završi. Ako ne razumijete svoje potrebe, nećete moći razumjeti ni partnerove.

2. Razumjeti potrebe svojeg partnera

Razumjeti potrebe partnerice/partnera čini vas izvrsnim ljubavnikom/ljubavnicom. Svaka osoba je drugačija i čim shvatite da su vaš partner ili partnerica drugačiji u odnosu na one sa kojima ste imali prethodna iskustva, na dobrom ste putu da postanete dobri u krevetu. Dobro upoznavanje partnerice/partnera, njezinih/njegovih želja, njezina/njegova tijela i erogenih zona vodi do zadovoljavajućeg seksualnog života.

3. Osjećati se dobro u svojem tijelu

Važno je osjećati se opušteno u svojem tijelu. Zabrinutost ili sram zbog nesavršenog izgleda ili "nedostataka", prenosi se i na seksualno iskustvo. Također, i opuštenost u odnosu na spolne organe je važna, jer ako ih smatrate "prljavima" ili vas asociraju na nešto neugodno, nemoguće je ostvariti zadovoljavajući seksualni odnos.

Tek kada u potpunosti prihvatite svoje tijelo sa svim nesavršenostima, moći ćete se osjećati seksualno slobodni, što je preduvjet za sposobnost "seksa bez zadrške", što vas čini dobrim/dobrom u krevetu!

4. Izgrađivanje zajedničke seksualnosti

Seksualano davanje i uzimanje mora biti podjednako. Ponekad se dogodi da se vaše seksualne potrebe podudaraju sa partnerovim, no dogodi se i da imate sasvim različite potrebe, pa je potrebno izgraditi seksualni život koji oboje zadovoljava. To zahtjeva fleksibilnost u odnosu na moguća odstupanja – način na koji volite seks, u koje vrijeme volite seks, količina i učestalost seksa koji su vam potrebni i sl.

5. Voljeti svog partnera/partnericu

Ljubav je najbolji afrodizijak. Snažni osjećaji prema partneru/partnerici čine vas prijemčivima i u vama stvaraju želju da zadovoljite partnera/partnericu. Seks bez takvih osjećaja svodi se na čin bez bliskosti i ne pruža cjelovito zadovoljstvo. Osim zadovoljenja tjelesnog apetita, bitni sastojci dobrog seksa su osjećaj opuštenosti, bliskosti, nadahnuća, želja da sa njim/njom provodite vrijeme i nakon seksa, želja za milovanjem i nježnosti...

6. Biti dobri i izvan kreveta

Na seksualni život utjecaj ima i ono što se događa između partnera u vrijeme između dva seksualna čina. Učestalo iskazivanje privrženosti načinom na koji se obraćate jedno drugome, kako se dodirujete, pažnja koju poklanjate jedno drugome, čini da se osjećate voljenima.

Ogromno zadovoljstvo krije se i u neseksualnom poljupcu, zagrljaju, milovanju, držanju za ruke, tapšanju, sjedenju u krilu, ležanju sklupčanim jedno kraj drugog – to sve ima vrlo dubok učinak na kvalitetu seksualnog odnosa.

Zatim, osjećaj "Volim te takvu/takvog kakva/kakav jesi" najbolje zbližava dvije osobe, te stvara još veću uzajamnu žudnju.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Original članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46590

O ljudskom egu: treba li nam jači ili slabiji?

Zdravlje, 22.09.2014. (09:26) Autor: Conny Petö Đeneš

Ilustracija: Lander consultancy blog

Kada je o egu riječ, obično nam prvo napamet padnu egoizam, taština, gordost, pohlepa, izrabljivanje, vlastodrštvo, nezasitna ambicija na uštrb drugih i druge slične neželjene ljudske značajke. No, ima li jaki ego uistinu sve te značajke?

Razmotrimo najprije karakteristike osobe slabog ega: ona ima potrebu da svoju prazninu (svoj nedostatak samosvijesti, osjećaja samo-vrijednosti, slabo samopouzdanje i nesigurnost u sebe) ispuni vanjskim potvrdama – nametljivim ponašanjem, neprestanim privlačenjem pažnje na sebe, iskazivanja moći nad drugima, netolerancijom, isključivošću, agresivnošću i sl.

Postavimo si, zatim, pitanje – kako se ponašaju ljudi koji "nemaju ego"?

Ego je sastavni dio naše osobnosti bez kojeg ne postojimo. On nam omogućuje da sebe razlikujemo od drugih, pa su osobe slabog ega povodljive jer nemaju čvrsti oslonac unutar sebe. To su nerealizirane osobe koje ne znaju tko su. Razlikujemo dvije vrste osoba sa slabim egom – ekstrovertirane i introvertirane.

Ove prve slabost ega izražavaju nadmoći i vlašću sa izrazitom potrebom isticanja u društvu pod svaku cijenu, dok druge slabost svog ega izražavaju povodljivošću i sljedbeništvom neke fanatične skupine, gdje se utapaju u masu.

Što je ego?

Sigmund Freud, početkom 20. stoljeća, utemeljio je psihoanalitičku teoriju ličnosti, prema kojoj psihu dijeli u tri područja: Id, Ego i Superego. Id se odnosi na biološko-animalističke nagone koji nastaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti društva (savjest osobnosti). Ego je posrednik između Ida i Superega, koji usklađuje potrebe Ida sa preduvjetima Superega. On predstavlja naše svjesno ja i, budući je središte odlučivanja, izvor je naše osobne moći. Pomaže nam da ostvarujemo ciljeve, izražavamo svoju jedinstvenost, zauzimamo željene pozicije, da se realiziramo u društvenom kontekstu.

Zdravi, uravnoteženi ego predstavlja čvrsti oslonac i odražava naše biće iz kojega i izranja.

Ilustracija (Jacobisrael.com)

Ego se formira između osme i desete godine života, paralelno sa razvojem svjesnosti. Postajemo svjesni svojeg "Ja", svoje jedinstvenosti i različitosti – svoje osobnosti. Osobnost i karakter se oblikuju pod raznim vanjskim utjecajima kojima smo bili izloženi u djetinjstvu. Pa tako, ako su nam roditelji u fazi odrastanja postavili visoke standarde i uvjetovali nas njima, zaključili smo da vrijedimo u onolikoj mjeri koliko zadovoljimo njihova očekivanja i da u skladu sa tim zavređujemo ili ne zavređujemo ljubav. Zaključci poput ovih vremenom se pretvore u programe, koji se urežu duboko u našu podsvijest (zbog nerazvijenog kritičkog segmenta uma u ranoj dobi), te uvjetuju naše ponašanje i životne odluke.

Transakcijska analiza polazi od pretpostavke da je svaka osoba sačinjena od parcijalnih osobnosti, nazvanih ‘ego stanja’, i da je komunikacija usmjerena na taj ego stanja. Budući sadrži socijalni element, transakcija korespondira sa onima gdje se razmjenjuju dva ili više ego stanja. Transakcijska analiza je pojam koji obuhvaća cjelovitu teoriju o ljudima i njihovom ponašanju, o odnosima koje stvaraju unutar sebe i sa drugim ljudima. U širem smislu obuhvaća filozofski pogled na ljude i njihove odnose, teoriju ličnosti i razvitka, psihoterapijski pristup i primjenu psihologijske znanosti u različitim područjima ljudskog rada i odnosa. U užem smislu znači analizu jedne transakcije. Transakcijom smatramo poticaj jedne osobe iz određenog ego stanja drugoj osobi koja odgovara iz svog ego stanja. Poticaj i odgovor predstavljaju jednu transakciju, a ona se smatra osnovnom jedinicom komunikacije.

Eric Berne (utemeljitelj TA) je pod pojmom ego-stanja podrazumijevao određene kategorije osjećaja i misli koji vode ka stavovima ili stanjima uma. Razlikuje tri ego stanja:

R – Roditelj ego stanje – proizlazi iz ponašanja naših roditelja ili autoritativnih osoba koje smo preuzeli i pohranili u našem mozgu. Kada smo u Roditelj ego stanju, djelujemo kao naši roditelji, ili oni koji su imali tu ulogu u našem odrastanju, na način kako su nas odgajali. Roditelj ego stanje može biti stav naših vlastitih odluka koji se odnose na vrijednosti i opredjeljenja ili stavova koji ne predstavljaju rezultat naših vlastitih razmišljanja i nezavisnih odluka; to su preuzeta misljenja: u tom slučaju nismo autonomni u roditelj ego stanju. Roditelj ego stanje kažnjava i hvali, kritizira i ohrabruje, odgovorno je za edukaciju, tradiciju, vrijednosti, etiku i svjesnost.

O – Odrasli ego stanje – je misleno, ali bez emocija, bez mašte, to je trijezni dio osobnosti. To je praktično stajalište koje je orijentirano na objektivno registriranje stvarnosti. U Odraslom ego stanju informacije se skupljaju i analiziraju, te donose odluke u skladu s tim. Promatraju se tradicionalna mišljenja i sudovi koja su preuzeta iz Roditelj ego stanja, i pokušavaju se osloboditi djelovanja od teških emocija iz Dijete ego stanja.

D – Dijete ego stanje – Dok Roditelj ego stanje registrira vanjske utjecaje, dijete ego stanje pohranjuje unutarnje doživljaje. Ono je temeljni obrazac ponašanja zadržan iz djetinjstva kojeg razotkrivamo odrasloj dobi. U Dijete ego stanju izraženi su osjećaji, impulzivnost, spontanost i intuitivno ponašanje.

Slamanje ega – učenje kroz bol

Patnja je nužna dok ne shvatite njezinu bespotrebnost, rekao je Eckhart Tolle (veliki duhovni učitelj modernog doba), i bio je upravu, jer nezadovoljene potrebe ega uzrokuju bol. Tako primjerice, ako unatoč našem silnom trudu, da udovoljimo partneru i kroz njega/nju nadoknadimo nedostatak ljubavi iz djetinjstva ne urodi plodom, osjećat ćemo se nevoljeno, neželjeno, odbačeno i da nismo vrijedni ljubavi, te će to uzrokovati veliku bol.

Ilustracija (lastfm.ru)

Ljudima koji nemaju jak, zdrav i uravnotežen ego ta će bol biti neizdrživa, jer je neće biti u stanju otpustiti, zato jer odbacivanje boli znači i odbacivanje ega iz kojeg je nastala – odbacivanje našeg "slabog (lažnog) Ja". Budući ego predstavlja jednu vrstu našeg identiteta, onoga što nas određuje kao pojedince, teško ga je otpustiti. Mnogo vremena i truda je uloženo u njegovo formiranje, te je on kod mnogih ljudi postao temelj postojanja. Odricanje od slabog ega (nerazvijenog ili lažnog) predstavlja čin gubitka sebe i svega onoga oko čega je osoba izgradila svoj život, sam temelj postojanja. Ponekad se čini da je otpuštanje takvog lažnog ega ravno smrti i zato se ljudima teško odlučiti za takav čin, pa čine sve kako bi ga sačuvali, unatoč boli koju uzrokuje. Iz tog razloga, jedino se u boli lažni ego može slomiti. Tek kroz jaku bol zastanemo i zapitamo se tko smo i kuda to ustvari idemo. Sloj po sloj, lome se i otpadaju lažni dijelovi nas, te polako na površinu izranja naše biće, naša prava iskonska priroda, naš bitak, naša duša. Prestaje identifikacija sa lažnim egom te nestaje bol. Tek tada dobivamo priliku stvoriti novi identitet, izgraditi i ojačati zdrav i uravnotežen ego. Zahvaljujući uravnoteženom, zdravom i jakom egu napokon počinjemo percipirati ljepotu postojanja, te smo u prilici razviti i koristiti svoj puni potencijal.

Slomiti ego znači otpustiti uvjetovanost prošlošću i dozvoliti sebi izgradnju novog identiteta bez uvjetovanosti.

Slomiti ego znači prestati se identificirati sa sa našim mislima, emocijama i tjelesnim senzacijama. Mi nismo naše tijelo, ni misli, niti emocije – oni su dio naše osobnosti, a ne naša srž.

Slomiti ego znači propasti u stanje duboke praznine, okrepljujuće tišine, potpunog mira i spokoja, te neopisiva blaženstva i ljubavi – u stanje Ja Jesam, stanje Bitka. Iz tog stanja gradi se ego koji u potpunosti reflektira naš Bitak, našu dušu.

Razvitak zdravog ega

Da bismo imali zdrav ego, moramo ga ojačati, razviti i uravnotežiti. Dakle, moramo stvoriti ravnotežu unutar osobnosti koja je sastavljena od misli i emocija. Stoga je, paralelno sa razvitkom ega, važno razvijati i pozitivne misli i osjećaje.

Osoba koja je emocionalno preosjetljiva mora razviti stabilnost uma. U takvom slučaju preosjetljivost zasjenjuje ponašanje i aktivnosti, jer osoba (zbog jačine osjećaja) nije u stanju nadzirati izražavanje osjećaja, što može dovesti i do tjelesne slabosti ili čak zdravstvenih problema.

Sve sastavnice naše osobnosti moraju biti razvijene – moramo imati vitalno i snažno tijelo (koje se razvija zdravom prehranom, vježbama disanja i tjelovježbom), smiren i stabilan um (koji se postiže meditacijom i tehnikama za smirivanje mentalne aktivnosti), te uravnoteženo emocionalno ustrojstvo.

Gdje god se pojavi neravnoteža, trebamo raditi na našoj najslabijoj točki i uspostaviti ravnotežu. Dakle, ne treba slabjeti ego, već paralelno sa njim razvijati i ostale dijelove naše osobnosti, te doći do stanja u kojem ego reklektira naše biće, naš bitak.

Suosjećanje, tolerancija i poštovanje tri su značajke osobnosti koje najbolje uravnotežuju jak ego. Ako ih imate u izobilju, ne morate brinuti da će vas ego odvesti krivim putem...

Božanski ego i duhovna indoktrinacija

U duhovnim vodama ego je postao omražen pojam. Ako se pozabavite duhovnom literaturom, u mnogim ćete knjigama pronaći da se riječ ego navodi kao najveći problem samorazvoja, najveći neprijatelj svijesti i duhovnog rasta. Također se navodi i kako ga treba smanjiti, kontrolirati i uništiti, jer duhovni razvoj moguć je jedino bez ega – da bi osoba bila produhovljena ego mora nestati! Hmm...

Osjećaj jedinstva s drugim (unity consciousness), o kojem govore mnoga duhovna učenja kao jednom od najuzvišenijih ciljeva duhovnog razvitka, je moguć samo ako imamo razvijen i uravnotežen ego, jer kako možemo postati jedno s drugom osobom ako nas nema? A da bismo bili, moramo imati ego, jer on predstavlja identifikaciju naše osobnosti.

Zatim, drevne vedske izreke poput: "Aham Brahmasmi", prevedeno sa sanskrta "Ja sam Svemir", predstavljaju cilj evolucije svijesti, ili, "Shivoham" – "Ja sam Shiva (Bog)", ili "Brahmoham Brahmoham Brahma Swarupoham" — "Ja sam Brahman, sveukupnost, sve".

Zatim Biblijski izričaj: "Ja sam koji Jesam".

"Kad spoznaš sebe, osjećaj za Ja nestaje ti znaš da ste ti i Bog jedan te isti"- govori iskustvo velikog šeika Muhyiud-Din Arabija, čuvenog islamskog mistika.

Kakav ego mora imati osoba da bi izjavila - "Ja sam Bog (ili Svemir)" ili "Ja sam sve što postoji"!? Božanski ego mora imati... Takav ego imaju duhovno zrele osobe. Kako bi moj dragi prijateljAdrian Kezele rekao: "Božanski ego je toliko velik da obuhvaća sve što postoji. Ali, on nije u neravnoteži. Jer, božanski ego prati i božanska razina suosjećanja, božansko znanje i mudrost, božanski kanali stvaranja i sve drugo jednako tako božansko."

Moramo prvo spoznati sebe, razviti svoj ego i uravnotežiti ga, da bismo mogli razviti božanski ego i spoznati božansku svijest.

Dakle, zbog čega bi razvitak ega bio prepreka duhovnom razvoju?

"Ukoliko se borite protiv ega, nikad nećete postići ravnotežu. Već sama zamisao da je ego loš, stvara u nama frustraciju. Ne možemo ga se osloboditi, jer je to nemoguće, budući da je ego upravo ono po čemu se razlikujemo od okoline i drugih zasebnih stvorenja. A ako ga smanjimo, nastat će neravnoteža. I ne samo to, taj smanjeni, zakržljali dio nas, neće dozvoliti ostalim dijelovima da rastu. Bit će to vječni hendikep.

Stoga su tvrdnje o borbi protiv ega vrlo štetne za duhovni razvoj. Stvaraju frustraciju u tražiteljima i ne dovode ih nikuda. U konačnici, one su jednim dijelom izraz političko-indoktrinarne potrebe za manipulacijom i sljedbeništvom, a drugim dijelom izraz tragične pogreške u tumačenju izvornog znanja." - Adrain Kezele

Voljeti sebe

Puno ljudi misli da vole sebe, međutim tome baš nije uvijek slučaj.

Voljeti sebe znači živjeti sebe u potpunosti, sa punim srcem prema drugim ljudima i bićima.
Voljeti sebe znači biti slobodan i postići autonomiju.
Voljeti sebe znači prestati dozvoljavati drugima da se hrane vašom energijom, da vas blokiraju i iscrpljuju.
Voljeti sebe znači osloboditi se krivnje da ste odgovorni za tuđe brljotine i "krive Drine".
Voljeti sebe znači ne zamjerati sebi što ne nosite cijelu tugu ovoga svijeta na svojim ramenima, iako ćete sigurno pri tome biti suosjećajni.
Voljeti sebe znači razlučivati svoje misli i emocije od tuđih (ili roditeljskih).
Voljeti sebe znači dozvoljavati si životne radosti.
Voljeti sebe znači slijediti svoje snove unatoč svemu i svima.

Samo osobe sa uravnoteženim egom mogu istinski voljeti i sebe i druge. Ako ne znamo ili ne možemo voljeti sebe, tada nismo u stanju voljeti ni druge, jer kako možemo nekome dati nešto što nemamo? Zato razvoj sebe samog na svim životnim poljima pomaže i razvitku istinske ljubavi prema sebi, životu i svim bićima oko nas.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46497