Transpersonal Healing with Conny: Što kad sve lađe potonu?

Zdravlje, 20.10.2014. (08:46) Autor: Conny Petö Đeneš

Izraz "potonule lađe" opisuje stanje duha onoga koji osjeća bezizlaznost, očaj, rezignaciju, nemoć i duboku potištenost. Takvi osjećaji nisu znaci slabosti, niti ih se trebate sramiti. Prije ili kasnije, u određenom životnom razdoblju, svi se suočavamo sa njima. Neki od poznatih koji su prolazili kroz stanje "potonulih lađa" su i Winston Churchill, Florence Nightingale, Maryilyn Monroe, princeza Dijana, Antony Hopkins, Theodor Roosevelt, Marlon Brandon i dr.

Sve što se radi u svijetu, radi se pomoću nade, rekao je Dr. Martin Luther King Jr.

Nada je naš put za izlazak iz osjećaja da su nam potonule sve lađe. Kad nam lađe potonu, razdvojeni smo od srca, duše i intuicije, a pomoću nade ponovo se spajamo sa energijom ljubavi.

Tamna noć duše

Mistični katolički svećenik Sveti Ivan od Križa je svoje putovanje kroz očaj do cjelovitosti nazvao "tamnom noći duše". Depresiju sa svim stanjima očaja, boli, tuge i usamljenosti možemo staviti u taj okvir. "Tamna noć" govori o razvoju duše, koja prolazi kroz bol, očaj i potištenost do ponovnog sjedinjenja sa Bogom (energijom ljubavi ili kako god to nazivali).

U tamnoj se noći ne radi se biokemijskoj neravnoteži, partneru koji vas ne voli ili majci koja vas je napustila (iako to mogu biti uzroci). To je iznimno uznemirujuće razdoblje, u kojem se naša psiha oslobađa lažnog ega, što omogućuje pozitivnu promjenu putem koje pronalazimo svoje istinsko Jastvo. Mistici tamnu noć ne smatraju nečim negativnim, već je smatraju prilikom za preobrazbu.

Tamna noć depresije može trajati tjednima, ali i duže. Zato je vrlo važno da pronađete dobrog terapeuta koji poznaje i duhovnu dimenziju stanja potpune potištenosti, jer će dobronamjerni liječnici i psihoterapeuti, ako su duhovno neuki, u vašem iskustvu pronaći samo patologiju prema jednom od dogmatskih medicinskih modela. Ne kažem da treba zanemariti liječničku pomoć, već ju treba kombinirati sa duhovnom terapijom koja će vam pomoći da lakše prođete kroz proces i osvijestite ga kao transpersonalno iskustvo.

Iz transpersonalne perspektive, tamna noć duše može pokrenuti rađanje nečeg sasvim neočekivanog, uz uvjet da imate dobru podršku i vodstvo. Stav "ne mogu" na vrlo zanimljive načine evoluira u nove načine gledanja i doživljavanja sebe, svijeta oko sebe i duhovnosti, čak i kada se sve prije toga, unutar vas, protivilo takvoj mogućnosti.

U cijelom je tom procesu važno da se ne izolirate i da tijekom procesa gledate u oči osobu (ili terapeuta) kojoj vjerujete te da primate pouzdanu podršku duhovno osviještenog vodiča.

Budistička svećenica Peme Chödrön ovako opisuje proces tamne noći duše: "U postupku otkrivanja naše istinske prirode, putovanje ide prema dolje, a ne prema gore – kao da je planina okrenuta prema tlu, a ne prema nebu. Krećemo se sve niže i niže i niže, a s nama se kreću milijuni drugih, naši drugovi u osvješćivanju... Upravo na tom mjestu otkrivamo ljubav koja neće umrijeti."

Samoubojstvo

Samoubojstvo (lat.:suicidium) predstavlja čin svjesnog oduzimanja vlastitog života sa predumišljajem, koji osobe počine zbog očaja i osjećaja bezizlaznosti i nemoći. Okidači su najčešće visokostresne situacije povezane uz financije ili međuljudske odnose. Uzroke možemo pronaći u dugotrajnim depresijama, alkoholizmu, dugotrajnom uzimanja droga, šizofreniji, bipolarnom poremećaju, kod PTSP-a i slično.

Samoubojstvo je reakcija na neizdrživu situaciju ili nerješiv problem, u čemu osoba vidi kraj patnje ili rješenje problema. Osobe koje su pokušale samoubojstvo, razmišljaju o tome ili su ga počinile zapravo ne žele prestati živjeti, već žarko žele da ta nepodnošljiva bol prestane.

Beznađe i očaj su najtamnije noći duše tijekom kojih osoba rješenje vidi (osjeća) u smrti.

Život od nas često traži da izdržimo nepodnošljive okolnosti, ali napuštanje tijela ne uklanja emocionalne izazove, jer se rad duše nastavlja. Ono tko smo ovdje, to smo i tamo, samo bez tjelesnog oblika sa kojim se većina ljudi poistovjećuje.

Ako Vam ikada samoubojstvo padne na pamet, neka vas ne zavede glas očaja, već pokušajte pronaći nadu. Molitva je prijatelj, koji vam u takvim situacijama može olakšati putovanje kroz trnje i ruševine. Zatvorite oči, udahnite duboko i obratite se Bogu na način koji vam je blizak.

Također, nemojte sve držati u sebi, Nijedan osjećaj nije sramotan, potražite pomoć i rame za plakanje.

Razlika između žalosti i depresije

Žalost je reakcija na gubitak, dok je depresija osjećaj koji se može svjesno preobraziti.

Žalost je mučna, ali moramo joj dozvoliti da prođe kroz nas bez da ju zaustavljamo, inače ostanemo zaglavljeni i zapadnemo u stanje depresije.

Životni gubici pojavljuju se u mnogim oblicima: smrt voljene osobe, razvod braka, gubitak prijatelja, smrt kućnog ljubimca, gubitak jednog roditelja kroz njihov razvod braka i dr. To predstavlja gubitak dubinske povezanosti koja u nama ostavlja bolnu prazninu.

Psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross, poznata po svojem radu sa umirućima, u svojoj knjizi O smrti i umiranju navodi uobičajene faze žalovanja:

(1) Poricanje – "To se ne događa."
(2) Ljutnja – "Bijesna/bijesan sam na sve ili zbog gubitka."
(3) Cjenkanje – "Obećajem da ću biti bolja osoba ako se on/a vrati."
(4) Depresija – "Više me nije briga. Život nije pošten. Čemu se uopće truditi?"
(5) Prihvaćanje – "Mirim se s onim što jest. Shrvana/shrvan sam, ali mogu i dalje voljeti."

Ako u njoj ne zaglavimo, depresija može biti zdrava faza žalovanja. Znak da smo zapali u depresiju je kad nam se stara traumatska sjećanja nameću u sadašnjosti, kad trenutno žalovanje probudi sve stare nerazriješene traume i nepreboljene gubitke. Tad je trenutak da potražite stručnu i ljudsku pomoć.

Iscjeljujuća moć suza

Plakanje je pozitivno izražavanje tuge i način kako tijelo iz sebe čisti stres i tugu. Plač je dobar. Suze su zdrave. Nakon plakanja se bolje osjećamo, jer "isplačemo sve iz sebe". Kemikalije nakupljene za vrijeme emocionalnog stresa nabolje se iz tijela izlučuju putem suza. Emotivne suze sadrže i hormon prolaktin, koji pomaže u smanjenju stresa i pojačavanju imuniteta. Upravo je prolaktin odgovoran za plačljivost kod trudnica, jer je njegova razina u trudnoći povišena.

Kad smo u stresu, imamo tendenciju kratko i plitko disati, što rezultira otpuštanjem veće količine kortizola (hormona stresa). Kad plačemo, dišemo dublje, što smanjuje lučenje kortizola, odnosno stres.

Suze nas štite od stresa, vlaže oči i ispiru depresiju i negativnost. Zato se nikada nemojte sudržavati od plakanja, jer je ono zdravo i važno za iscjeljenje.

Nije sramota plakati, niti je neprikladno, niti je ne-plakanje izraz snage, hrabrosti, staloženosti ili muževnosti. Plakanje je svima potrebno i neophodno je za naše zdravlje.

Izgradnja nade

Dr. Judith Orloff, asistent i klinički profesor psihijatrije na UCLA, pionirka u energetskoj medicini i energetskoj psihijatriji, kaže:"Pomažem svojim pacijentima shvatiti da sa duhovnog gledišta depresija uključuje mnogo više od onog što oni misle i da nadu donosi povezivanje s nečim većim. Potražite višu svrhu u depresiji, tako da ju stavite u duhovne okvire. Što se od vas traži? Pristupite dimenzijama ljubavi i nade koje su moćnije od depresije. Ova emocija vas kao strogi učitelj opominje da si omogućite bolja raspoloženja u svakodnevnom životu."

Orloff također opisuje kako je Pandora, prema grčkoj mitologiji prva žena na Zemlji, podlegla kušnji otvorivši zabranjenu kutiju. Tada je svijet zadesila čitava bujica emocionalnih kletvi kao što su depresija, zavist, osveta, strah. Pokušala je zatvoriti poklopac, ali do tada je iz kutije pobjegao čitav njen sadržaj, osim jednog blagoslova: nade – naše sposobnosti da vidimo mjesto slobode s one strane tame.

Austrijski neurolog i psihijatar dr. Viktor Frankl, koji je preživio kao zatvorenik u Auschwitzu, u svojoj knjizi Čovjekova potraga za značenjem kaže: "Čak i bespomoćna žrtva u beznadnim okolnostima, suočena sa sudbinom koju ne može promijeniti, može nadići sebe, a time se i promijeniti... Spasenje čovjeka je kroz ljubav i u ljubavi."

On smatra da katkada ne možemo izbjeći bol, ali naš odgovor na nju određuje koliko patimo. Ako imamo vjeru u sebe i moć dobrote, to donosi nadu i u najgorim okolnostima. Patnja može ubrzati naše osvješćivanje, a time i ozdravljenje.

Nada je ključna za ozdravljenje, ona je uvjerenje u pozitivan ishod u vezi sa događanjima i okolnostima u životu. Iz priče o Pandori možemo zaključiti kako je nada daleko moćnija od bilo kojeg zla.

Antidepresivi ili alternativa?

Sa biološke točke gledišta, tešku depresiju uzrokuju niske razine neurotransmitera, posebice serotonina, dopamina i norepinefrina, koji se troše uslijed emocionalnog i/ili fizičkog stresa, a odgovorni su za poticanje nade i optimizma.

Biokemijska neravnoteža može biti i genetski uzrokovana, baš kao i konzumiranjem alkohola i droga.

Lakše depresije uzrokovane razvodom braka, otkazom na poslu, preseljenjem, bankrotom i sl. mogu se uspješno rješavati bez lijekova, te ako se oslonite na svoju unutarnju snagu, takve depresije nas mogu ojačati. Međutim, kod teških depresija sa velikom biokemijskom neravnotežom, antidepresivi su neophodni. Ti lijekovi nekome mogu spasiti život, a nekome mogu naškoditi. Da li ćete ili nećete uzimati lijekove, da li su vam potrebni ili nisu, odlučite u dogovoru sa svojim liječnikom.

Ponekad su nam, zbog trenutnog stresa, zalihe serotonina istrošene, npr. uslijed gubitka ili smrti drage nam osobe. U takvim situacijama žalovanje je organski postupak oporavka, koji djeluje kao iscjeljujuća alkemija. Tijekom procesa suočavanja sa žalošću, većina ljudi svoje zdravlje obnovi bez lijekova.

No, ako dugo vremena ne možete spavati ili djelovati, ništa vas ne pokreće, pesimistični ste i neprestano razmišljate o negativnosti unatoč tome želite da to prestane, vjerojatno su tada lijekovi rješenje za vas. Ili, ako patite od manične promjene raspoloženja svojstvene bipolarnom poremećaju, lijekovi su za vas spas.

Osim klasičnih lijekova za liječenje blaže depresije, u trgovinama zdrave hrane možete pronaći i prirodni nadomjestak serototina pod nazivom 5-HTP. Tu je, zatim, Gospina trava za popravljanje raspoloženja sa drugom tradicijom korištenja u prirodnoj medicini.

Razne prirodne metode koje pomažu kod depresije opisane su u ranijem članku.

Postoje razna mišljenja i istraživanja vezana za nuspojave antidepresiva i anksiolitika koji se često prepisuju zajedno, kao npr.

Dobro se informirajte, konzultiraje se sa liječnikom koji je dobro informiran o novijim istraživanjima vezanim za psihofarmake, pa tek tada donesite odluku što je za vas najbolje.

Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.

Originalni članak pročitajte ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46878

Stranice

ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Što kad sve lađe potonu?